Još samo malo... :)
Hvala svima na čestitkama za rođendan!!
Baš ste divni... :))
Sve je super prošlo… samo nisam još uspjela isčastiti sve svoje frendove, tako da svaki vikend «slavim rođendan». A zašto? Zato što se moji frendovi sa faxa, iz kvarta, iz srednje, osnovne, itd. baš i ne podnose kada su svi skupa, tako da sam ja na sto muka i moram svakoga posebno onda izvoditi van.
A to me živcira… jer ja sa svima mogu… zar ne mogu bar taj jedan jedini dan pregristi jezik!?
A ne da ja moram sa svakim ponaosob izlaziti van!!
Užasno me naživcirala jedna moja bliska frendica. Svake godine mi se iznova ne sjeti čestitati rođendan, a prva sam joj na listi kad joj treba rame za plakanje. I onda kada se sjeti da mi je rođendan bio prije cca. 2 tjedna, zove… ispričava se. Pa k vragu zar ga ne možeš upisati u mobitel ako ti mozak ne može pamtiti!! Još mi nije čestitala ovaj rođendan. Nije da sam ja sad neki manijak koji svakome broji da li mi je čestitao… pa Bože moj, svakom se dogodi jedanput, dvaput da nekome zaboravi čestitat…
Ali što ako se nekome događa svake godine?? A ja njoj čestitam njen rođendan odmah u ponoć. Da li da ja ove godine njoj ne čestitam? E baš ću ja njoj opet čestitat… jer ono je njena sramota, a ne moja.
Još malo pa na more… da li se vi pripremate? Ja sam danas dobila jako lijepi brončani bikini i šarenu tuniku za plažu… još samo trebam malo uhvatiti bojicu…
Dosta mi je više i Zagreba i faxa i ovih ljudi ovdje. Jedva čekam da se izgubim negdje.
Ovdje sam iscrpila sve moguće zalihe snage, em na fakultet, em na razno razne obaveze van fakulteta, em na debil… pardon, ljude oko sebe.
Hm… koja ironija… upravo mi je stigla poruka od gore navedene frendice… i u toj poruci mi još uvijek nije ni spomenula rođendan… :))
Da se pohvalim, sa faksom sve ide po planu… nikada bolje. Zato me ni nema na blogu. :))
I baš zato ću si dati oduška na ljetovanju… iskoristiti ga najbolje moguće do zadnje sekunde.
Koji sam danas šok doživjela u trgovini. Držim u ruci hrpu tunika za plažu i čekam kabinu za isprobavanje… i pogledam prema nekoj starijoj ženi. Ta žena je sjedila na stolcu, sa par tunika u ruci i počela im čupati one zaštitne kodove koji aktiviraju alarm koji počne svirati kada se nešto ukrade. I kida ona… i kida… i nikome ništa. Trpa si lijepo tu robu u vreću, nitko ništa ne primjećuje. Možda sam trebala biti bezobrazna i otići je izdat prodavačicama. Ali nisam, ja sam šutjela. Baš me bilo briga. Ako je žena sposobna, pa neka im ukrade kraj sto kamera i zaštitnih kodova. Nisam se htjela uopće miješati… tko zna, kakve sam sreće još bi i ja ispala kriva iz nekog razloga.
Ovih dana intenzivno razmišljam kako bi si mogla sa dragim «ubost» neko putovanje u listopadu, taman kada na faksu nije stega i vratimo se sa ljetovanja. Moj definitivni favorit je Barcelona. Bila sam tamo, zaljubljena u taj grad do besvijesti…
A razmišljam i o Tunisu i Portugalu. Imate li vi koju preporuku? Obilazim sve same agenciji u potrazi za najpovoljnijim aranžmanima. Ipak sam ja studentica, nema se para na bacanje :)) Ili još bolje, znate li kako najjeftinije do Barce? :))
Kada budem imala vremena napisat ću jedno jako loše iskustvo sa zagrebačkom agencijom za putovanja… do tada… uživajte mi!!
11.06.2007. | 22:28 | 39 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
