nedjelja, 06.08.2006.

...rupa...galovac...pokisli... namcor smijeh

… evo .. javljam se i drugi dan za redom.. napredujem kaj ne… =).. mislim da će ovaj naslov zbuniti mnoge… no eto to su moje dogodovštine od jučer popodne do danas popodne… jučer nakon što sam napisala post… sam još provela dan u kući… ručala.. spavala.. i tako…. ko i obično… smijeh … i nakon spavanja sam odlučila posjetiti svoje prijatelje u mlinovcu… prvo sam se sa berkom našla… pa smo išli do dine da vidimo jel gotov sa farbanjem garaže… nažalost… nije bio… pa smo otišli po marićku… malo smo se vozikali po picindolu.. i tako… onda nas je berka odlučio odvesti na nekakvu rupu…. ne pada mi na pamet opisati vam kuda smo sve išli… jer je to tajno mjesto… namcor … no eto.. samo da kažem da je put bio užasan… išli smo i uzbrdo i nizbrdo… najviše sam mrzila ići uzbrdo.. moji bliži prijatelji će znati o čemu govorim… smijeh .. no eto.. to mjesto je malo dalje… i ni na kraj mi pameti nije bilo da ćemo i u šumu ići putem… ne bih se ja žalila … ali bila sam u japankama… i nije bilo ugodno po onom blatu voziti bicikl… haha… mislim… ajde došli smo nakon nekog vremena do odredišta… mjesto je super… zakooon.... tamo se valjda nekad okupljaju na vožnju biciklom i tako.. uglavnom… u šumi je.. nije važno kojoj… mjesto je super.. tišina i hladovina… uff… gdje ćeš ljepšeg.. ali eto travuljine preko koljena… smijeh … vidjeli smo i to.. pa eto… vratili smo se nekim kraćim putem.. opet kroz šumu… naravno… povratkom tim putem išli smo i nizbrdo… ma zakon.. uživancija… smijeh jučer je bilo super… onda smo se našli sa dinom.. i malo se provozali do njega.. a tamo smo malo odmorili… došo je i vrba… i tako… ja sam na kraju otišla jer sam bila umorna ko pas… došla sam doma… eh to je bilo jučer… sad ćemo mi za danas… hahahaha… smijeh

danas…
danas su berka i dino već u jedan došli po mene da idemo do rupe… meni se nije išlo još… pa sam rekla da dođu poslije ručka… stari je pekao roštilj.. i ja sam to na brzinu malo mesa … i mirna bosna…. smijeh … taman sam krenula na komp.. kad su dino i berka već došli…. ajde onda sam uzela bajs… buraz je otišo posudit bajs od susjeda.. i krenuli smo… ovaj put smo išli onim kraćim putem… i danas sam skoro umrla… čovječe… nizbrdo.. uzbrdo.. ma užaš… kad mso došli tamo… dečki su se spuštali.. a ja sam ih sa sigurne udaljenosti gledala… nažalost.. dini puko lanac… i morao je pješaka natrag.. uff… moj brat i berka su se pokupili i otišli daleko ispred nas… ja sma bila dobra… smijeh pa sam sa dinom išla natrag.. ionako nisam ni sama mogla više na bajsu… hahaha… kad smo došli do vidikovca… mom bratu palo na pamet… da idemo do galovca kod bratića igora… hehe… dino se pokupio doma.. jer nije lud da sa strganim lancem ide još i do galovca… on je otišo doma… moj brat je smuljo da ne idemo do galovca nego da je bratić samo dvije minute od vidikovca… berka je popušio foru i kreno sa nama… kad smo došli do skretanja.. berka se htio vratiti… ali ja sam ga razuvjerila.. i sad smo išli do kraja… prvo smo malo pogriješili pa smo na kraju stigli sretno.. bratić je otišao po svoju staru… a mi smo bili sa jasnom (njegovom ženom).. popili smo sok… i malo sjedili… brat je mazao bananko čokoladice sa tanjura sa slatkišima… ja sam uzela jedan raffaelo.. kad se igor vratio.. reko nam je da pičimo doma ako ne želimo pokisnut… mi smo se pokupili… i jurili doma što smo brže mogli… nismo prošli ni 200 metara kad nas je kiša ko miševe zalila… ajme gospe draga… prvo smo vozili barem do vidikovca… pokisli smo ionako… i stali smo ispod nekog drveta na ulazu u vidikovac… i čekali u nadi da će kiša brzo prestat… mačku nam o rep… i čekanje.. kiša je još samo jače zapadala… kad smo shvatili da bi ispod te breze ili koji već vrag je.. mogli čekat do sutra… odlučili smo ići dalje pa kud puklo da puklo.. (a vani grmilo).. smijeh .. na po puta smo bili mokri ko miševi… ali doslovce… kad su nam i gaće bile mokre,… pa onda stvarno… ja nisam vidjela prst pred nosom.. a dečki su se snalazili.. putem smo još stali dva tri puta ali samo na minutu.. i na kraju smo stigli do mlinovca… berka je otišo doma se presvuć… a ja i buraz smo pičili doma na kraj picindola… putem smo mislili da će nas starci prebiti ko vola u kupusu… ali kad smo došli.. uletili smo u wc da nas ne vide… a stara je skužila… i kad smo otvorili vrata… pukla se smijat… onda je i nama bilo smiješno… okupali smo se.. i obukli toplu obleku… jer je bilo bome zima… od tad… to jest.. od prije četiri sata.. sjedimo u kući i grijemo se… ja sam morala doći vam ovo ispričati… jer je vrijedno zapisnika na mom blogu… smijeh .. nadam se da vam se post svidio… ali ako neki misle da je ovo izmišljotina... neka odmah odpirjaju sa ovoga bloga… prijatelji moji će mi vjerovati… sad idem… jer je prokleto zima.. i nekako me grlo pecka… smijeh … ajde ljudi moji živjeli … sad vas pozdravljam… ne da mi se ponovo pisati onaj popis pozdrava… zato ću samo reći… budite mi svi pozdravljeni… nikoga sad nisam zaboravila… smijeh…. pozdrav!!!! mah mah mah

- 21:11 - KoMeNTiraj (3) - PrIntaj - #

<< Arhiva >>