sutra ili malo sutra
četvrtak, 22.10.2009.
Ko` se nada-magarac.
Ja sam, ti si, on je, Vi ste.
Tako je bilo nekad. Znalo se točno tko je tko.
Danas, malo tko zna. Ali opet, danas...malo tko je netko.
Šaka prijatelja u koje imam povjerenja, radost kad ih vidim, strepnja kada odu, plaća 15-og, osmjeh neznancu, slučajna, ali savršena fotografija, jutro i miris kave.
Fine, turske, ne ove usrane iz aparata. Ali...
Nada.
To vam je jedna podmukla kučka. Nada nije osoba. Da je osoba lako bismo je mogli ubiti. Sjekirom. Ili izbosti vrlo hrđavim nožem pa ostaviti negdje gdje je dugo neće pronaći, dovoljno dugo da crkne u vlastitom gnoju.
Nada nije stvar. Kao, primjerice, vaza za cvijeće. Da je stvar, mogli bismo ju opizdeknuti o zid, osloboditi se prokletstva, baciti ju u kantu i čekati prvi utorak da dođu smetlari u narančastom kamionu.
Mogli bismo gledati s prozora kako ju odvoze na deponij ostalih
sranja što ih ljudi bacaju. Da je Nada vaza mogli bismo ju pokloniti kao dar za godišnjicu braka paru čiji je brak ionako u guzici pa evo vam i ova vaza po imenu Nada i nek sve ide u tri strinine.
Nada, suprotno općeprihvaćenoj činjenici, nije čak ni kurva.
Jer kurva se jebe za novac. Dakle, ona daje ako ti njoj daš.
Kad joj platiš, sprema pare, oblači se,
u ogledalu (ako ima neko u blizini) provjeri frizuru i za sobom
zatvori vrata.
Nema je. Ne ostaje te jebati. To je već učinila. A ni to ne bi da joj nisi platio.
Kurva dolazi kad joj kažeš da dođe.
Nada dolazi. I točka.
Taj seks plaćaš dok si živ. Istina, tu i tamo doživiš nekoliko super orgazama. Ali, brate mili, skupo je.
Dakle, Nada je neuništiva. Zavodljiva. Miriši na pobjedu.
A svi znamo kako je to fina aroma.
Nada te uznemiri, postaneš znatiželjno đubre koje fantazira o mogućim pozitivnim ishodima, o luksuzima, o beneficijama. O miru. Želiš ostati skroman, sam sebi govoriš:"Ne nadaj se i nećeš se razočarati." Istina.
Ali Nada ima pilulu za takve rečenice, odjebe ih u sekundi,
ti možeš misliti na druge stvari i, u pravilu, ne mijenjaš svoje ponašanje, ali više nisi isti. Piješ kavu, odlaziš po kruh i novine, dereš se pod tušem toliko da je zadnjih tjedan dana susjedova koza prestala davati mlijeko,
ipak-uvjeren si da pjevaš,sve to...ali više nisi isti. Zaražen si. Kontaminiran. Inficiran.
Zadržavam pravo ostati skromna iako sam i sama pokleknula pred ozbiljnom prijetnjom da me zahvati nadomanija, pozivam na borbu i prosvjed, pripremite plakate, kupite flomiće, preplavimo ulice i trgove,"SAY NO TO HOPE", pisat` će...
Volim biti sretna "zbog drugih". Volim navijati, dati potporu kad lelujaju, predvidjeti pad, pomoći da ustanu. Ponekad se to vrati kao prijateljstvo, što je slučaj ovih dana, a ponekad se vrati kao hi-kick pa te zakuca u betonski pod, što je, također, slučaj ovih dana... Ovisi od koga se vraća.
Jesam li zbog toga budala? Ako jesam, onda sam ona od sretnijih.
No, jesam li gubitnik?
Nadam se da nisam.
Ah, evo je opet...dovraga.
Ja sam on, ti si ja, on je Vi.
