blog o filmu

Naložio sam se na gledanje tog Bunuelovog 'Robinsona' kao na malo koji film u zadnje vrijeme. Iz dva razloga. Prvo, jer sam nakon kratkog razmatranja došao do zaključka da je priča čija je osnovna premisa osuđenost lika na samoću pustog otoka jedna od najzanimljivijih uopće. (Vjerujem da nisam usamljen u tom mišljenju: sjeti se samo koliko puta si dosad čuo priče koje počinju s „da te ostave na pustom otoku...“) Jedan od razloga zašto ova priča može biti intrigantna je i to ako se o njoj pokuša razmišljati kao izuzetno ograničavajućoj: kakva je fabula uopće moguća ako priča ima samo jednog lika? Naravno, u Defoeovom romanu Robinson nije jedini lik, pa ni u Bunuelovoj adaptaciji, ni u Zemeckisovu 'Castaway'... Ali pokušaj zamisliti priču u kojoj doista nema ni jednog lika osim tog brodolomca, kojeg na kraju nitko ne spašava. Ima li gadnijeg horora? Ima li bolje premise za najfilozofičniju dramu uopće?

Drugi razlog nabrijanosti bio je sam Bunuel. Iz njegovih ruku to ne može biti jedna od onih suhoparnih doslovnih adaptacija, mislio sam. OK, nije baš suhoparna, ali razočaravajuće ne-bunuelovska ipak jest. Zapravo, 'Robinson' spada među one njegove u filmove u kojima svijećom treba tražiti tragove onog subverzivnog i ironičnog Bunuela kakvog većina preferira. Prošvrljajte malo komentarima na imdb-u... Ondje poneko izdvaja koji bunuelovski detalj, ali ne baš suviše uvjerljivo. Ljudi hvale izvrsnu glumu glavnog glumca (nominiranog za Oscara), ali i moj nadobronamjerniji komentar u vezi potonje ne bi išao dalje od „bez komentara“. Izdvajaju se i navodne legendarne scene: OK, ima par upečatljivih, ali u usporedbi s nekim drugima iz Bunuelove filmografije...

Čini mi se da sam ovaj film vidio prvi put još kao klinac. Onda mi je mogao biti zanimljiv. (Ako ste, kojim čudom, roditelj kakvom iznimnom djetetu koje može podnijeti išta snimljeno 50-ih...) Kao pripomoć u nastavi Bunuelova adaptacija vjerojatno funkcionira jako dobro. Inače spada među njegova slabija ostvarenja: čak i za svoje vrijeme gotovo sasvim konvencionalna melodramatska adaptacija s tek pokojim daškom pravog Bunuela. Naposlijetku međutim sve ovo naravno ne znači da je film loš. Dapače, ma koliko nebunuelovski, isplati ga se pogledati. Pogotovo ako ste veći ljubitelj robinzonovskih priča nego Bunuela.