24.08.2007., petak
Major Tom to Ground Control
|
Kratke vijesti (umorna sam, ne znam za sebe, plutam negdje u orbiti, ovaj blog ne moze biti literaran ni u kojem smislu, pretvorio se u putopis): - stigla sam u New York (molim da mi oproste svi bliznji kojima se nisam stigla javiti - uvalila sam se na magisterij iz knjizevnosti) - prvu sam se noc u nedostatku rucnika nakon tusiranja brisala vlastitom cistom robom i spavala skroz obucena na golom madracu (uz svesrdnu pomoc tri Sanvala), to me iskustvo potpuno istraumatiziralo - dijelim kupaonicu s ljudima koji imaju diskutabilne higijenske navike (sto bi reko Svatopluk: moze se ic na kojekakve PhD-e, ali ne moze se za sobom brisat drek), (ispricavam se ako sam degutantna, toliko sam umorna da se ne mogu cenzurirati) - moja me soba manje podsjeca na Woodyjev Manhattan, a vise na Bijeg iz Alcatraza - u skladu s tradicijom, svako tolko ispadnem kreten (kupovala sam kabel za internet i prodavac me pito "How long do you need it?", na sto sam mu ja odgovorila "For nine months", protumacivsi recenicu kao da joj je prethodio "for" i blijedo ga gledajuci, misleci "Jebote, ovi Ameri cak imaju i kabele cije je trajanje digitalno/tehnoloski nastimano") - jos nisam uspjela aktivirati karticu koja bi mi omogucila da koristim laundry machine, dakle, jos se brisem vlastitom cistom robom - kupila sam jucer dvije boce Jane i bila do suza dirnuta poznatom naljepnicom i natpisom "natural European water" (pise jos nesto prije water sto ne razumem - Alzatian? Alsatian? Cocasian? Ne znam vise.) - razbila sam bocu necega u trgovini vitaminima i nisu mi naplatili (u domovini mi uvijek naplate ono sto razbijem) - boli me ona nevidljiva ali opipljiva kuglica koju imam na nosu (vecina vas koji me znate, znate i za tu kuglicu) - htjela sam se sad u sobi spojiti na Internet i nisam uspjela, (invalid IP address - ma koji je to bre sad kurac?), pa sam izasla u obliznji Internet cafe - buduci da zivim nadomak Harlemu i da na uglu moje ulice neki covjek stalno sjedi i... valjda pjeva (ako se urlici ispusteni u pravilnim kratkim razmacima mogu zvati pjevanjem), idem kuci - tako da... that's all folks zasad PS. Sad znate zasto nisam stizala pisati blog. Jedino sto me Ameri nisu trazili da bi me upisali na faks bile su retine i bubrezi (u aplikacijskom sam paketu morala poslati samo po jedno od svakog). Drzite mi fige da ostanem zdrava i citava. Do javljanja. Skorasnjeg! Necu vise bit lijena! |
