Razgibavanje
Ajme majko kako me bole koljena!
Stala sam neki dan na vagu i otkrila da imam koju kilicu viška od uobičajene težine i odluka je pala...neću na neku strašnu dijetu nego ću svaki dan malo vježbati, izbaciti čokoladu, kolače i u obzir dolazi smo jedna šalica kave. Moraju me prestati stezati te okrutne traperice valjda sam ja jača od njih... Odgađala sam ja to tako i nije me baš privlačila pomisao na skakutanje i istezanje, ali morala sam. Jučer popdne, u žaru vježbe napravila sam izgleda neku krivu kretnju. Čula sam ja kako moji mišići viču:" Jesi l' ti luda ili koji te vrag ščepo'" no htjela sam nabiti kondiciju onako odjednom u tren oka...A ne ide to tako. Sad jedva hodam i imam bolove u koljenu. Pametnjakovićka! Nema Što. Proći će to znam no opet trebam sama sebi uvjeriti da krenem s vježbanjem.
Vjerojatno ću morati voditi dijalog s onim lijenim dijelom mozga kojem se nikada ništa neda i uporno me stopira u svim stvarima. Uvijek kad krenem nešto napraviti javi se taj zloćko koji me počne uvjeravati kao je ipak ljepše sjediti nego vježbati, onda me zna uvjeriti kako i sutra mogu ispeglati onu hrpu veša koja se gomila...I tako uvijek je protiv mene osim kad jedem čokoladu, kolače ili pijem kavu. E tada me nagovara da uzmem još koji kolač i da si natočim još kave, a znam da mi to nije potrebno.
Tako vodimo stalanu borbu i priznajem, pobjedi on s vremena na vrijeme, a tada ja šizim i ljuta sam jer je zloćko pobijedio.
Evo zato sada javno obećajem da ću opet danas popdne vježbati bez obzira koliko me nagovarao na sjedenje ili izležavanje.
|
