blebeta

Ljubimac

Moj dragi ima svog ljubimca. Vitak je i ergonomičan, znači točno mu stane u ruku tako da su sakladni kao jedno. Kad smo kući, navečer negdje oko 8 sati počinje njihova igra. On ga uhvati u ruku i nježno dodiruje, a to poprati i raznim uzdasima i komentarima. Dok sam s njima u dnevnom boravku ponekad mi bude krivo što me ne uključi u igru pa da zajedno uzdišemo. Primjeti on da mi smeta pa ga ispusti iz ruke kao da se opekao, ali tad vidim kako mu ljubimac tajnim znacima žmirka i doziva da ga ponovo uzme k sebi...
Najviše mi ide na živce kada tokom filma dragi ocjeni kako radnja nije dovoljno napeta, pa ga opet hvata i stišće i....tada mi obično prekipi i skrenem mu pažnju kako zaista nije fer da se stalno s njim igra jer mene to pomalo nervira. Odloži ga on negdje daleko od sebe da ne bi opet podlegao njegovom upornom dozivanju i mi zajedno nastavimo gledati film bez njihove igre.

Sada dok je Olimpijada ljubimac je stalno aktivan sve se gleda kao kombinirani prijenos. Malo skijanja, malo filma, malo klizanja, malo kviza, malo vijesti...

Uspjevate li savladati želju za stalnim mjenjanjem programa ili i vi koristite tehniku kombiniranog prijenosa?