Evo da i ja koji put napišem normalan post (normalan )
U uto je bila neka fešta poli nas al ono čisto sranje- sreća, je bila dobra kumpanija pa je bilo ok ;))). Ki je ono bija reka da Špuc ima strah medvjeda a groblje ne??????? (ma ki bi reka)- usra se je kad smo ga ja i maso puštili tamo (haha – Špuc pazi groblje !!!!! )
Pole su ovi debili šli prerano doma i ostali smo ja, gricko, ivana i ana ....... Gricko je lega na igralište i zaspa ko top. Poče je hrkat za minut, stari vaje nas je prena- mi gledamo koji kurac je to i vidiš Gricketa kako hrče (Špuc to moraš vidit- iman snimano ;)).


U jeno 3 ure smo naložili oganj na srid igrališta i do nas su došli neki tipac i tipica koja je stalno brojila kako je boli lakat... Zamisli ono dojde ona poli nas «U p.m. išla sam da obavim nuždu u kukuruz i slomila sam štiklu (ja san krepa) » Nakon tega «Obula sam kožne japanke poskliznula se i nabila na lakat.....» A smih s njima bili su pijani već nego ja brojili neke viceve itd. Pole je ovaj tip pa u neki kanal dok je iska drva za oganj.......

Usput dobi san novega peseka- Ča ni zakon ---» ;)


I još jena slika od maseta (u p.m stvarno dobro sviriš ;) )


E Špuc zami noni ča pit je reka Luka da ča donesemo.........
Ajd pozz svima.

Children of Bodom su Finski bend iz grada Espoo koje je udaljeno otprilike 10 km od Helsinkija.Children of Bodom je se prije zvao Inearthed kojeg su osnovali Alexi i Jaska 1993.Onda su se Alle, Henka i njihov bivši klavijaturist J. Pirisjoki pridružili grupi. Izdali su dva demoa, prvi se zvao Ubiquitos Absence Of Remission i bio je sastavljen od 4 pjesme. Snimljen je 1994. godine u Astia studios. Drugi se zvao Shining i takođe je imao 4 pjesme. Snimljen je 2 godine poslije. Zvuk na oba demoa je prilično dobar za demo iako Inearthed sviraju drugačiju vrstu metala od CoB. Inearthed svira čisti melodični death metal. Kad je Inearthed otpustio svog klavijaturista Janne se pridružio grupi. Prvo kao privremeni klavijaturist za snimanje Something Wild, a onda je postao stalni član. Inearthedov Something Wild je prvobitno bio planiran da ga izda mala belgijska kuća, ali Sami Tenetzdao je taj demo u ruke vodećeg čovjeka kuće Spinefarm. On ih je jako zavolio pa su potpisali ugovor. Ugovor je sadržavao tri albuma.
Kada su Inearthed saznali da ne izdaju za dotičnu belgijsku kuću, promijenili su ime u Children of Bodom. Priča koja se krije iza tog imena vrlo je mistična i krvava.Bodom je malo jezero u Finskoj, 20km sjeverno udaljeno od Helsinkija. 5. juna 1960. godine, to jezero je bilo mjesto masakra. Naime, 4 tinejdžera, 2 petnaestogodišnjakinje i 2 osamnaestogodišnjaka krenuli su prijepodne na jedno kampiranje.Kupali su se , zabavljali uglavnom , u 15:30 su krenuli po žvakače i ostale slatke proizvode za malo više zabave ( čudno ja bi kupi alkohol ) Nakon povratka nazad ostala djeca koja su bila nedaleko i isto se kupala , ribići pecali itd. krenuli su kući oko 6 h. Naime tada su se 2 petnaestogodišnjakinje i 2 osamnaestogodišnjaka zabavljali "spolnim kontaktima" i ostalim stvarima do 12h.Naime oko 3h u noći došo je "crni dečko" s nožem u ruci da im malo ulijepša zabavu. Brutalno je mahao kroz šator i najviše udarao po glavi i vratu. Jedna djevojka je čak 11 puta ubota u vrat ( e da mi je to bilo vidit ). Jedini preživjeli bio je Nills Gustafsson koji je imao polupanu čeljust i desni dio lubanje tj. teško ozlijeđen.Pronašao ga je jedan čovjek koji se drugi dan išao kupat sa djecom , primjetio je srušen šator i krvavog dečka heh.Premješten je u bolnicu i nakon operacije kad se probudio prve riječi su mu bile "Kako sam nastradao u prometnoj nesreći?".Naime opet nešto misterijuzno .Ubojica nije pronađen , bio je viđen poslije na toj rijeci (poslije događaja oko 6 ujutro) al nikad se nije znalo ko je.Bilo je više ljudi koji su se prijavili policiji da su oni krivi za ubojstvo makar bio je osumljičen Nills al nije bilo puno dokaza o njemu pa su ga pustili.Najzanimljivije je što je Nills izjavio nakon nekog vremena "Vidio sam čovjeka s Crvenim Očima." Malo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimo jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 tjedana.Onda su se stvari počele brzo odvijati.
Prva turneja (1998. zajedno sa Hypocrisy, Benediction i Covenant) bila je vrlo uspješna. Janne nije mogao na turneju jer je završavao zadnje ispite. Prijatelj grupe, Erna ga je zamijenio. Druga turneja je bila u rujnu zajedno sa Gorgoroth, Dismember, Agathodaimon i Raise Hell. Opet bez Janna.
Ovaj put ga je zamijnila Kimberly Goss. U medjuvremenu neke pijesme su bile snimljene za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall,
koji je sadrzavao obradu grupe Stone, No Commands. Onda je Hatebreeder izdan 1999, i za njim kojim je slijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju. Sljedeča turneja je bila u rujnu sa In Flames, Dark Tranquility i Arch Enemy ali ovaj put sa Janneom. U ožujku 2000. godine izlazi novi singl Hate Me!. Singl je otišao na prvo mjesto u Finskoj.30.listopada izdan je novi album Follow the Reaper u Finskoj (inače, reaper tj. kosac se pojavljuje na svakom cover artu CoB albuma, u vecini njihovih spotova, itd.. ukratko, Reaper kod Bodoma je nešto kao Eddie kod Maidena). Europsko izdanje je izašlo u siječnju, a u Americi u veljači. U prvom tjednu prodano je vise od 50000 primjeraka. CoB kreću na turneju sa Primal Fear i Sacred Steel. Američka turneja je otkazana.
2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a poslje njega izlazi album Hate Crew Deathroll. Koji je takodjer dobro prihvačen od publike.
Najnoviji album Are You Dead Yet, koji je pušten u prodaju u desetom mjesecu prošle godine, do sada je prodan u više od 50000 primjeraka...

Alo ljudi evo mene nakon dosta vremena...... Na ljetovanju san pa nisan pisa. Doša san đir doma kako bi ša na Rim pa gren nazad.. Bili smo učer tj. Danas ujutro i ko ne nič drugo smo se rivali zmočit... Al bilo je ok – Špuc gremo i večeras u pekaru?????? – ti je slabo??????- si sra čokoladu ili travu??????? ... Haha. Nič ča reć vidimo se večeras vani – homo se opet zmočit

Starke su zakon (moje starke)


Nešto o In Flames:




Vjerujem da danas ne postoji metalac koji nije cuo za band In Flames, ali ipak prvo malo povijesti: In Flames je band koji je formiran 1990. u Gothenburgu, Švedska. Tek 1993. je skupljen cijeli band, i odlaze u Studio Fredman i snimaju svoj demo "Promo 93" sa tri pjesme. Ubrzo nakon toga, Wrong Again Records se zanimaju za In Flames i omogucuju im da snimanje cijelog albuma. In Flames su ponovo otišli u Studio Fredman i snimili svoj prvi album "Lunar Strain" za kojega su pjesme napisali u dva dana. 1995. sudjeluju na snimanju Metallica tribute albuma "Metal Militia" sa pjesmom "The Eye Of The Beholder". Krajem 1995. u band dolazi Anders Friden, bivši vokal iz Dark Tranquility i Ceremonial Oath. S njim snimaju album "The Jester Race", koji je po mnogim obozavateljima njihov najbolji album. Za njim slijedi "Whoracle", koji ,po mom misljenju, ima najljepši i najzanimljiviji cover, zatim "C-O-L-O-N-Y", i sada su nas iznenadili sa albumom "Clayman". In Flames za svoju muziku kazu da se moze opisati kao guitar based death metal sa utjecajima Nordijske folk glazbe. Svojom muzikom su pokrenuli novi pravac u death metalu, koji se naziva NWOSDM (New Wave Of Swedish Death Metal). U svakom slucaju, njihova muzika je jako melodicna, ali opet u nekim trenucima agresivna. In Flames kazu da su im glavni uzori Iron Maiden i Helloween, što se lako moze osjetiti i u njihovim pjesmama. U ocekivanju albuma koji su uslijedili nakon "The jesters Race", uvijek se postavljalo jedno pitanje: "Da li ce album biti bolji od "Jestera" ? Albumi "Whoracle" i "Colony" nisu uspjeli nadmašiti "Jestera", ali je zato "Clayman" bio najavljivan kao najbolji album In Flamesa do sada. Anders Friden je otišao tako daleko da je izjavio: "Ako vam se ne svidi (Clayman), ne svida vam se ni muzika (opcenito)". "Clayman" nam donosi dosta raznolikosti u odnosu na stare albume. Novu produkciju, Frieden pjeva na drugaciji nacin, tekstovi su slicne tematike kao i naprijašnjim albumima, ali su puno razradeniji i razumljiviji. Ono što ce stari poznavatelji In Flamesa teze provariti je promjena Friedenovog vokala. On više nema onaj zivotinjski, agresivni, a opet tako mekan i melodican glas, vec sad pjeva više grleno i vrišteci, što cak jako dobro zvuci uz nove pjesme, i vjerojatno ne bi tako mocno zvucale sa starom tehnikom. Ali, cak i nakon tih promjena, band je zadrzao svoj prepoznatljivi zvuk; jaki riffovi i melodije koje vas, kad ih cujete, jednostavno tjeraju da ih pjevušite cijeli dan. Nakon prvog slušanja, album stvarno ostavlja jaki dojam na slušatelja, pogotovo prva stvar "Bullet Ride" koja je vec proglašena kultnom pjesmom. Album je stvarno bez zamjerki, i sve je napravljeno na najbolji moguci nacin.
Članovi : Björn Gelotte - Gitara
Daniel Svensson - Bubnjevi
Peter Iwers - Bas
Jesper Strömblad -Gitara
Anders Fridén - vokal