Dobrodošli u nevjerojatni cirkus!
Moram malo zanemarivati blog jer me sada očekuje hrpetina ispita… Baš sam jučer prijavila 6 komada.
Nego, neki dan sam na Discovery-u gledala jako zanimljivu emisiju, koja me baš onako ostavila bez teksta, malo sam proguglala o tome, pa da podijelim sa vama…
Godina je 1800 i neka…
Dobrodošli u najpoznatiji cirkus svih vremena!! Cirkus sa najnevjerojatnijim ljudima!! Upoznajte ženu sa četiri noge, muškarca sa tri oka, muškarca lava, ženu psa, čovjeka sa tri noge, ženu sa najvećim nogama na svijetu, muškarca raka, ženu meduzu, ženu žabu, najmanju ženu na svijetu… malu sirenu i još mnoštvo njih!!
Čovjek sa tri noge! - Francesco Lentini
Zvali su ga tronogi igrač nogometa. Njegova točka u cirkusu bila je napucati nogometnu loptu sa trećom nogom. Francesco je imao dva spolna organa (2 penisa) i zakržljalu nožicu koja mu je rasla iz koljena treće noge. Njegova treća noga bila je nešto kraća od ostale dvije noge, iako ni one nisu bile jednake veličine. Što znači da iako je imao tri noge, nije imao ni jedan par nogu. Rođen je 1889. u Siracusi, Italiji. Bio je školovan, iznimno inteligentan i jako ponosan na svoju treću nogu. Oženio se i imao 4 djece. Umro je 1966. u svom domu na Floridi.
Žena sa najvećim nogama na svijetu! - Miss Fanny Mills
Rođena 1860., kćerka engleskih imigranata koji su doselili u Ohio.
Imala je bolest koja je susprezala razvoj limfnih žlijezda u nogama i uzrokovala porast tekućine u nogama. Fanny je bila malena žena koja je težila 52 kilograma a nosila je veličinu cipela 130. Svaka cipela je bila napravljena od 3 kozje kože, a čarape su joj bile jastučnice.
Svako stopalo bilo je različito, otprilike dugačko 48cm, a široko 18cm.
Ogromna stopala jako su joj otežavala kretanje i u tome joj je pomagala medicinska sestra Mary Brown. Kasnije se udala za njezinog brata i započela život na farmi. Umrla je u 32. godini života, upravo od bolesti stopala.
Najmanja žena na svijetu! - Dońa Lucia Zarate
Liliputanka Lucia Zarate, rođena 1864.godine. Ona je najminijaturnije ljudsko stvorenje koje je ikada živjelo na našoj planeti. Lucia je u odrasloj dobi bila visoka samo 43 centimetra, a težila je jedva 2,3 kilograma. Jednom riječju, bila je veličine male mačke. Suprotno najčešćim oblicima bolesti patuljaka, kao što je akondroplazija, vezana za nenormalan razvoj kostiju, ona je imala savršeno proporcionalno tijelo, što je od nje napravilo pravu živu lutku. Mnogi ljudi nisu vjerovali da je Lucia prava žena, sve dok nije počela pjevati i plesati ispred njihovih očiju. Bila je vrlo inteligentna i puna šarma, nekoliko godina je bila glavna atrakcija i jedna od najbolje plaćenih cirkusanata. Dobivala je po 20 dolara na sat što je u ono vrijeme bila ogromna svota. Umrla je na turneji 1890. u 25. godini, kada je njen vlak zapeo u snježnoj mećavi. Umrla je od podhlađenja, ljudi nisu znali da Lucijino tijelo funkcionira kao kod malog dijeteta i da brzo gubi temperaturu. Često je izvodila točke sa najvećom ženom tada, koja je bila visoka 2,30 m.
Žena sa bradom - Krao
Rođena u Laosu 1876. godine, ova je nesretna žena još od prvih godina svog života patila od hirsutizma, ženskog oblika pretjerane dlakavosti. Njeno lice i tijelo bili su pokriveni dugim dlakama, pa je već sa nepunih šest godina imala svoje prve scenske nastupe pred publikom.
Umrla je 1926. godine kao, navodno, živi dokaz Darvinove teorije o evoluciji, predstavljajući "izgubljenu kariku", stvorenja koje nije bilo ni majmun, ni čovjek, mada je imalo osobine i jednog i drugog. Do kraja života naučila je engleski, francuski i njemački, i s nevjerovatnom ravnodušnošću se nosila sa svojom nesretnom sudbinom.
Upoznajte najpoznatije cirkuske sijamske blizance, braću Bunker!!
Chang i Eng rođeni su 11.svibnja 1811. godine u malom selu Thailanda.
Njihova tijela bila su spojena malom hrskavicom prsne kosti.
Sa 17 godina dolaze u Ameriku i počinje njihova karijera. Bili su posebna cirkusa atrakcija, njihova cirkuska točka se sastojala od toga da su ih posjetitelji pokušavali razdvojiti. Svatko bi primio jednoga brata za ramena i razdvajali bi ih, da se uvjere da nije varka… da su oni zbilja spojeni. S vremenom su se od razvlačenja rastegli oko 7cm što im je olakšalo život. Nisu htjeli pristati na kirurško razdvajanje, jer je to u ono doba moglo biti smrtonosno za njih. Oženili su se (svatko sa jednom ženom) i imali 22 djece. Chang je bio pijanac, Eng je volio književnost… Prvi je umro Chang, nakon 3 sata je umro i Eng. Jedini zajednički organ im je bio jetra, koji se danas nalazi u formalinu u muzeju Philadelphie.
Žena sa 4 noge - Myrtle Corbin
Muškarac hobotnica - Rudy Santos
Dvoglavi muškarac -Pasqual Pinon
Čovjek polovica - Johnny Eckhardt
Muškarac rak - Grady Franklin Stiles
Mala sirena - Serpentina
Žena pas - Lucy Elvira Jones
To su samo neki od nesretnih bića na čijim su sudbinama spretni i beskrupulozni menadžeri zgrtali goleme svote novca!!
Sve do pedesetih godina prošlog stoljeća veliki dio svjetske javnosti bio je ubijeđen da mutanti i ostala čudovišta zbilja postoje na našoj planeti.
Tome su uveliko doprinosile čudovišne kreature koje su posjetioci mogli vidjeti ispod golemih šatora najpoznatijih svjetskih cirkusa.
Amerikanac Phineas Taylor Barnum (1810 - 1891), je 1841. godine u New Yorku otkupio glasoviti Američki muzej i - zahvaljujući svojoj "kolekciji" ljudolikih kreatura - pretvorio ga u najpopularniji zabavni park.
Ljudi su hrlili od svakud kako bi vidjeli enormno debele žene, žive kosture, albinose, bradate žene, žive kanibale, patuljke, hermafrodite...
Barnum se prepustio svojoj razigranoj suludoj mašti: publici je nudio čudovišna ljudska tijela. Dovoljno je bilo malo nepravilnih izraslina po koži i... evo čovjeka - krokodila!
Godine 1868. Američki muzej izgorio je u požaru. Ali to Barnuma nije bacilo u očaj. Organizirao je novu firmu - Barnumov muzej, menazerija i cirkus - u kojoj će najznačajniju uloge imati klunovi, trapezisti i nakaze. Poslije smrti Barnuma, firma će dobiti ime Ringling Brothers, Barnum and Bailey Circus i sve do pedesetih godina 19. stoljeća bit ce to najveći cirkus na svijetu.
Što je potpomoglo stvaranju takvih cirkusa? Nerazvijena medicina u to doba… ljudi su se tome čudili, nisu shvaćali da su to teške a neke od njih i neizlječive bolesti i deformacije. Neke od tih anomalija danas bi se mogle odstraniti najmanjim kirurškim zahvatom. Biti «poseban» u to vrijeme je značilo biti slavan, raditi u cirkusu i zarađivati. Popularnost tih ljudi iz cirkusa se može mjeriti sa popularnosti današnjih pop zvijezda. Oni su bili iznimno cijenjeni, atrakcija, putovali su po svijetu, išli u posjete kraljici… ljudi nisu shvaćali da su to bolesti i anomalije. Sve će se to ugasiti i propasti oko 1930. godine kada se medicina razvije i doživi bitan pomak.
Bili su i ostali, najveće legende cirkusa ikada!!
Plakati cirkuskih predstava:
Pošto nisam uspjela obuhvatiti sve ljude jer ih je poprilična brojka, ako nekoga zanima doznati nešto više o njima, evo linkova:
phreeque
missioncreep
Sideshow_Freak
Lijepo vas pozdravljam... 
24.05.2007. | 16:55 | 71 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Leteći daljinski
Gdje je nestao moj daljinski upravljač ovih dana… (valjda su mu se jadniku zgadili svi televizijski programi i povraćalo mu se od Eurosonga)… prešla sam sve sobe u stanu, čak sam ga tražila i u frižideru jer sam ga jednom tamo nehotice ostavila kraj mlijeka i margarina. Pretražila sve torbe, upoznata sa nedavnim slučajem matovilke koja je rekla da je svoj daljinski ponijela u torbi na faks. Ne, nema ga… ni traga ni glasa.
Zovem ga, dozivam… ma kakvi. Nitko ga nije vidio, nije čak ni u kanti od smeća. Nije ni u ladicama, ni kraj kreveta, ni u gajbi od zeke… ne, nije ga uzeo on… milo moje, (iako je pojeo tipku za paljenje televizora i izgrizao tipku broj jedan – nije ni čudo to je HRT1, tipke 7, 9 i tipku za teletext.)
Živcira me to, moram se dizati da bi prekrenula svaki program. Kao nekada kad sam bila dijete i nije bilo daljinskih upravljača. A opet, mislim si… ionako kukam da mi fali kondicije.
I onda se pali lampica, kliker u glavi… mama je presvlačila navlake na kauču u dnevnoj sobi, samo ih je skinula i otišla na balkon istresti mrvice sa njih… (da, mrvice… samo mrvice…).
Trčim do balkona i ugledam daljinski na travi. Da, mama ga je roknula dolje sa balkona. (Mislim si, dobro da nije bio zeko na kauču, mogla je i njega...) Strgao mu se poklopac za baterije, tipke su i dalje izgrižene samo, malo se rasklimao… ali raadiii, radi i to je važno. Oblijepila sam ga selotejpom i sada se pazi na njega kao na oko u glavi.
Konačno je prošla i ona gay parada od Eurosonga… Od svih tih silnih šljokica, perja, zlata, šminke, blještavila… na kraju je pobijedio neugledni dječačić. Drago mi je iz tog razloga jer je ta cura dokazala da se pjesme *slušaju* a ne gledaju. Iako se ne mogu oteti dojmu, da je kao i uvijek politika imala prste u ovoj pobijedi… no kako ja istinski prezirem politiku, preskočit ću je i ovaj put.
Srećom gledala sam samo polufinale, nakon ispadanja si nisam htjela priuštiti još jednu večer torture po mozgu.
Srbija iako krcata silikonskim, kič pjevačicama od kojih i ja bolje pjevam, ipak uvijek pošalje na Eurosong pjevače zavidnih glasovnih mogućnosti.
A mi ćemo se valjda opametiti jednom za svagda sa ovim ispadanjem – naši jedini nisu poslali video spot za pjesmu, nego snimku sa Dore da se vrti mjesec dana po televizijskim postajama diljem svijeta. Naša hostesa koja je podijelila par promotivnih cd-a je bila tj. bio Aleksandar Kostadinov (pitam se gdje su sve one naše manekenke i hostese koje nabiju na svaka događanja pa i na svaki kirvaj) i zbog toga je bilo 3,5 čovjeka na njihovom promotivnom koncertu.
Na dan polufinala naši izvođači nisu još "jadni" bili sigurni što će odjenuti, pa su se na generalnoj probi pojavili u civilu, što je izazvalo bijes organizatora, koji scensku odjeću na probi ne zahtijeva zbog hirovitosti, već zbog toga što kamere, svjetla i ostale vizualne efekte žele prilagoditi izvođačima.
A koreografiju za nastup plesačica Ivona Brnelić (inače bivša plesačica i prateći vokal Tine Turner) finalizirala je dan prije u hotelskoj sobi Dade Topića. (Je li itko vidio tu koreografiju? Koliko ja znam samo su stajali na pozornici!!)
Naši susjedi su rekli da smo bili ispod svakog nivoa, iako je pjesma ipak najvažnija, svima je jasno da se raznim aktivnostima, dobrim video spotom i sigurnijim nastupom moglo puno više napraviti za bolji plasman, a samim time i promociju Hrvatske.
Iako je sav taj eurosong jedna kič parada, moramo imati na pameti da ga prate milijuni gledatelja i da nam je to dobra promocija naše zemlje, tj. loša.
Ja i dalje ostajem pri svojoj tezi da mi trebamo poslati na Eurosong LET3 sa onim nakurnjacima u Beograd (da vide šta je prava parada i show), pa da i mi budemo prvi u nečemu, a ne da slijedeće godine šaljemo našu verziju Marije Šerifović (Šerifa;)) i pošaljemo Žaka sa 5 bekvokala.
p.s. - čuvajte mi se danas, najavljuju preko 32 stupnja, sparinu i južinu.
Držite se hladovine i pijte puno tekućine... 
14.05.2007. | 11:40 | 47 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Groznica od kašnjenja
Znala sam da ću je danas dobiti… točno sam je osjetila sinoć. Bila sam toliko ljuta, bijesna, živčana… logičan slijed je da je jutros morala izaći ta prokleta groznica na usta.
A zašto sam je dobila? Jučer sam se toliko naživcirala… na prvi pogled zvuči kao glup problem, ali nije… ni malo.
Kašnjenje. Pobogu ljudi, zašto kasnite… zašto ja uvijek moram kao zadnji kreten stajat na +40 ili – 10 stupnjeva po 10, 15, 20… jučer i 35 minuta da netko dođe!! Zar nemate ni trunku poštovanja, kao da se nalazimo samo radi mene, kao da je samo meni bitno da se nađemo.
Na sreću nisu svi ljudi takvi (na sreću), ali dobar dio mojih prijateljica vječito kasni.
U redu, ljudi smo, dogodi se i meni da zakasnim – ali dosta rijetko jer se ja stvarno trudim doći ljudima na vrijeme.
Jučer sam se dogovorila naći sa frendicom u 2h na Trgu. Ta frendica inače uvijek u zadnji tren promijeni i mjesto i vrijeme nalaska, što mene svaki put izbaci iz takta. I toleriram joj svaki put – prvo joj prigovaram, a onda ona uvijek nađe neki glupi izgovor i smiješak i ostane sve na tome.
Tako je bilo i jučer… taman stisnem kvaku od vrata da ću izaći iz stana, kad zove ona da se nađemo ne na Trgu već na njenom kvartu i to ne u 2h nego u 2 i 10, jer neće stići.
Već su mi tu počeli izlaziti rogovi, jer mi je bliži Trg bana Jelačića nego njen kvart do kojeg imam sat vremena jahanja po tramvajima i presjedanja.
Poludila sam, svaki puta mi radi ovo… i onda se ljuti kada se ne vidimo po 3,4 mjeseca.
A zašto se ne vidimo? Zato jer ja uvijek izmišljam neke glupe izgovore da se ne mogu naći s njom, jer mi se neda nalaziti sa osobama koje svaki puta kasne.
I dođem ja u njen kvart, bilo je 2:12. Dakle, ja sam «zakasnila» 2 minute. I stanem kraj nekog čovjeka što prodaje voće na štandu, uključim mp3, i čekam…
I čekam… prođe trudnica sa košarama, neki dečki na rolama, biciklist… meni svira Lily Allen «Ldn» :
“Sun is in the sky oh why oh why ?
Would I wanna be anywhere else
Sun is in the sky oh why oh why ?
Would I wanna be anywhere else
When you look with your eyes
Everything seems nice
But if you look twice
you can see it's all lies”
I čekam… pjesmu sam prevrtila i slušam ju već 5.put, trudnica se vraća sa punim košarama i čudno me gleda zašto ja još stojim tamo. Već 15 minuta.
A sunce zapržilo, a pritisak u zraku… već me i čovjek sa štanda čudno gleda nakon 20 minuta stajanja. Stiže mi poruka “Dolazim za minutu, čekaj me”!
I kad su se već svi koji su prošli vratili, i dečki na rolama, i biciklisti... i kada je meni glava bila već dobrano spržena od sunca... nakon 35 minuta (u 3h popodne kada je najjače sunce), dolazi ona sva vesela…
Sve sam joj sasula u lice, sve… pukao mi film više.
Ja još dođem do njenog kvarta i ona kasni 35 minuta!! Znači da je iz stana izašla još nakon dogovorenog vremena kada smo se trebale naći.
E stvarno mi je dosta više izigravati budalu, kunem se da je moj maksimum čekanja i tolerancije od sada 7 minuta. Nakon toga vremena odlazim. Jedino ako je u pitanju debeli razlog tipa prometnih nesreća i slično.
A to što se netko razvlačio po doma, šminkao 2h pred ogledalom, izašao iz kuće u vrijeme kada je već trebao biti na mjestu dogovora... zaboli me.
Već kada ti nemaš poštovanja prema meni, e onda imam puno pravo otići. Pa mi kvocaj do sutra, ja sam u pravu.
Sad mi je lakše, morala sam se negdje ispucati... ovo sam napisala u jednom dahu.
Vrijeme je novac, curi... kako je lijepo prikazao Salvador Dali na slici... i nemam ga na bacanje.
p.s. – jučer sam gledala neku glupu američku komediju na RTL-u „Zabranjeno voće” (nije bilo ništa pametnijeg na televiziji). Pobogu, šta ima smiješnoga u smijanju invalidima i mučenju životinja? To su mi najgore vrste komedija kada se ljudi smiju na skečeve sa invalidima, kako im otpadaju umjetne noge, kako bacaju i šutaju čovjeka invalida koji sjedi u invalidskim kolicima i priča preko onog aparata i slično i kako je lik zabio ruku do lakta kravi... ono u čemu je problem? K vragu više i taj bolesni humor i nacija.
09.05.2007. | 11:38 | 42 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
Kišni kokteli...
Koja koma, kiša lije kao iz kabla a baš sam danas navečer htjela izaći van na neki koktel.
Ali ne… kako je krenulo, mogla bi uskoro i zaplivati u prljavoj sivoj Savi ako preplavi radi kiše.
Nadam se da ste se odmorili ovih par dana … ja jesam, ali uvijek zavidim onima koji uspiju otići negdje van svog grada, pogotovo onima koji odu na more.
A ja sam bila na tzv. zagrebačkom moru. Na Jarunu.
Gužva, hrpetina ljudi… nije bilo ni jednog slobodnog mjesta u kafićima, ni jedne klupice, stola, ni jedne slobodne površine … samo se osjetio miris sa roštilja i žamor razjarenih gladnih ljudi koji bi, da su mogli, pojeli i one snježno bijele labudove iz jezera.
Što više tipkam ovaj post, kiša se sve više pojačava… kao da netko stišće plus na daljinskom upravljaču.
Ovih dana sam odlučila da bih se mogla početi baviti nekom rekreacijom.
Tek toliko da imam kondiciju.
Da ne padam u nesvijest dok se penjem po stepenicama zgrade i fakulteta, da mi se pritom srce ne uzlupa kao preplašenom zecu… i da mi se ne vrti u glavi čim ustanem naglo.
A vrti mi se i jer sam slabokrvna, fali mi željeza. Dođe mi da zabijem čavao u jabuku i jedem. Čula sam da su prije tako radili. Možda je to ukusnije od svih ovih odvratnih tableta i sirupa.
Ne želim nikakve body gurue, i uopće se ne javljam frendici koja me još uvijek zivka svaki dan. Od kada je upala u tu ekipu «body gurua» ne mogu je prepoznati. Hoda od čovjeka do čovjeka i nosi onaj bedž po faksu «Smršavite lako, pitajte me kako».
Strava… hodaju kao neka sekta po gradu sa tim bedževima.
Kako takva vrsta posla promijeni ljude, odjednom svi bježe od nje.
Zato jer s kim god da se nađe počne pričat samo o tome… imam dojam i da mravu na cesti kad ga ugleda počne nuditi sve vrste prehrana i vježbi.
Ne znam na šta da idem… na plivanje, teretanu, aerobic, aquarobic, pilates, tae bo… ili šta je sada «in» - trbušni ples. 
Baš me zanima da li je itko kupio onu kazetu Renate Sopek di izvodi vježbe…
Tko može gledati dva sata u onu užasnu mimiku lica, kreveljenje i usilu naprćena usta.
Mislim da su je kupili samo oni koji stišaju ton i onda tupo pilje dva sata u njeno međunožje dok diže noge, stražnjicu dok se savija i grudi. (Kako sam se lijepo izrazila, baš sam dražesna… )
Bila je bolja dok nije progovorila. Dok smo je samo listali po Kliku.
Ma neće mi kiša ovaj dan pokvariti.
Neka lije, popit ću ja taj koktel… kad mi se baš pije Banana man.
A tek «sex on the beach» pa nakon njega «kick in the balls»
(baš paše redoslijed... koktela jel )
Neki njami recepti alkoholnih koktela:
Sex on the beach
0.3 dl votke
0.3 dl Midori
0.3 dl Cassis
0.6 dl soka od brusnice
0.6 dl soka od naranče
«Usipajte alkoholna pića u čašu s kockicama leda redom kako su nabrojani. Usipajte odjednom oba soka u čašu i pričekajte da se pića promiješaju stvarajući lijepe crveno-narančaste boje u čaši. Ukrasite s «narančinom zastavicom» koju ćete napraviti tako da krišku naranče zarežete po sredini i zakačite je za rub čaše. S čačkalicom pričvrstite maraskino višnju za vrh naranče i dodajte slamku.
Koktel poprilično omiljen među djevojkama, ali nemojte se nadati da ćete nakon nekoliko čaša biti sposobni za išta na plaži osim dobrog sna.»
B-52
1/3 Grand marniera
1/3 Kahlua
1/3 Bailey's irish cream
»Promućkajte u šejkeru i iscijedite.
Jednostavno i idealano za cocktail početnike.»
F.B.I.
0.25 dl votke
0.25 dl Baileys
0.25 dl Tia Maria
Dvije kugle sladoleda od vanilije
0.3 dl šlaga
0.3 dl mlijeka
»U mješalicu dodajte sladoled te alkoholna pića. Smrvite kockice leda i dodajte količinu ekvivalentnu jednoj kugli sladoleda. Led ćete smrviti najlakše da ga staviti u čistu krpu, zamotate i izudarate s čekićem. Miješajte 15 do 20 sekundi postepeno dodajući mlijeko i šlag. Ako je koktel prerijedak dodajte još mlijeka i šlaga. U suprotnom slučaju dodajte još leda i tada miješajte nešto sekundi duže. Koktel mora biti tekuć ali kompaktan. Ukrasite sa maraskino višnjom i slamkom.
Pitate se zašto se zove F.B.I.? Navodno je u SAD-u federalni prekršaj ukoliko vam netko ponudi ovaj koktel, a vi ga odbijete…»
Bloody Mary
0.33 dl vodke
0.75 dl soka od rajčice
uštrcak Worcestershire umaka
uštrcak Tabasco umaka
prstohvat soli i papra
»Nasipajte vodku u visoku čašu napunjenu ledom i uspite sok od rajčice na vrh. Dodajte začine i stabljiku celera.
Ovaj koktel ima specifičan okus, ali nakon što se naviknete na njega stalno ćete mu se vraćati.»
Pina Colada
0.45 dl ruma
0.60 dl soka od ananasa
0.60 dl kokosova mlijeka
»Promućkajte s ledom i servirajte u čaše za martini ili koktel. U čaše prethodno stavite led. Oprezno s rumom: premalo tog slatkog proizvoda nastalog fermentacijom šećerne trske prouzročit će da Pina Colada bude poput soka, a previše ruma uzrokovat će opak mamurluk.»
Eto, pa tko voli... šejker u ruke i da vidimo prave koktel majstore.
Meni će uskoro rođendan pa ću se potruditi malo oko toga...
Tko će dočekati ljeto...
p.s. – No name (sk8eru), toliko si me nasmijao svojim komentarima zadnji put… i na vrlo originalan način si se dosjetio ipak ostaviti onaj dugački komentar.
Žao mi je što su tvoje komentare protumačili kao spam, samo ti šalji te svoje dugačke komentare, volim ja čitati.
05.05.2007. | 00:30 | 41 Šapni... | Papiriziraj | # | ^
