Blagotvorna riječ
29.10.2009., četvrtak
 ISUS U OLUJI Jedna od naših velikih poteškoća je u tome što mislimo: kad povjerujemo, kad se predamo Gospodinu, da će naš život teći kao mirna rijeka, da ćemo izbjeći sve nezgode. Činjenica je govore: čovjek, da bi mogao zrelo služiti Bogu mora biti spreman na oluje. Mnoge nam je nevolje podnijeti na putu prema vječnom cilju. Neka nam ovo pomogne više misliti kako ćemo se prepustiti Gospodinu, a manje kako će nam biti na životnom putu. Isus je nahranio s 5 kruhova i 2 ribe preko 5.ooo ljudi. Oni ga žele učiniti kraljem uvjereni da su u najboljoj namjeri. A zapravo ih je vodila sebična želja da sebi, uz Isusovu pomoć osiguraju lagordan život. "I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok od otpusti mnoštvo." Narod se najeo kruha i riba. Ozračje naelektrizirano. Ako Isus pristane biti kralj, ništa im neće nedostajati. Apostoli promatraju mnoštvo, pojedince koji agitiraju za Isusa. Pomišljaju da je došao pravi trenutak. Ako Isus bude pravi oni će s njim podijeliti ministarske stolice. Petar se već vidi u ulozi ministra pravosuđa, Matej bi mogao biti ministar kulture, Ivan i Jakov, sinovi groma, ministri obrane, Juda, dakako, ministar financija... Svi su bili uzbuđeni u iščekivanju. Jedino je Isus bio smiren i žalostan. Učinio je čudo iz iskrene sućuti prema gladnom narodu, a sada ljudi namjeravaju zlorabiti njegovu božansku moć: da im osigura miran i udoban ovozemaljski život. Kako uski horizonti! "A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, pomoliti se". Uvečer bijaše ondje sam. Ni narod ni učenici nisu mislili na Oca. Jedino Isus. Samo On je bio otvoren za Očeve planove. Sam je stajao pred Ocem kao što je, unatoč mnogim navalama mnoštva, obično u duhu bio sam. To je sudbina ljudi koji su odabrani biti veza između neba i zemlje (Noa, Amraham, Mojsije, Ilija...). Uzišao je na goru, izdigao se iznad onozemaljskoga ljudskoga mentaliteta. Ta On je došao radi Oca, da uspostavi njegovo kraljevstvo. Ovdje je pošlo sve po zlu, a da ljudi toga nisu ni svjesni. "Lađa je bila šibana valovima". Isus im je poslao oluju kako bi ih poučio moliti u životnoj opasnosti, dobiti pomoć i Isusa doživjeti kao gospodara života i smrti. U četvrtoj noćnoj straži dođe On k njima hodeći po moru, a učenici prestrašeni rekoše: Utvara! Da su barem mogli naslutiti kako im je baš sada Isus sasvim blizu. No, strah im je zaslijepio i oči i srca. Isus ih ohrabruje, objavljuje im se i odnosi strah. Bog ne želi da ih se ljudi boje. On je uvijek za njih, ono što čini čini njima u prilog pa i onda kada im prijeti propašću. Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi!" Isusu se sviđa Petrov zanos. Ide mu u susret. Ovakav Božji plan nije prilagođen slabićima, kukavicama. Međutim, kada je spazio vjetar počeo je tonuti. Snažna i jednostavna poruka: "Dok upiremo pogled u Krista, jači smo od svih neprijateljskih sila. Kad smo pesimisti i gledamo samo teškoće, mi neminovno tonemo". Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar, poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" Kristove riječi upozoravaju: "Toneš, jer si posumnjao, jer svoj pogled više nisi upirao u mene". Koliko god bilo bolno ovo iskustvo uvjerljivo je. Apostoli doživljavaju Isusa kao Gospodara oluje. Priznaju ga Bogom i klanjaju mu se. Nadvladati životne oluje i iz njih izaći kao pobjednik možemo ako dopustimo Isusu ući u lađicu našega života, dozvolimo mu uzeti kormilo u svoje ruke, pa i onda kada nam se čini da nas vodi i u propast. Vjerujem li da se onima koji Boga ljube sve okreće na dobro?  |
