MALOUMNOST JE bila U TRENDU, sada je smisao života

Gospodin Andrija Z. je vrlo staložen i uljudan čovjek, nešto kao Majka Terezija, ali je ponekad vrlo razborit i agresivan, kao nešto između Margaret Tatcher i Adolfa Firera. Prvi dojam, upoznavši ga, bio mi je: 'U jebote, koja ljudina' ili ' U jebote, koja ptica', ne sjećam se potpuno, ali znam da sam ostao fasciniram pri našem prvom susretu, bilo njim, bilo dvama vrapčićima koji su spolno općili na središnjem trgu. Našem. Ne mogu vjerovat, kako takve male i plahe životinjice mogu imati takva muda. Pa da, zato ne mogu ni letjet visoko.
Jučer sam sreo Andriju Z. i bogami se promijenio. I fizički i duhovno. Nekako mi djeluje prosvjećenije. Staloženim me pogledom pogleda ravno kroz oči i kaže Om. Ja ga pogledam pogledom zalutalog, plahog, izgubljenog, jednomjesečnog laneta i rečem mu ampermetar. On ni da trepne. I dalje pilji u mene kao rani pubertetlija u playboy. Zažmiri. Zatim opet reče Om, no sada mnogo tiše. Ja prevrnem očima i kažem mu njutn na metar kvadratni. On me pogleda, nekim luđačkim, musolinijevim pogledom i počne govoriti o nekim božanstvima, mantri, smirenju, spokoju. Zažmirio sam i pravio se da ga slušam. Kimao sam glavom kao klipovi u V6 motoru nekog starog Faovea, ne baš periodično. Suzdržavao sam se da ga ne spucam. Nisam se uspio suzdržat. Srušio se na tlo, no nije prestajao pričat. Tepe o nekim askezama, reinkarnacijama, meditacijama, nirvani. Na, ovo zadnje sam skočio kao da sam sjeo na trokraku: ' Ma koj ti kurac, idiote, znaš o Nirvani, jebo te otac koji te napravio takvog blesavog, bolje bi bilo i meni i njemu i tebi i svima da te izdrko u školjku, pička ti materina, pederska' , taman sam ga krenuo tresnut još jednom, kadli se dogodilo nešto nevjerojatno. On, je polebdio dobrih 35 cm od tla. Pobjegao sam kao Ptica Trkačica i počeo razmišljat kao Kojot. Otrčao sam do kuće i uzeo en vaj dženkijz bejzbolsku palicu i krenuo umlatit Andriju. Nisam ga našao. Otišao sam na pivu. Pive.