Zadnja stvar koju bi sada trebala raditi je pisati novi post, još uvijek nisam ni krenula čitati lektiru, koju samo usput imam u četvrtak. Ali jednostavno se ne mogu natjerati da ju počnem čitati.
U zadnje vrijeme mi se vratila inspiracija, barem bi tako mogla reći. U subotu sam napisala par poglavnja novog romana na kojem radim. Čak sam napisala i poneki stih, iako je sve to još jako daleko od savršenstva.
Vrijeme je tako nemislordno, jednostavno prebrzo prolazi. Nekada davno, željela sam da vrijeme ide brže, ali sada se ni ne okrenem, a već je prošao još jedan dan. Imam osjećaj kao da sam se jučer vratila s mora i da škola samo što nije krenula, a već je kraj ožujka, a uskoro će i nastava doći k svome kraju. Nakon toga ću odraditi praksu, opet otići na more i prije nego što se okrenem već ću biti punoljetna osoba i živcirati se oko mature i maturalnog rada i kako upasti na faks koji želim. Bojim se svega toga, ali jednako toliko ne mogu dočekati da moji život krene na još jednu višu razinu – znam nema smisla. Znam da nema smisala zamarati se i jednako toliko znam da ću dati sve od sebe da uspijem, jer ja nisam tip osobe koji prihvaća neuspijeh. Ako treba ići ću i glavom kroz zid ako to znaći da ću doći tamo gdje želim biti, i što je važnije uvijek uspijem. Samo se mogu nadati da će i ovoga puta biti tako.
Jer se jedino meni čini da sve ovo mena smisla? Između ostaloga kao da je bitno nemora sve u životu teći kao po špagi.

„On top of the world
Where I can see everything before me
Reaching up to touch the sky
On top of the world
All of my dreams are rushing toward me
Stretching out my wings to fly
On top of the world...“





13. Alexandra


Ostatak poslijepodneva sam provela u vježbi s Joshom dok su Bill, Megs i Daniel razmišljali o tome gdje bi mogla biti Knjiga Svjetla. Izmorena, nakon vježbe, sjela sam pored njih.
„Znaš Josh“, požalila sam se, „Mogao bi probati ne izmoriti me svaki put! Ja imam još posla.“
„Moraš biti izdržljiva“, jednostavno mi je odvratio.
„Prije ću biti mrtva nego, po tvojim mjerilima, postati izdržljiva. No, dobro i što ste vas troje zaključili? Gdje bi mogla biti knjiga?“
„Pa, jedino što nam ima smisla je da je u njihovom skrovištu“, rekao je Bill.
„A to je…?“
„Podrum.“
„Što onda čekamo?“ pitala sam ih dižući se sa stolca.
„Problem je što ne znamo gdje je ulaz u podrum.“
Bacila sam se nazad na stolicu. Fantastično! „I što ćemo sada?“
„To je jedan od razloga zašto nikad nismo našli prolaz da se vratimo u naš svijet. Oni nas progone, pa mislimo da je njihovo sjedište tamo gdje bi trebao biti prolaz“, objasnio mi je Josh.
„To ima smisla. Ali zašto mislite da se radi baš o podrumu?“
„Dobro smo proučili ovo područje, nema niti jedno mjesto kao ova koliba, zato se njihovo sjedište mora nalaziti unutar škole, a što je bolje od podruma? Koliko smo čuli od kad smo ovdje, on je na nižoj razini od garaže, puno nižoj…“ rekla je Megs.
„Što je tako posebno u tom podrumu?“
„Nisu nam htjeli reći. Spomenuli su neku nesreću, ali to je sve.“
Daniel i ja smo razmijenili pogled.
„Bill i ja ćemo večeras pogledati garažu, ali ne nadajte se previše“, reče Josh.
Još smo malo raspravljali o šansama da Bill i Josh nađu prolaz u tajanstveni podrum, a onda smo Daniel i ja otišli na večeru.
Za profesorskim stolom Riversonica i Kelsy su raspravljali o nečemu sa smiješkom na svojim licima. Pokvareni gadovi! Ne želi ni sakriti da su uzeli knjigu!
Odjednom je Kelsy pogledao prema meni. Nisam skidala pogled s njegovih očiju.
U glavi sam vidjela svoju sliku. „Tako dakle, nova darovita učenica s elementom vatre. Ali mora biti jako snažna kada je zamalo savladala Dermarda u borbi.“ Tada je očito nešto vidio jer se uznemirio. „ŠTO? Ne, to nije moguće… Ona ne može…“
Bila sam opet pored Daniela u blagavaonici. Sve se vratilo, a Kelsy je nešto žustro raspravljao s Riversonicom. Ne moguće da sam je… što?!
„Da li ti mene uopće slušaš?“ upitao me Daniel.
„Oprosti, malo su mi odlutale misli.“
Znala sam da imam jake moći… Prilično jake, ali sam znala da nije na to mislio. Zapravo, nikada se prije nisam borila s njime… Što je mislio reći?
„Primijetio sam. Pitao sam te želiš li se ići prošetati, pošto danas ne moraš na vježbe?“
Bio je napet, mogla sam to osjetiti. Vrijeme koje sam provela s njim mi je pomoglo da ga razumijem bolje i znala sam da mu nije lako. Na drugom planetu, među drugom rasom, bez roditelja i prijatelja svojih godina… Bilo mu je jako teško ovih godina.
„Može, treba mi zraka.“
Noć je bila tmurna, a kiša samo što nije pala. „O čemu si htio razgovarati?“
Gledao je u pod, a to je prenijelo njegovu nervozu na mene. Naježila sam se. Što se dogodilo? Zašto se tako čudno ponašao? Primila sam ga za bradu i podigla je, tako da me gleda u oči. „Što se događa, Daniele?“
„Gledaj, ovo što ću ti reći će sve promijeniti. Cijeli naš odnos. Pogotovo ako nismo na istoj valnoj duljini.“
Bila sam zbunjena i zabrinuta, ali mu nisam ništa rekla. Čekala sam da nastavi, da mi objasni o čemu je riječ… Nešto duboko u meni se preokrenulo.
„Slušaj… ti… Sviđaš mi se. I to jako. Znam da je sve ovo zeznuto i opasno, a ja ne želim da ti stradaš.“ Primio me za ruke. Govorio je takvom brzinom da sam jedva razabrala riječi. I dalje smo se gledali u oči. Jedan dio mene je bio iznenađen onime što je rekao, ali drugi dio – onaj veći – je jedva dočekao ovaj trenutak.
„Kužim ako misliš da sam glup i ako ne želiš razgovarati sa mnom. Samo te molim da ne odustaneš od svog dara, jer je nevjerojatan!“
Htio je otići, ali sam ga povukla nazad. Sada sam je bila ta koja je gledala u pod. Sabrala sam misli i podigla pogled. „Ne budi glup! Naravno da ne želim da odeš, s uostalom nisi baš ni tako glup!“
„To bi trebao biti kompliment?“ Zagrlila sam ga.
„Aha…“
„Ne želiš da odem?“
„Naravno da ne, budalice! Ko bi me onda gnjavio?“
„Hoćeš da ostanemo prijatelji? I to je o.k., možemo zaboraviti da sam išta rekao…“
„Možda bi tako bilo najbolje… Osim ako me ne pitaš za išta drugo?“
Nasmijali smo se. „Hoćeš li ti, Katarina Mayer, biti moja djevojka?“
„Naravno. Mogao si jednostavno nastaviti mucati do sutra…“
Privio me k sebi i poljubio u čelo. „Mislim da već žalim zbog svoje odluke.“
„Sad se ne možeš izvući“, rekla sam mu s lukavim osmijehom na licu.
„Ne znam kako mi se uopće možeš sviđati! S tim tvojim karakterom…“
„Ha! Mislim da sam ja ta koja će tebe ostaviti“, rekla sam praveći se da sam ljuta.
„Nema šanse!“ Zavukao je rukle ispod mojih pazuha, odignuo me s tla i zavrtio. „Sad si samo moja!“ Poljubili smo se.
„Trebali bi unutra, a i ja sam polako umorna. Sve ovo djeluje na mene…“
Otpratio me do vrata sobe, gdje smo se još jednom poljubili. Potom sam ušla unutra, zatvorila vrata i naslonila se na njih, obgrlivši se s rukama oko struka. Bila sam zaljubljena.
Djevojka duge, valovite crvene kose stajala je ispred mene. Gledala je u mene svojim čokoladno smeđim očima. Mlada, ali u očima joj je bilo toliko brige i boli da bi netko pomislio da joj je osamdeset. Zazivala me je. Imala je mek, baršunast glas koji kao da je stvarao jeku. „Katarina? Katarina?“
„Tko si ti?“ preplašeno sam je upitala.
„Ja sam Alexandra, prvorođena princeza od Felixa.“
„Alexandra? O tebi mi je pričala Margaret!“
„Pokušala sam razgovarati s njom, ali ne mogu.“
„Kako onda možeš kontaktirati mene?“
„Tražila sam naznaku magije, a tvoja je tako jaka da je nisam mogla promašiti, ali to nije bitno! Slušaj me pažljivo, Gina zna za tebe! Riversonica je došla i rekla joj sve o tebi. Ne razumije kako je moguće da još uvijek postoje magična bića na Zemlji. Želi te pod svaku cijenu. Misli da postoji nešto u tebi Katarina i u pravu je! Posjeduješ velike moći, a ona ih želi na svojoj strani.“
„Što da radim?“
„Katarina, slušaj me pažljivo. Margarte traži osobu koja joj je cijelo vrijeme ispred nosa. Reci joj da otvori svoje srce i neka ga posluša. Mora paziti na sebe jer će ti biti potrebna, tebi i prinčevima od Pultona.“
„Hoćeš reći da je Jessica princeza koju tražimo? Ona je tvoja sestra? Tko su prinčevi od Pultona?“
„Moja sestra… AAAAAAAAAAAAAAHHHHHH!“ Mogla sam vidjeti Ginu kako ulazi u prostoriju.
„S kime s pokušala ovaj puta ući u kontakt, mala glupačo? Misliš da nisam znala? Shvati, od mene nećeš praviti budalu. Lefrux!“
Alexandra se vinula u zrak i počela tresti. Oko nje se nalazilo crnilo. Ginina je magija sve jače djelovala na Alexandru. Morala sam naći način da joj pomognem. I to brzo.
„Zapamti, ono što traži je ispred nje! Tako joj reci…“
„NEEEEEEEEEEEE! Alex…“
Oko mene se nalazila tama moje sobe, a ja sam bila ta koja vrišti. Sklupčala sam se u krevetu, a znoj mi je kapao s lica.
Što joj je sve ovo značilo? Ono što Megs traži nalazi joj se ispred nosa. Princeza… Sigurno mi je željela reći da je Jessica izgubljena princeza…
Ali prinčevi od Pultona? To mi nije imalo nikakvog smisla. Ustala sam s kreveta i otišla se umiti. Hladna voda mi je godila. Vratila sam se nazat u sobu i opet legla.
Neko sam vrijeme ležala i razmišljala o onome što mi je rekla Alexandra. Morala sam javiti Margaret. Uzela sam mobitel s noćno ormarića i otipkala broj. Nakon što je tri puta zazvonio javila se.
„Megs, ja sam Katarina. Slušaj, čula sam se s Alexandrom.“
„Molim? Kako? Kada?“
„Javila mi se u snu. Rekla mi je da je htjela stupiti u kontakt s tobom, ali nije mogla.“
„Naravno da ne može razgovarati sa mnom izvan magičnog svijeta! To nije moguće!“
„Ali kako je onda razgovarala sa mnom?“
„Ne znam. Ali što ti je rekla?“
„Rekla mi je da ti kažem da je ono što tražiš ispred tebe. I da će meni i prinčevima od Pultona trebati tvoja pomoć. Tko su oni?“
„To je tajna, strogo čuvana, žao mi je. Ali ovo prvo?“
„Mislim da se odnosi na Jessicu, da je ona princeza koju tražimo. E, još je rekla da ti poručim da otvoriš svoje srce.“
„Da otvorim svoje srce? To je rekla vezano za ono prvo ili drugo?“
„Vezano za prvo, da je ono što tražiš ispred tvojeg nosa.“
„Uvijek je bila zagonetno dijete, ali ovo je previše! U ključnom trenutku ona pred nas stavlja zagonetke!“
Ovo je prvi put da sam čula Margaret da zvuči ljutito. Ali mogla sam je razumjeti. Ovo je bilo previše za mene.
„Pa, kako nemamo što raditi, mogli bi se pozabaviti zagonetka. A sad me ispričaj, ali umorna sam. Svi ti snovi, nakon napornog vježbanja… Jednostavno je to previše za mene…“
„Keat?“
„Hmm?“
„Jessica…?“
„Ne brini, ja ću se pobrinuti za to, ali prvo želim biti sigurna da se stvarno radi o princezi. Da budem iskrena ona mi nije nimalo drugačija od Ann ili bilo koje druge cure u školi.“
„Hvala ti što si joj ojačala karakter.“
„Nema na čemu. A sad… 'Noć!“
„'Noć!“
Veza se prekinula, ali ja sam i dalje držala slušalicu na uhu.




komentiraj, 7

Ovom trećem mjesecu nikad kraja! Jednako je dug i naporan kao što su svibanj i lipanj. Škola jednostavno ubija u pojam, ali to je vrlo vjerovatno svima vama poznato, nije da sam ja jedina koja ide u školu xD. Ali sa sigurnošću mogu potvrditi da se vrijeme koje provedem učeći barem koliko-toliko isplati. Imam samo jedno jedinicu, koju ispravljam sljedeći tjedan, a ostale ocijene su 3, 4, 5. :D:D Nadam se da ste i vi drugi tako uspješni (ako to smatrate uspjehom-nikada se ne zna!) . Ostavljam vam jednu lijepu pjesmu koja mi se u zadnje vrijeme mota glavom, pa uživajte!

The harder I fight, the deeper i fall

If I could draw a line around myself
If I could be invisible no one could hurt me now
If I would never need nobody else
But its too late

You're everything I swore I'd never be
You're making me want something I was doing fine without
Like a wave you're crashing over me
And it's too late, it's too late

I'm over my head, and there's no way out
It's like I'm underwater trying not to drown
The harder I fight, the deeper I fall
Why am I so afraid to risk it all
I wish that I could hear
But I can't remember how
But time can't save me now
I'm underwater

I need you now, your hand to pull me in
I wish i didn't want you but I'm helpless to resist
I'm caught up in this struggle I can't win
And it's too late, it's too late

I'm over my head, and there's no way out
It's like I'm underwater trying not to drown
The harder I fight, the deeper I fall
Why am I so afraid to risk it all
I wish that I could hear
But I can't remember how
But time can't save me now
I'm underwater

I'm over my head and there's no way out
It's like I'm underwater trying not to drown
The harder I fight, the deeper I fall
Why am I so afraid to risk it all
I wish that I could hear
But I can't remember how
But time can't save me now.. I'm underwater
Time can't save me now..



12. Nestala knjiga


Od Danielova i moje borbe u šumi Josh je postao jako uznemiren. Mislio je da će nas naši neprijatelji svakog časa napasti. Prošlo je više od mjesec i pol dana, ali on nije bivao mirniji. Sve se više uzrujavao i živcirao, a to je djelovalo na nas ostale. Pogotovo na mene.
Želio je da što više treniram, ali i da se zbližim s Jessicom. Djevojka me od plesa posjetila tri puta. Voljela je čitati kao i ja, te sam joj posudila neke svoje knjige, u kojima se spominju magična bića, čarobnjaci i tome slično. Pokušala sam je nesvjesno natjerati da upotrijebi svoju magiju, ako je uopće posjeduje, ali ništa. Nije pokazala nikakvu reakciju.
Za vrijeme jednog od njenih posjeta došla je Margaret te sam ih upoznala. Kada smo poslije razgovarale o tome, Margaret je rekla da nije osjetila nikakvu iskru. Ali nije gubila nadu da je Jessica izgubljena princeza od Felixa.
Kako je vrijeme prolazilo, proljeće je došlo. Ptice su cvrkutale, a dani su bili sunčaniji te je svako malo znala pasti kiša.
Škola je postala sve teža, a ja sam je često zanemarivala radi vježbanja. Ocijene mi se nisu drastično spustile, ali sam zato stekla bolju koordinaciju i brzinu te sam naučila predvidjeti tuđi napad.
Ove godine mi je rođendan bio u subotu, dvadeset sedmog ožujka. Nisam se toga uopće sjetila, a kamoli to nekome rekla. Ujutro, dok sam učila su me nazvali roditelji i čestitali mi, a nedugo potom djed. Tina mi je poslala mail. Malo prije ručka na vratima mi se pojavio Daniel. „Sretan rođendan!“
„Ali, kako znaš? Ni ja se nisam sjetila da mi je rođendan, uz sve što mi se mota po glavi…“
Zagonetno se nasmiješio i namignuo mi. Pružio mi je vrećicu s poklonom te se bacio na krevet.
„Požuri se, moramo stići na ručak, a poslije ćemo ti nešto pokazati.“
„Ćemo?“
„Bill, Josh, Megs i ja.“
„O.k.“
Pažljivo sam otvorila poklon. Kutijica za nakit je bila zamotana u papir, a u njoj narukvica. Bila je prelijepa, a imala je privjesak malog kristalnog srca. Unutar njega se nalazilo slovo D.
„Hvala ti, prelijepo je. Ali sigurno je puno koštalo“,rekla sam.
„Nije. Majka mi je to stavila na ruku prije nego sam otišao, da je se sjećam ako nešto pođe po krivu…“ Zagrlila sam ga i poljubila u obraz. Bio je to znak utjehe i zahvalnosti.
„Ne mogu to onda uzeti“, rekla sam odlučno.
„Zašto ne? Ja ću je se sjećati s ili bez narukvice.“ Uzeo je moju desnu ruku i zakopčao narukvicu. „Bolje bi bilo da krenemo.“
„Aha.“
Nakon ručka smo izašli van. Dan je bio prelijep. Daniel nas je transportirao do kolibe, a kada smo ušli unutra svi su već sjedili za stolom. Izrazi lica su im bili zabrinuti. Prošla me jeza.
„Što se dogodilo?“ upitala sam ih. „Nije valjda Jess…?“
„No, hajde, recite nam!“ rekao je Daniel ljutito.
„Knjiga…“, počela je Margaret.
„Što je s vražjom knjigom?“ bio je uporan.
„Kakva knjiga? O čemu pričate?“ pogledala sam ih sve zbunjeno.
„Nestala je! Knjiga je ukradena, Daniele!“ reče Margaret prestravljeno.
„Sranje!“
„O čemu vi to govorite? Kakva knjiga? I tko ju je ukrao?“
„Knjiga koju smo ti htjeli pokazati, Knjiga Svjetlosti. Uzeli su je Riversonica i ostali… Žele tebe u zamjenu za knjigu.“
„Ne! Ne, Josh! To je nemoguće! Kako su ušli? Kako su znali gdje je knjiga?“
„Ne znam. Ali sada se tu nema što napraviti, knjige nema. Vremena nema. Princeza… Pitanje je da li je to uopće Jessica. Kažeš da nije pokazala nikakve znakove posjedovanja moći. Izgubljeni smo!“ reče Josh.
„Zašto je ta knjiga toliko bitna?“ upitala sam ih.
„To je knjiga koja sadrži sve tajne naše vrste. U njoj je zapisano proročanstvo o princezi od Felixa“, reče mi Bill.
„Ja sam nositeljica knjige“, kaže Margaret. „Za vrijeme rata sam bila u Pultonu, tamo se nalazila i knjiga. Zbog sigurnosnih razloga sam je uzela tako da Ginini pristaše ne dođu do nje. Te u slučaju pronalaska princeze da joj pokažem proročanstvo o njenoj sudbini. U knjizi se nalazi tajna, čin kojom se otvara neopisiva snaga koja ako dođe u pogrešne ruke… Ne želim ni pomisliti na to!“
„Unutra se nalazi sve o Felixu i Pultonu… ama baš sve!“ rekao je ljutito Bill.
„Znači da smo mi gotovi ako oni uspiju odgonetnuti čin?“
„Ne baš sasvim gotovi. Vidiš čin mogu pročitati sve osobe, ali smo prava osoba će razumjeti njeno značenje. Uz to mora imati i ostala dva predmeta. Osim knjige, osoba koja želi provesti riječi u djelo mora imati Pultonov Mač Svijetla i Lančić ponovnog rođenja.“
„Dobro. Sigurni smo dok oni ne nađu te dvije stvari. To nam daje na vremenu.“
„Koliko možemo znati, Mač Svijetla možda već ima Gina. A što se tiče lančića ponovnog rođenja… On je izgubljen zajedno s princezom.“
Nastala je neugodna tišina. Nisam mogla vjerovati! Bližio nam se kraj, a mi smo ovisili o princezi koja možda je a možda nije Jessica!
Mora postojati izlaz. Jednostavno mora! Jer svaki je problem imao svoje rješenje, samo ga je trebalo naći.
„Kako izgleda taj lančić?“ upitala sam ih.
„Ne znamo. Običaj je da se prenosi s majke na kćer, ali nigdje ne postoji njegov opis ili slika. Koliko je poznato, Alex ga nije dobila. Ona nije bila odabrana. Pokušala je otvoriti začaranu kutijicu u kojoj se nalazio, ali nije uspjela. Tako da ju je Lena dala svojoj drugoj kćeri na samrti.“
„Jedino što možemo je saznati da li je Jessica princeza koju tražimo, jer ako nije, moramo naći pravu“, rekla sam im.
„Megs imaš li neki predosjećaj vezan uz Jessicu?“ pitao ju je Bill.
„Ne, apsolutno ništa… Nisam ništa osjetila kada sam joj bila u blizini…“ rekla je razočarano. „Ali to ne znači da ona nije princeza. Možda se ovdje radi o meni. Možda nisam bila dovoljno povezana s tom obitelji.“
„Ne krivi sebe, Megs…“ rekla sam joj. „Vidjet ću što još mogu napraviti po tom pitanju. Sve će biti dobro.“
Mora biti…





komentiraj, 8

The prettiest smiles hide the deepest secrets, the prettiest eyes have cried the most tears and the kindest hearts have felt the most pain.





11.Borba


Naravno, Mary je ispunila svoje obećanje i kupila je haljinu. Bila je lijepa, iako definitivno nije bila primjer mog stila. Ostavila sam nju, Susan i Ann da smišljaju što ću ja obući uz to.
Daniel je bio tako sretan da sam mislila da ih je on začarao. Cijeli taj tjedan sam svu svoju energiju usmjerila na vježbu i učenje, što zapravo i nije bilo teško. Po cijele dane nisam bila u sobi te sam bila zahvalna što znam gdje se uopće nalazi.
Dan prije plesa, Josh me nije dočekao ispred kolibe kao obično. Kada smo Daniel i ja ušli unutra naišli smo na cijelo društvo.
„Što se ovdje događa?“ upitala sam ih.
„Hej društvo, došli ste!“ rekla je Margeret.
„Da, što ima?“ upitao ju je Daniel.
Bill i Margaret su sjedili za stolom i pregledavali neke fascikle, a Josh je sjedio ispred kamina s knjigom u ruci.
„Mislim da ću uskoro naći princezu!“ veselo je izjavila Margaret.
„Gdje?“ upitala sam je ushićeno.
„Izbor djevojka se suzio, ali mislim da je ova ona prava.“
Pružila mi je fascikl u kojem su se nalazili podaci djevojke. Zvala se Jessica Case. Imala je maleno, srcoliko lice, prćast nosić i pune usne. Oči su joj bile crne, a kosa ravna i kestenjasta. Imala je gotovo šesnaest godina, a posvojena je 1995. Prema podacima koje je imala Maragret živjela je u Londonu, gdje joj je otac radio kao odvjetnik, a majka je bila kućanica. Pohađala je eliti internat.
„Čekaj, zar oni ne dolaze k nama sutra?“ upitala sam Margaret.
„Upravo tako. I zato sam te željela zamoliti za uslugu“, rekla mi je.
„Želiš da je upoznam i zbližim se s njom?!“
„Da pripaziš na nju. Bill kaže da si svakim danom sve bolja, a Josh ne govori ništa posebno što mi govori da je sve u redu i na tom polju.“
„Da. Svakim danom sam sve izdržljivija.“
„Mogu se kladiti. Još uvijek vježbaš čitanje misli?“
„Kad god mogu. Za sada mi je najveći domet dva kata. Mogu čuti svačije misli, a ako se skoncentriram na jedne jako ih dobro čujem.“
„Super! Samo nastavi vježbati.“
„Megs? Što će biti ako je ona stvarno princeza?“
„Pa, pozvati ćemo je i sve joj objasniti, a onda je moramo obučiti kao i tebe. Njena je zadaća suočiti se s Ginom i vratiti vlast nad Felixom.“
„Znaš što sam primijetila? Vi svi govorite o njenoj zadaći, ali nikada niste rekli da može sama odlučiti. Što ako ne bude htjela ići s nama? Jer ja sam odlučila. Ići ću s vama i pomoć ću vam poraziti Ginu, a tada… Pa, vrijeme će pokazati hoću li ostati ili ću se vratiti.“
Nastala je tišina. Ja sam gledala u Margaret, a svi ostali u mene.
„Zašto ne bi htjela poći s nama? Nakon svega to je njeno kraljevstvo“, rekao je Josh.
„Ali ona to ne zna! Jedini svijet koji ona poznaje je Zemlja na kojoj magija ne postoji ili barem tako svi vjeruju.“
„Pretpostavljam da si u pravu“, rekla je Margaret. „Tebi je trebalo neko vrijeme da sve ovo prihvatiš, a zapravo si o magiji puno čitala. Naravno, ne radi se o istoj magiji, ali magija je magija. Kako god okreneš…“
„Nisam te željela povrijediti, oprosti“, kažem joj.
„Ne, rekla si istinu, a to je da će ovo biti puno teže ako smo na pravom putu.“
„Što ti srce govori? Misliš li da je to ona?“
„Ne znam. Zapravo je nikad nisam upoznala, ali znat ću… Kad je vidim, kad razgovaram s njom… Moje srce će znati…“
Još smo neko vrijeme ostali te sam s Joshom pričala o svojim moćima. Knjiga koju je proučavao bila je samo jedna u nizu od onih koje je već pročitao. Najrjeđe moći…
„Zar misliš da moje ovdje spadaju?“ upitala sam ga.
„Ne znam, ali otkrit ću“, rekao je prije nego sam otišla.
Sutradan ujutro sam otišla trčati. Kada sam optrčala, sad već petnaest krugova, vratila sam se u sobu i otuširala sam se te otišla na doručak. Kada sam se vratila u sobu primila sam se učenja, ali me nedugo potom prekinula zvonjava mobitela. Izvadila sam ga iz džepa i javila se ni ne gledajući tko zove.
„Sretno Valentinovo, Keat!“
„Oh, Mike, ti si! Također!“
„Zvao sam te ranije, ali se nisi javljala.“
„Bila sam na trčanju, pa ne nosim mobitel sa sobom.“
„Na trčanju? Od kad ti trčiš?“
„Počela sam nedavno, treba mi razbibriga. Šta ima novo kod tebe?“
„Ništa posebno, sve po starom. Jesi se čula s Tinom možda?“
„Ne nisam, u zadnje vrijeme sam zauzeta tako da se jedva sjetim disati. Zašto? Zar nešto nije u redu?“
„Ma, nadam se da se nećeš ljutiti kad ovo čuješ…“
„Molim te! Što može biti tako loše? Ako je živa sve je u redu…“
„Pa, pozvao sam je na školsko ples u povodu Valentinova.“
„To je super! Zašto bih se zbog toga trebala ljutiti? Ja sam ta koja je oduvijek tvrdila da ste vi zatreskani jedno u drugo, ali mene nitko ne sluša, budalice jedna!“
„Ne znam. Ona je mislila de će ti to smetati. Zato što ste prijateljice i sve to… Ženske glave! Tko će to razumjeti?“
Jasno sam mogla čuti da je odahnuo.
„Samo se vi lijepo provedite. Imate moj blagoslov! I budi dobar prema njoj inače ću te ja razbiti kad se vidimo, jasno?“
„Da, gospođice!“ Oboje smo prasnuli u smijeh.
„Pozdravi sve doma, jer ja sada moram ići imam još puno posla a ne znam odakle krenuti. Čujemo se uskoro.“
„Naravno, čujemo se.“
„I pozdravi Tinu. Reci joj da se opusti i da je sve super! Bye!“
Kad sam prekinula, zadovoljno sam se nasmijala i odlučila napisati Tini jedan mail, a onda sam se vratila učenju. Ann me prekinula i odvela na ručak. Danas nije bilo Daniela, niti ostatka muške ekipe, ali nisam to željela spominjati. Koliko god sam se trudila nisam mogla zaboraviti ono što su mi rekle cure. Preko dana, dok sam bila na nastavi ili vježbala nisam mislila o Danielu, ali kada je pala noć njihove riječi su mi zaposjele um.
„Sad kad završimo s jelom idemo se spremati za navečer“, rekla je ona ozbiljno.
„Ann, nije još ni pola jedan, a ples počinje u devet“, rekla sam joj.
„Nema veze, moramo biti savršene, kao prave dame!“
„To me podsjeća na moju baku, do te čuje vjerojatno bi se složila s tobom.“
„A moramo složiti i tebe“, rekla je Mary.
„E da! Za to će nam stvarno trebati cijelo popodne!“, rekla je Susan.
„Žao mi je što vas moram razočarati, ali imam vježbe nakon ručka, doći ću malo prije večere.“
„Malo prije večere, a kako ti misliš da te mi složimo za manje od dva sata?“ užasnuto je pitala Ann. Nasmijala sam se.
„Ne brini, ja ću se sama složiti i stići ću na vrijeme.“ Da skrenem temu sa sebe upitala sam ju: „A, s kim ti ideš na ples?“
Naravno, pogodila sam pravu temu. Ann se raspričala o svom pratiocu koji je dolazio iz tog drugog internata. Bio je zgodan, pametan, zabavan, i bla, bla, bla.. Slušala sam je na pola uha i govorila prave stvari u pravo vrijeme. Kada se družite s nekim kao Ann, tko može pričati satima, morate se naučiti tako nešto. Svoj sam mozak usmjerila prema svim dosadašnjim borbama koje sam vodila s Joshom.
Bio je u pravu što se tiče vježbanja, stvarno mi je pomoglo da duže ostanem na nogama u borbi i nisam se tako jako umarala. Čak sam i shvatila što to Josh mrmlja dok se borimo, magične riječi koje stvaraju napad i pojačavaju ga. Ja, pošto nikad nisam čula za to, ih nisam koristila, ali Bill mi je dao neke pomoću kojih sam mogla pojačati svoje udarce.
Kada sam pojela, ispričala sam se Ann i rekla da će mi nastaviti pričati kada se vratim s vježbi.
Bill me, kao i obično, čekao u velikoj školskoj dvorani. Ali je ona danas bila pretvorena u plesnu dvoranu koju su učenici u profesori koji su bili zaduženi za organizaciju zabave uređivali.
„Morat ćemo vježbati vani, nadam se da ti nije problem“, rekao je kada sam došla do njega.
„Nema beda. Idemo van, ali malo dalje odavde. Ne bi htjela neželjeno društvo.“
„Riversonica mi je za vratom, čula je da ti dajem posebne privatne satove.“
„I? Što se to nje tiče?“
„Ništa, samo je sumnjičava. Mogla bi tebe nešto pitati.“
„Ako me nešto pita, reći ću joj da mi ti treninzi služe za izbacivanje negativne energije te ću joj savjetovati da pokuša i ona.“
„Nemojmo pretjerivati“, upozorio me.
„Da, što god.“
Tada smo se bacili na vježbanje. Kao što sam i rekla Ann, vratila sam se u sobu malo više od pola sata prije večere. Otuširala sam se i oprala kosu, te je osušila najbolje što sam mogla za tako kratko vrijeme. Obukla sam trenirku i ostavila kosu razvezanu da se osuši te otišla na večeru, zajedno s Ann. Kada smo se vratile, zaposjela je kupaonicu, tako da sam ja jedva uspjela izvaditi sušilo za kosu iz nje.
Kad sam osušila kosu, ostavila sam je da pada u laganim kovrčama. Nisam znala od koga sam je naslijedila. Moji roditelji su oboje imali ravnu smeđu kosu. Kad sam to upitala mamu, rekla je da sličim na njenu baku, ali ja nikad nisam vidjela sliku te žene.
Skinula sam trenirku i obukla haljinu koju mi je kupila Mary. Bila je crna i uska s tankim naramenicama, a dosezala mi je do polovice bedara. Kada sam napokon uspjela zakopčati šlic mislila sam da ću se ugušiti. Stvarno nije bila tip stvari koji je nosim.
Kako je vani bilo hladno, na nju sam obukla crni bolero, a od nakita sam jedino ostavila ogrlicu koju mi je darovao djed. Na noge sam obukla crne kožne čizme na petu koje su mi došle do koljena.
To je bila jedna od mojih slabosti – cipele. Ne bilo kakve već štikle. Mogla sam ih stalno kupovati, ali ove su mi bile jedne od najdražih.
Kada sam bila napola spremna, pokucala sam na vrata kupaonice. „Ann, mislim da je vrijeme da izađeš! Ja se još moram našminkati, a sve mi je unutra.“
„Evo, smo što nisam.“
„Imaš pet minuta ili ću razvaliti vrata, znaš da sam sposobna to napraviti!“ upozorila sam.
„Nema potreba za time, sada ću, evo…“
„Aha, mogu misliti“, progunđala sam si.
U malenu crnu torbicu sam stavila mobitel i maramice, a onda sam sjela na krevet i pogledala na sat. Pustit ću je još pet minuta. Na kraju se pet minuta kojih sam joj dala pretvorilo u petnaest. Digla sam se s kreveta i pokucala na vrata. „Ann, prošlo je petnaest minuta! Izvoli izvući tu svoju debelu guzicu iz kupaone i dati meni priliku da se našminkam! Ne zaboravi da si me ti na ovo tjerala.“
Čula sa je kako tapka prema vratima i okreće ključ u bravi. Otvorila je vrata i stala ispred njih s rukom na boku. „Koja od nas dvije ima debelu guzicu?“ upitala me, praveći se da se ljuti.
Izgledala je super. Speglala si je kosu, sve osim onog jednog plavog pramena koji je nakovrčala i unutar njega stavila tanak smeđi pramen. Haljina joj je bila žarko crvene boje, bez ramenica, uska u struku, a onda je u volanima padala do koljena. Kao i ja obukla je crni bolero, a na noge crne cipele na petu. Oči si je uokvirila crnim tušem, a na usne je nanjela crveno sjajilo.
„Izgledaš super, debeloguza“, rekla samo joj. Kako sam prolazila pored nje lupnula sam je bokom u bok da potvrdim svoje riječi. „Taj tvoj tip će pasti na dupe kad te vidi!“
„A ja mislim da će Daniel dobiti infarkt. Curo, izgledaš fenomenalno!“
„Ah, znam! Ja uvijek izgledam fenomenalno!“, rekla sam uzdahnuvši, kao da je to najteža stvar na svijetu. Ann se nasmijala.
Stavila sam puder te kao i Ann maskaru i crni tuš. Na usne sam stavila nježno ružičasti ruž. Sve to sam uzela sa svoje police i stavila u torbicu.
Baš kada sam izašla iz kupaonice, začulo se kucanje na vratima. Ann me pretekla i otvorila vrata, na njima je stajao Daniel. Imao je crne hlače i sako, a ispod bijelu košulju. Stvarno je dobro izgledao. On je mogao obući trenirku i izgledati dobro, ali je isto tako dobro izgledao i u odjelu.
Stajao je na vratima i promatrao me, baš kao i ja njega. Na trenutak, samo na jednu sekundu sam se mogla zakleti da sam vidjela pogled o kojem mi je govorila Ann. Ali i da je to stvarno bilo tako, odmah je nestalo.
Zazvonio je mobitel, te sa Ann javila. Nakon kratkog razgovora je prekinula. „Mislim da bi bilo vrijeme da ja idem,Tom me čeka u prizemlju. Moraš ga upoznati Keat! Naravno ako ćeš imati vremena. Vidimo se društvo!“
Kada je Ann izašla Daniel je ušao u sobu i zatvorio vrata. Ja sam se posvetila pospremanju šminke u torbicu.
„Predivno izgledaš“, rekao mi je.
Bacila sam pogled preko ramena i još ga jednom dobro promotrila. „Ni ti ne zaostaješ. Ne bi bilo dobro da me osramotiš.“
„Opet ta umišljenost, arogantnost… Znaš li se ti normalno razgovarati? Zar jednostavno nisi mogla reći, ne znam… 'Hvala i ti dobro izgledaš?!'“
„Onda to ne bi bila ja“, rekla sam mu drsko. „A sad me voziš na taj ples ili ne? Jesi zaboravio da trebamo upoznati Jessicu Case?“
Zapravo, posao koji sam trebala obaviti i drskost su mi davali zaštitu koji sam u ovom trenutku objeručke prihvatila. Bojala sam se osjećaja koji se budio u meni. Koliko god sam ga htjela ignorirati, nisam mogla. Malo smo predobro izgledali jedno pored drugoga. Kao da smo stvoreni za to… Samo da stojimo jedno uz drugoga…
„Ubit ću Megs! Sada ćeš cijelu večer pričati s tom curom!“
„To neće biti moguće ako ima zgodnog partnera, ali moram ju upoznati. Obećala sam Margaret, a ja ispunjavam svoja obećanja!“
„Ni ne sumnjam. Hoćemo li?“ Pružio mi je ruku koju sam nevoljko prihvatila. Izašli smo van iz sobe, pa sam zaključala vrata. Kada sam spremila ključ u torbicu, prebacila sam torbicu preko jednog remena, a drugu ruku sam provukla kroz jednu njegovu i krenuli smo u prizemlje.
Po putu smo sreli Susan i Maca, jednog dečka iz trećeg razreda, a kada smo došli u dvoranu, vidjeli smo Mary i Adama te Ann i Toma. Ona nas je s oduševljenjem upoznala. Kada me pogledala namigunla sam joj s osmjehom od uha do uha, dajući joj do znanja da je dečko zgodan.
Dvorana je bila u polumraku, a na stropu je netko stavio disko kuglu koja se vrtjela. Na jedan dio dvorane su složili povišen podij gdje je trebao svirati školski bend.
Svi učenici su se okupili u dvorani i sjeli na svoja mjesta, a Riversonica se popela na podij. Zaželjela je svima dobrodošlicu i dobru zabavu, ali je opomenula učenike da ne izvode gluposti. Tada je pozvala bend na pozornicu i objavila da je zabava započela. Sve je to rekla tako smrknuto i hladno da su ljudi vjerojatno pomislili da se radi o karminama, a ne zabavi.
Bend je došao na pozornicu, pa su svi otišli plesati. Htjela sam pitati Toma zna li možda Jessicu, ali prije nego sam ga uspjela išta upitati, otišao je plesati s Ann.
„Hej, Mary, Su znate li možda koju Jessicu Case? Koliko sam čula ide u internat skupa s Tomom.“
Pogledale su se i slegnule ramenima. „Žao mi je Keat, pitaj Toma, možda je on poznaje“, rekla mi je Susan.
„Zašto će ti ona?“ upitala me znatiželjno Mary.
„Nešto, privatno… Obiteljska stvar…“
„Idemo plesati?“ upitao me Daniel.
Sada mi je plesanje bilo zadnje na pameti, ali šanse da je negdje među plesačima su bile velike pa sam pristala. Nakon tri pjesme sam vidjela Ann i Toma kako se vračaju prema našim prijateljima, pa sam i ja povukla Daniela za sobom. „Zar baš moramo?“ upitao me.
„Posao je posao, a ja svoj obavljam kako treba.“
„Hej društvo, kako vam se čini?“ upitala sam ih.
Ni Mac ni Susan nisu bili neki plesači pa su se držali po strani i razgovarali, činili su sladak intelektualan par. S druge strane Mary je bila luda za plesom, a Adam je bio čovjek za zabavu. Mogla sam ih vidjeti kako plešu među mnoštvom.
„Nije loše, bend je bolji nego prošle godine“, rekao je Tom.
„Kad je naša škola bolja“, odvarila mu je Ann.
„Tom, htjela sam te nešto pitati“, rekla sam pažljivo.
„Kako ti mogu pomoći?“
„Znaš li možda koju Jessicu? Jessicu Case?“
„Da, ide sa mnom u razred, draga cura iako je pomalo čudna.“
„Zašto kažeš čudna?“ upitao ga je Daniel.
„Ne voli se previše družiti, drži se po strani… za sebe. Ima nekoliko prijateljica, ali to je to.“
„Da li je ovdje?“
Namrštio se. „Zar se nešto dogodilo?“
„Ma, ne! Samo, ne znam da li me se sjeća, ali naše obitelji se poznaju, pa kada sam svojima rekla da dolazi njezina škola k nama, rekli su mi da se moram raspitati… Znaš već…“
„Aha, pa onda…“ Prešao je pogledom po dvorani.“Vidiš tamo… Kod stola s pićem. Pored nje je smeđokosa djevojka s kojom se druži.“
„Vidim ih, puno hvala.“
Zahvalno sa mu se osmjehnula i počela se probijati kroz mnoštvo. Izvukla sam mobitel iz čizme gdje sam ga stavila da bude na sigurnom, a torbica mi je ostala kod Susan. Poslala sam Margaret poruku da sam našla Jessicu i položaj gdje se nalazi. Kada je poruka bila poslana, vidjela sam da Daniel ide za mnom.
„Čekaj me ovdje“, rekla sam mu.
„Ali…“
„Čuo si Toma, sramežljiva je. Doći će joj totalna neznanka i prdstaviti se kao njezina frendica iz djetinjstva. To će joj biti šok, ali ako se ti pojaviš iza mene bit će još gore. Mogla bi se prepasti.“
„Ovdje te čekam, a kada to riješiš idemo na zrak.“
„O.k.“
Nastavila sam se probijati do stola s pićem. Natočila sam si vočni sok u plastičnu čašu i onda pogledala u njenom smjeru. „Jessica? Jesi li to ti?“
Djevojka me zbunjeno pogledala, a ja sam namjestila topa osmjeh. „Ti si Jessica Case, zar ne?“
„Da“, reče nesigurno.
„Isuse! Prošlo ja tako puno, devet-deset godina… Nije ni čudo da me se ne sjećaš!“
„Mi smo se upoznale?“
„Pa, da. Ti se baš nisi puno promijenila… Ali od kad sam se ja odselila, naši se starci nisu pretjerano čuli i tako to…“
„Aha…“
„Šta ima? Kako ide kod tebe?“ htjela sam nagovoriti djevojku da mi priča o sebi, morala sam je upoznati da nešto ne zeznem.
„Ništa, jedva čekam da ovo završi“, rekla je.
„Ni meni se ne sviđa, ali frendica mi je rekla da moramo ići. Što onda mogu?“
„Lijepo izgledaš“, rekla mi je.
„Hvala i ti isto. A ti si?“ upitala sam njenu prijateljicu.
„Helen, drago mi je“, reče sramežljivo djevojka.
Obje su imale slatke haljinice. Jessica nježno ružičastu, a Helen bež boje. Ali su ostavljale štreberski dojam.
„Kako to da ste same?“ upitala sam ih.
„Ma, nije ovo za nas“, rekla je Helen. „Ovdje smo samo zato što moramo biti. Ali ove haljine… Koma su.“
„Zar ih niste same birale?“
„Ne majke su nam ih poslale“, kaže ljuto Jessica. „Zar misliš da bi ikad obukla haljinu ove boje?“
„Malo je dječja, ali ne izgleda tako loše. Da si stavila malo šminke, dečki bi mogli skakati oko tebe, vjeruj mi“, uvjeravala sam ju.
„Misliš?“ pogledala me s nadom u očima.
„Naravno, ako hoćeš možemo poraditi na tome“, predložila sam joj. „I ti si pozvana Helen.“
Licem im se razvukao osmijeh od uha do uha. „Naravno!“ obje su rekle.
„Slušaj, sada moram ići, ali mogu ti dati broj mobitela, pa se čujemo. Nazovi kada ti paše pa ćemo se naći.“
„Zar već moraš ići?“ upita me Jessica.
„Sorry, Jess, ali onaj tip tamo će poludjet od dosade“, uprla sam prstom u Daniela.
„On ti je dečko?“ upita me Helen.
„Frend, ali je htio da idemo zajedno, a kako smo si dobri bilo je bolje da idem s njim nego nekim drugim.“
„Stvarno je zgodan. Ja bi dečka kao što je on!“ zaključi Jessica, a Helen se složi s njom.
„Da ga upoznate promijenile bi mišljenje, uvjeravam vas.“
Još sam malo ostala čavrljati s njima, a onda smo Jessica i ja razmijenile brojeve telefona. „Nazovi kada ti paše, ja mogu kad god ti paše!“ uvjerila sam ju.
„Može slijedeći vikend? Subota?“
„Jer bi ti smetalo doći ovdje, ja nemam kako izaći iz internata, moji su još uvijek u Hrvatskoj…“
„Meni paše. Nazovem te da se dogovorimo oko detalja.“
Još sam se jednom osmjehnula i namignula im prije nego sam otišla. Došla sam do Daniela i primila ga za ruku da se ne odvojimo u gužvi pa samo krenuli prema izlazu.
Kada smo napokon izašli van, duboko sam udahnula svježi zrak. Unutra je bilo prilično sparno, a i svi su bili stisnuti. Vani je, naprotiv, bilo osvježavajuće. Lagani vjetrić je puhao i mrsio nam kosu. Nebo je bilo vedro i obasjano zvijezdama, a mjesec je osvjetljavao put.
„Po izrazu lica koji je ta djevojka imala kada si otišla zaključio sam da je sve dobro prošlo“, reče Daniel.
„Aha, cura je sasvim o.k. Ali ne znam da li se radi o princezi. Ne znam posjeduje li moći, ali saznat ću. Dolazi slijedeću subotu ovdje. Imamo mali make up party.“
„Mislim da ću to preskočiti.“
„Nikad nisam rekla da si pozvan.“
„Pa, baš ti hvala!“
„Čovječe! Kako te cure nemaju samopoštovanja. Majke im biraju haljine! Ako ništa barem ću ih naučiti da se pošteno našminkaju i obuku nešto za normalne tinejdžerice! Možda postanu sigurnije u sebe ako ništa.“
„Nisu sve djevojke kao ti.“
„Što bi to trebalo značiti? Zapravo, ne zanima me!“ rekla sam odmahujući rukom. „Znaš, sretna sam što sam došla ovdje. Nisam ni sanjala da ću upoznati tako dobre ljude i zabaviti se!“
„Vjeruj mi, meni je još draže…“, stali smo. Sada me primio za drugu ruku, jer mi je jedna već počivala na njegovom dlanu. Neko smo se vrijeme samo gledali, a onda se njegova glava počela primicati mojoj.
„Kako dirljivo…“ začula sam ledeni glas iza sebe. Naglo sam se okrenula, a Daniel me povukao iza sebe. Neprijatelj!
„Napast ćete nas uz rizik da netko izađe iz dvorane?“ ledeno je upitao Daniel.
„Ne nećemo riskirati“, rekao je drugi glas.
Snop plave svjetlosti je poletio prema nama. U sljedećem trenutku smo bili na podu, još dublje u šumi. Dvije zakukuljene prilike su stajale ispred nas.
„Čemu bi ona služila šuma?“ upitao je prvi, muški glas, onaj koji sam već čula.
Daniel i ja smo ustali s poda. „Znaš, Daniele, već te se dulje vrijeme pokušavam riješiti, ali tvoja nova, mlada prijateljica mi uporno smeta. Pitam se što je to samo u njoj?“
„Ostavi nju na miru, Dermard!“ promrsio je kroz zube. Čvršće sam mu primila ruku. To je to, ovako izgleda borba.
„Zašto? Bit će korisna, za zabavu ako ništa drugo…“ nacerio se.
„Samo se ti nadaj, budalo“, viknula sa na njega. Što si on, k vragu, umišlja?
„Dermarde, polako. Moramo paziti da im ne dođu prijatelji.“
„Armanda, dušo, opusti se. Sve će biti u redu.“
Bila sam spremna prizvati svoj štit ili napasti, ali mi se počelo vrtjeti u glavi. Mogla sam čuti da je došlo do borbe. Pokušala sam sabrati misli, sjetila sam se prijašnjih vježbi s Joshom i Megs. Preko uma sam navukla štit i zabranila ulaz u svoje misli. Bol je prestala. Na dlanovima su mi se stvorile dvije vatrene kugle. Obje sam bacila prema svojoj napadačici, da budem sigurna da sam je dokrajčila, prema njoj sam odmah potom poslala plamen. Našla se na podu.
Potražila sam pogledom Daniela. Bio je na podu i tresao se. Dok sam ja svoju pozornost posvetila Danielu Dermard me napao. U zadnji čas sam prizvala štit, ali napad mu je bio toliko jak da sam s leđima udarila o drvo.
Sada sam bila stvarno ljuta. „Ne dao ti Bog da si mi ogrebao čizme, jer ćeš me onda stvarno vidjeti!“
„Joj, stvarno se bojim! Što mi princezica kao ti može napraviti?“
Razdvojila sam i razmaknula dlanove. Sakupila sam energiju između njih, on je napravio isto. Kada su nam se moći srele došlo je do borbe između vatre i leda. Dermard je bio previše usredotočen na mene da bi primijetio da ga Daniel napada. I on se srušio.
„Jesi dobro?“ upitala sam ga.
„Aha, idemo nazad, prije nego se probude“, rekao mi je. Pružila sam mu ruku da se može ustati. Kada je stao na noge, jednu sam mu ruku stavila oko struka. Još se uvijek tresao. „Što ti je napravio?“ upitala sam ga.
„Ma, ništa, bit ću dobro samo se trebam zagrijati.“
„Tu ti ja mogu pomoći.“ Pustila sam da toplina prostruji kroz moje tijelo i prijeđe na njega. Uskoro se prestao tresti. Izašli smo iz šume i krenuli prema ulazu u dvoranu, a u istom tom trenutku je Josh izašao iz nje. Bio je bijesan.
„Što se dogodilo?“ upitao nas je.
„Deramrd i Zyrenica. Napali su nas, ali smo preživjeli“, rekla sam mu.
„Gdje ti je bila pamet kada si izašao?“ okomio se na Daniela.
„Ne šizi! Mi smo o.k., a oni leže na šumi u podu.“
„Sada znaju da Katarina posjeduje jake magične moći, budalo! Ima veze, vi ste mogli biti na njihovom mjestu!“
„Da je Daniel bio sam, vjerojatno bi tako i završio. Stvarno bi trebao malo više vježbati!“
Odmaknula sam se od njih i otišla na svjetlo. Dobro sam pogledala čizme. „Sranje!“
„Što je bilo?“ upitao me Josh spreman na borbu.
„Kreten mi je ogrebao najbolje čizme! Sljedeći put kad ga vidim bit će mrtav!“
Josh je razmijenio pogled s Danielom. „Ne želiš ćuti što mu je rekla u šumi“, rekao mu je Daniel.
„Vjerujem. Sada ulazite unutra i da vas nisam vidio kako sami izlazite! Ova rasprava još nije gotova!“ upozorio nas je Josh. Čekao je da mi krenemo unutra. Prije nego sam krenula unutra otresla sam prašinu sa haljine.
„Čemu sam se ja spremala kada me ona budala bacila na pod pa u drvo?“ promrmljala sam si ljutito u bradu.






komentiraj, 4

Danas nisam baš raspoložena za pisanje tako da vam samo ostavljam pjesmu i novo poglevlje...

~VRAG PROŠLOSTI~

Oluja se sprema,
Raste u meni
Moja duša nema mira,
Sjenke prošlosti je proganjaju…

Kiša lije
Ko' iz kabla,
Gromovi sijevaju
Na sve strane
Prošlost se budi
Jača neg' ikada

Refren: Nalazim se u paklu,
A oko mene sve gori
Nalazim se pred tobom,
Vragom svoje prošlosti!

Uzimaš mi snagu
Tjeraš suze,
U oči moje
Ne želiš biti zakopan
Tamo gdje ti je i mjesto
Ne želiš ostati u mojoj prošlosti!

Vrag si ti,
Jedan pokvareni gad,
Koji me tjera u plač
Nikad ti neću oprostiti
Ono što si mi učinio,
I neka si car,
Ja te neću poslušati
Dopustiti da me opet pobijediš!

Refren: Nalazim se u paklu,
A oko mene sve gori
Nalazim se pred tobom
Vragom svoje prošlosti!

Opet ću te zakopati,
Ovaj put
Tamo ćeš i ostati
Nećeš me više uznemiravati
O, vraže crni, platit ćeš mi
Trunut ćeš
Zauvijek u svojoj boli…!

Olujom vlastite boli,
Carstvo ću ti razoriti
Pod nogama
Samo pepeo će ti ostati
Oluja koju ću izazvati
Će te dokrajčiti,
I ostat ćeš
Samo slika prošlosti
Duboko, u mojoj duši zakopana
Ostat ćeš slika
Koje se neću sjećati
Do koje mi nije stalo
I neću se bojati
Da ćeš se vratiti
Život mi remetiti
Za sobom,
U pakao me povesti
Jer moja je bol jača nego što ćeš ti ikada biti!

Refren: Nalazim se u paklu,
A oko mene sve gori
Nalazim se pred tobom,
Vragom svoje prošlosti!

Nećeš mi moći a
Anđeoska krila oduzeti
U pakao me odnijeti!

Jer mrzim te vraže,
Želim te u pepeo pretvoriti
Sliku tvoju iz uma izbrisati
Želim da ostaneš
U mojoj prošlosti!

Refren: Nalazim se u paklu,
A oko mene sve gori
Nalazim se pred tobom,
Vragom svoje prošlosti
Vragom svoje prošlosti…!



10.Poduka


Iako nisam imala volje za učenjem, još sam jednom prije večere ponovila sve što sam učila tog jutra. Potom sam, ne znajući što bi trebala očekivati, presvukla u trenirku i spustila na večeru. Nakon večere smo izašli van u tamnu noć. Na nebu je jedino bio mjesec, mlađak. Zašli smo u šumu i Daniel nas je transportirao ispred kolibe.
Osjećala sam se posramljenom zbog svog ispada, najviše zbog suza, ali se nisam imala namjere ispričavati. Kao što je Margaret rekla ja nisam izabrala svoju sudbinu, određena mi je krvlju. A jedine osobe koje su me mogle podučavati bili su upravo oni – Bill, Margaret, Josh i Daniel.
Kada sam došla Josh me pozdravio, praveći se da ništa nije bilo prijepodne. Ja sam prihvatila njegovu igru.
„Ja ću te napasti, a ti se probaj obraniti. Ne znamo s čime raspolažeš, zato se samo prepusti, o.k.?“
Kimnula sam glavom. Krajičkom oka sam vidjela Daniela koji se leđima naslonio na zid kolibe i promatrao nas. Odmaknula sam se desetak metara od Josha i gledala što čini.
Gledao je u mene i iako je bio mrak mogla sam raspoznati da si nešto mrmlja u bradu iako nisam znala što. Odjednom se iza mene začula buka. Naglo sam se okrenula. Golemo korijenjen je izvirilo iz zemlje i krenulo na mene! Stavila sam ruku ispred sebe da prizovem štit. Zaklopila sam oči i pustila onom lijepom, toplom osjećaju da prostruji mojim tijelom. Pola metra od mene, korijenje je stalo, a na mjestu sudara se vidio moj crveni štit. Osjećala sam snagu kojom je udaralo o njega i pokušalo ga probiti. Nasmiješila sam se samoj sebi. Podigla sam drugu ruku iz koje je buknuo snop crvene svjetlosti koji je korijenje pretvorio u pepeo.
Vratila sam pogled na Josha. Na licu mu je titrao smiješak. Kao da je zadovoljan mojom reakcijom.
Bez ikakvih naznaka, korijenje se opet pojavilo, a ja ovaj put nisam stigla reagirati. Čvrsto me obmotalo. Gad jedan! Smjestio mi je!
Opet sam zatvorila oči, prisjetivši se svog prošlog napada, pustila sam da magija struji mojim tijelom. Vatra koji je proizvelo moje tijelo je zapalila korijene i oslobodila me, a da mi se ništa nije dogodilo.
Bilo mi je dosta obrane. Ipak postojala je izreka: Napad je najbolja obrana. Odlučila sam je iskušati. Usmjerila sam ruku prema Joshu da ga napadnem, ali on se obgrlio svojim štitom, a moja vatra se odbila od njega.
Pala sam na pod od iscrpljenosti.
„Nije loše, za jednu početnicu“, nasmijao se i došao do mene.
„Znači, moj je element vatra?“ upitala sam ga prihvativši ruku koju mi je ponudio.
„Itekako, samo da mi je znati koja…“ rekao je zamišljeno.
„Kako to misliš?“ upitao ga je Daniel koji je došao do nas.
„Pa ima više vrsta vatre. Malo je prejaka da bi bila samo 'vatra'. Mislim da je u pitanja vrlo jaka loza vilenjaka. Nisam siguran, kada saznam javit ću vam, a sada je odvedi, izmorena je. Želim da dođeš sutra nakon večere. Ako hoću saznati koju vrstu vatre posjeduješ moram vidjeti za što si sve sposobna.“
„O.k. Laku noć!“
„'Noć!“
Ovaj put sam prebacila ruku preko Danielovog ramena, jer sam mislila da ću u suprotnom pasti. Pomogao mi je do ulaza, a onda sam se odmaknula od njega, tako da portir ništa ne posumnja. Kada smo se udaljili od njega, Daniel mi je pomogao doći do sobe.
Jedva sam smogla snage da se presvučem u pidžamu, a kada sam napokon uspjela, umorno sam pala na krevet i zaspala.
Ovaj put sam sanjala mladu ženu. Vidjela sam ju s leđa. Imala je crvenu valovitu kosu koja joj doseže do struka. Prostorija u kojoj se nalazila je bila mračna, a jedino svjetlo je dolazilo s vrata na kojima su bile rešetke. U prostoriju je ušla spodoba s crnim plaštem, a lice joj je zaklanjala kapuljača. Bez najave, oko djevojke se pojavilo crnilo. Crvenokosa djevojka se tresla i vrištala od boli, što je zakukuljenu osobu natjeralo u smijeh.
Željela sam joj pomoći. Pokušala sam prizvati svoju vatru, ali nikako nisam uspijevala! Moje moći su nestale!
„NEEEEEEEEEEEE!!!“ naglo sam ustala iz kreveta. Lice mi je bilo obliveno znojem i tresla sam se.
„Vražji snovi!“ rekla sam sama sebi. Protrljala sam lice rukama, ali to nije bilo dovoljno. Ustala sam iz kreveta i otišla se umiti u kupaonicu. Dok sam brisala lice ručnikom pogledala sam se u ogledalo.
Lice mi je bilo blijedo, a usne kupljene u ravnu crtu. Ispod zelenkasto zlatnih očiju su bili podočnjaci. Crvena kosam mi se prilijepila uz lice, a što se više spuštala to je bila zapetljanija. Prošla sam rukom kroz kosu, da je barem malo otpetljam, a onda sam ugasila svjetlo i vratila se nazad u krevet.
Osjećala sam se izmorenom, ali nisam mogla spavati. Odlučila sam izvaditi iPod te sam pustila pjesme. Nakon desetak minuta samo opet zaspala.
Sljedeće jutro sam se probudila iza deset, tako da sam prespavala doručak. Digla sam se i pospremila sobu, a onda se opet bacila na učenje. Da ne zaboravim i na ručak, namjestila sam alarm. Ali ispostavilo se da nisam trebala.
Par minuta prije nego što se trebao oglasiti moj mobitel, Daniel se pojavio na vratima. „Nisi bila na doručku“, rekao mi je kad je ušao.
„Zaspala sam i trenutno mislim da bi mi dobro došla bilo kakva hrana.“
„Da i ja mislim isto to, a ja sam doručkovao.“
„A zašto si ti gladan? Praktički si maloprije jeo!“
„Bio sam s Billom, vježbali smo.“
„Aha, onda kužim. Taj čovjek fakat zna izmoriti!“
Ja sam otišla do stola i počela pospremati svoje stvari, jer sam znala da će Ann doći poslijepodne dok mene neće biti, a ona nije voljela nered.
„Znaš da se uskoro održava ples u povodu Valentinova?“ upitao me.
„Aha, i?“
„Mislio sam da bi mogli ići, ako hoćeš naravno?!“
„Tko bi mogao ići? Mi?“
„Vidiš li tu ikoga drugoga?“
„Daj ne budi smotan. Što ću ja na nekakvom plesu?“
„Zabaviti se za promjenu. U zadnje vrijeme stalno ili vježbaš ili učiš. Mogla bi se odmoriti, svi imamo pravo na to.“
„Svejedno. Ne volim takve gluposti.“
„Hoćeš li barem razmisliti? Ples će se održati za dva tjedna.“
„I da idem, nemam što obući. Nisam se pripremila za takve događaje.“
„Mislim da bi ti Ann drage volje nešto posudila ili kupila sljedeći vikend?“
„Kažoh, ne znam. Vidjet ću još, a sad idemo. Umirem od gladi!“
Izgurala sam ga van iz sobe i zaključala vrata iza sebe. Spustili smo se u blagavaonicu, gdje sam uzela brdo hrane. Stvarno sam bila gladna!
„Nakon ručka idemo do Josha“, rekao mi je Daniel kad smo sjeli.
„Mmm, osjećam se kao da jedem prvi put nakon nekoliko godina!“ rekla sam punim ustima.
„O.k. samo nemoj pretjerati, udebljat ćeš se.“
Uputila sam mu ubojit pogled. „Za tvoju informaciju ja imam brz metabolizam, a onako i ovako ću svu svoju energiju potrošiti u borbi. Ali to što si rekao nije nimalo lijepo, tako se na razgovara sa ženama!“
„A gdje je žena?“
Stvarno mi je došlo da mu opalim jednu šamarčinu, baš ovdje, pred svim učenicima i profesorima no nekako sam se uspjela suzdržati.
„A hoćeš li ti sam na ples?“
„Za tvoju informaciju, cure u redu čekaju da ih pozovem na ples“, rekao je samouvjereno.
„Ahh! Kako smo samo umišljeni! Pa kad je tako zašto ne pozoveš jednu od tih svih cura koje čekaju u redu?“
Slegnuo je ramenima. „Ti si mi baš simpatična.“
„Da baš, kako god.“ Nije mi se dalo raspravljati o takvoj gluposti, pa sam svoju pažnju posvetila jelu.
Kada smo završili, izašli smo u dvorište, ali nismo bili jedini. I mnogi drugi učenici su željeli iskoristiti dan bez kiše. „Što ćemo sad?“ upitala sam ga.
Nisam mislila da je pametna ideja ući u šumu pred svim učenicima i jednostavno nestati ne neko vrijeme. Nisam si umišljala da svi prate savki naš pokret, u ljudskoj prirodi je bilo zapaziti takvu stvar te će barem jedan učenik shvatiti da se nas dvoje ne vraćamo iz šume. Najgore što se moglo dogoditi je da pozove Riversonicu, a to ne bi bilo dobro.
„Ovako ćemo. Idemo sad unutra i ti ćeš otići u svoju sobu, a ja u svoju. Onda ću doći po tebe, o.k.?“
„Dobro.“
Popeli smo se, svaki u svoju sobu, a nakon nekoliko minuta po mene je došao Daniel.
Josh nas je opet čekao ispred kolibe. „Hej, kako si danas? Jučer si izgledala stvarno izmoreno.“
„Ma, o.k. sam. Odmorila sam se i najela te sam spremna za malo vježbanja. Stvarno bi mi dobro došlo.“
„Rekao sam joj da ako će se udebljati ako tako nastavi jesti. Ne bi vjerovao koliko u nju stane!“
Obojica su se nasmijali. „Samo se vi smijte. Rađe ću imati višak kilograma nego biti anoreksična.“
„E pa tu je u pravu“, složio se Josh. „A sad, jesi spremna?“
„Rođena sam spremna.“
Kao i jučer, odmaknula sam se od njega. Sada mu nisam vjerovala. Jučer me napao kada sam se najmanje nadala, a danas nisam željela dopustiti da se to ponovi. Znala sam da me nikada ne bi ozlijedio, barem na namjerno ili ozbiljno, ali to nije značilo da će mi popuštati.
Mogla sam osjetiti drhtanje zemlje u početku slabo, ali onda sve jače. Pala sam na pod. „Što k vragu…?!“ Nisam stigla reagirati, a drveće koje je bilo najbliže meni je počelo spuštati svoje grane da me uhvati u klopku.
Željela sam se obraniti, ali sam se sjetila svojeg san. Da li sam stvarno izgubila svoje moći? Ne, ne budi glupa Keat! To je bio samo san…
Ispreplela sam sve prste osim kažiprsta koje sam spojila, kao pištolj. Iz vrha kažiprsta mi je buknuo plamen koji je zapalio grane koje su me lovile. Oko mene se sve zadimilo. Iskoristila sam prednost koju mi je dala dimna zavjesa te sam se približila Josh, a na svakom mi se dlanu pojavila jedna vatrena kugla.
Kako sam mu došla bliže, bolje sam ga vidjela. To je bila moja prilika, svaku kuglu sam mu bacila s jedne strane. Kada se dim razmaknuo, vidjela sam ga kako i dalje stoji na nagama.
„Imaš više sreće nego pameti“, rekla sam mu ljutito.
„Pa mora je imati barem netko od nas.“
Raširene dlanove, malo odmaknute jedno od drugoga je stavio ispred prsa. Između njih se stvorila masa malenih listića.
Znači to je to, borba licem u lice. Podigla sam ruke iznad glave i sakupila što sam više mogla svoje energije u crvenu svjetlucavu kuglu koja mi se našla između dlanova. U istom trenutku smo okrenuli dlanove prema onome drugome, a dvije sile su se spojile. Svu svoju snagu sam usmjerila u savladavanje njegove sile. Bilo je trenutaka kada su na moći bile izjednačene, ali i trenutaka kada je jedna od naše dvije sile dominirala.
Naravno moja snaga, izdržljivost i znanje su bili manji od Joshovih te sam znala da ću izgubiti. Kada više nisam mogla svoju sam preostalu energiju usmjerila na štit. Kada je Joshov napad došao do mene bio je tako snažan da sam bila odbačena unazad.
„Gotova sam, ovo mi je dovoljno za danas!“ rekla sam mu.
„Stvarno si izdržljivija od većine početnika, to ti moram priznati.“ Došao je do mene i pružio mi ruku da ustanem s poda.
Odmahnula sam glavom. „Mislim da ću ostati još malo sjediti.“
„Mislim da ćeš postati jako dobra vila kada završim s tobom. Samo trebamo malo poraditi na tvojoj izdržljivosti.“
„Zar ovo nije dovoljno?“ zgranuto sam ga upitala.
Nasmijao se. „Rekao sam ti na početku, ovo nije dječja igra. Da dođeš u našu dimenziju s takvom snagom volje i kažeš da si vila svi bi ti se smijali. Tvoje moći su jake, ali ništa ne vrijede ako ih ne možeš kontrolirati uz malo trošenja energije.“
„I što mi predlažeš da napravim?“
„Trebaš još vježbati s Billom, naporno vježbati. Bill mi je rekao da ti dobro ide, ali u tvom slučaju, dobro je zapravo loše. Moraš doći do razine odličnog i naučiti kontrolirati toliku energiju. Mislim da bi nam tvoje moći mogle dobro doći ako ćeš se jednog dana uputit s nama i princezom od Felixa u naš svijet. Gina je jaka ratnica, ali nije nepobjediva.“
„Da, dobro. Razgovarat ću s Billom.“
„Ne trebaš, ja ću mu reći što želim, a on će sutra doći razgovarati s tobom ovdje.“
„Gotovi smo za danas ili…?“
„Da, sutra navečer će onda doći Bill, a mi se vidimo prekosutra.“
„O.k. A sad bi mi dobro došla ona ruka?!“

***

Josh se stvarno nije šalio kada je rekao da mi treba dobar trening za pojačavanje snage. Kada sam se u ponedjeljak našla s Billom pokazao mi je popis stvari koje ću od sad nadalje činiti svaki dan.
Trebala sam se dizati svako jutro u šest sati da odradim s njim trčanje oko nogometnog igrališta. Početan broj krugova je bio deset. A nakon nastave sam trebala doći u dvoranu i vježbati borilačke vještine. Navečer, nakon večere, sam se nalazila s Joshom da vježbam magiju.
Vikendom je stvar bila drugačija. Ujutro je bilo trčanje, a od doručka do ručka učenje. Poslije ručka sam išla na borilačke vještine s Billom, pa opet trčanje i na kraju, nakon večere su dolazile borbe s Joshom.
Nakon tjedan dana sam se osjećala izmorenom.
„Čemu ti toliko vježbaš?“ upitala me u petak navečer Ann. Ovaj je vikend odlučila ostati u internatu.
„Ha?“
„Pitala sam čemu toliko vježbaš? Mislim nisi debela ili ne znam što već tako da to ne radiš zbog izgleda.“
„Vježbam zato što… Dok sam bila u Hrvatskoj trenirala sam gimnastiku i stvarno sam bila dobra u tome. Jednostavno mi fali malo rekreacije, a i želim ostati u kondiciji da ne postanem debela.“
„Joj, molim te Keat ne pričaj gluposti! Nego, zanimalo me s kim ćeš sljedeći vikend na ples?“
„Kakav ples?“ upitah ju zbunjeno.
„Šali se, jel da?“ Kada je vidjela moj pogled, zaključila je da nemam pojma o čemu ona govori. „Curo! Sjedni tu odmah! Sljedeći vikend je plas u povodu Valentinova!“
„To je sljedeći vikend?!“
„A nego kad?! Ti si zapela u vremenu i prostoru! No uglavnom, još imamo vremena nije sve izgubljeno!“ hrabrila me Ann.
„Ah, nema veze, ja ionako ne idem“, rekla sam joj ustajući s njenog kreveta gdje me posjela.
„Kako to misliš 'ja ne idem'? Svi idu takvo je pravilo, a dolaze i oni iz drugog internata, prošle godine je ples bio kod njih.“
„Moramo ići?“
„Naravno! Zašto ti to ne znaš?“
„Znam za ples i to, Daniel me pozvao, ali nisam znala da se mora doći!“
„Daniel? Daniel Marshell?“ upitala me u nevjerici.
„A koji drugi? Ali nisam mu ništa odgovorila.“
Izraz koji joj se pojavio na licu jasno mi je govorio da me čeka polagana i bolna smrt. Zavukla je prsta u kosu i pravila se da će si ju iščupati. „Ne možeš mi to raditi! Tip te pozove na ples, a ti mu ništa ne odgovoriš?! A on je, samo onako usput, jedan od najzgodnijih tipova u školi?“
„Mi smo samo frendovi“, uvjeravala sam ju.
„Da, baš! Mi smo samo frendovi…! Trebaš ga vidjeti kako te gleda Katarina. Vi definitivno niste samo frendovi!“
Namrštila sam se. „Pa kad jesmo! Ti si umišljaš!“
„O.k. daj mi minutu.“ Uzela je svoj mobitel i otipkala nečiji broj, a onda je upalila zvučnik.
„Halo?“ javila se Mary.
„Hej Mary, ja sam. Čuj imam jedno pitanje za tebe. Jel ti misliš da je Daniel zatreskan u našu Keat?“
„Da, sto posto, zašto pitaš?“
„Pa, Katarina mi ne vjeruje! Jesam ti rekla da je zatreskan u tebe. Pazi Mary, tip ju je pozvao na ples, a ona mu nije ništa odgovorila!“
„Šališ se, jel da?“
„Mi jesmo samo frendovi, pomaže mi nekad u vježbanju i to je to“, rekla sam si u obranu.
„Samo ti misli tako“, rekla mi je Mary. „Ann imaš njegov broj mobitela?“
„Aha, zašto? Daj mu pošalji poruku da Katarina ide s njim na ples.“
„Odmah kad prekinem“, uvjerila ju je Ann.
„Hej, ja ne idem s nikim na ples!“ pobunila sam se.
„Ali imamo jedan problem“, kaže Ann.
„A taj je?“
„Zavirila sam joj u ormar, nema niti jednu haljinu! Možeš to zamisliti?“
„Koju ona veličinu nosi?“
„38.“
„Ja sam vidjela jednu prelijepu, kupit ću je.“
„Ne, k vragu, Mary…! Ne moraš mi kupiti nikakvu haljinu!“
„I ja volim tebe Keat! Bit ćeš nam zahvalna na ovome. Čujemo se, pusica!“
Čim se veza prekinula, Ann je počela pisati poruku. Nisma mogla vjerovati!
„Nećeš valjda…?!“
„Obećala sam Mary, a kao što je ona rekla, kad sve ovo završi biti ćeš nam jako, ali jako, jako zahvalna!“
Bacila sam se na krevet i zabila lice u jastuk. Kokoši jedne! U sve se moraju miješati. Uzdahnula sam i digla se s kreveta. Uzela sam pidžamu i otišla u kupaonicu.







komentiraj, 7

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Odlučila sam da ću si kao umjetničko ime uzeti Emperatriz, te me tako možete i zvati. Imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Živim u gradu pored Zagreba. Volim čitati (sve osim lektira) i pisati, slušati muziku, surfati internetom i družiti se s prijateljima. Za sebe bi rekla da sam otvorena, iskrena, dobra, znatiželjan, pomalo arogantna i umišljena..
e-mail: emperatriz001@gmail.com.


credits: image layout adapt