Where do ragged people go, looking for the places only the would know

"Spasi Bože Österreich,", reče Johnny. Bilo je zbilja fenomenalno. Sastavili smo dakle, razredni CD ( svatko je napisao glazbenu želju) koji smo slušali cijelim putem u Austriju. Idiličan austrijski pejsaž je uvijek lijepo vidjeti. Odmah smo krenuli gradskim ulicama, u službeni obilazak, posjet i penjanje na Schlossberg( gdje su Morenina i moja pluća kapitulirala, ali se bar pruža prekrasan pogled), Otoku na Muri, crkvama, spomenicima, parlamentu, oružarnici Landzeugshaus( kojom nas je proveo simpatični Austrijanac na izvrsnom engleskom, izuzev naglaska). Ispred smo imali priliku vidjeti zanimljive jaslice od leda, koje se, nekim čudnom jel, ne otapaju . Zatim je došao slobodan program. Prvo sam s Tenom i Ivanom šetala po božićnim štandovima i malim suvenirnicama. Vruća čokolada nikada ne škodi, pa smo sjele u slatki kafić s mirisom karamele. Zatim naravno u shopping. H und M, Pimkie, Zara i mnogi drugi. Tu i tamo bih nešto i rekla na njemačkome, iako sam se većinom, kukavički, služila engleskim. Izgleda da Austrijanci imaju neku simpatiju prema Britancima, pa su prema nama bili osobito ljubazni, misleći da smo Engleskinje, što je čak rezultiralo i malim besplatnim poklončićima.
Kako je padala noć, božićni je stimmung rastao. Na kraju smo se razdvojile, kako bi svaka imala vremena za sebe. Stajala sam dakle, u nepoznatom dijelu nepoznatog grada, sama. Prateći borove i lampice došla sam ponovno do glavnom trga te sam još sat vremena sama šetala uokolo, vrtila se oko štandova. U Pimikeu sam pronašla slatku majcu i budući da si još ništa izuzev vruće čokolade nisam priuštila, kupila sam ju. Posebno mi je drago zbog mog prvog ostvaraja komunikacije sa Austrijankom na blagajni, koja po svoj prilici nije ni shvatila da sam turistkinja( sudeći po brzini govora.) Po ulici bih tu i tamo sretala svoje iz razreda, i uvijek bi se, kao da smo iznenađeni što se vidimo, zagrlili i gotovo upitali, hej pa što ti radiš ovdje??Na kraju smo, pored velikog kipa na glavnom trgu, pili punč, slikali se, pregledavali jedni drugima vrećice, komentirali i čekali razrednicu koja se također vratila u odličnom raspoloženju.U busu smo, uz Harisa kao DJ-a večeri, pjevali, zezali se, pili Ginger Bier sve dok opet nismo ugledali veliku tablu " Dobrodošli u Zagreb!".
Sjajno je bilo.
U petak sam bila na koncertu Hladnog piva sa curama iz škvadre. Zna se, Mile u velikom stilu, deranje, guranje, poganje, odlična atmosfera.
Poslije smo onim kasnim tramvajskim linijama odlelujale do McDonald'sa i naposlijetku kući.
Jučer smo pak bili u Route 66. Lokacija je katastrofalna, ali nas je Fran tješio da je iznutra zbilja super uređeno.
Imala sam osjećaj da sjedim u dnevnome boravku, lampe, fotelje, niski strop, plakati i najave koncerata, "đuboks", stage za live izvedbe i bubnjevi... Malo smo popričali, popili kavicu, ionako se svi skupa nismo vidjeli sto godina. Vani je padao snijeg, bilo je tiho. Dobro sam se osjećala. Kao da smo u kolibici na kampiranju.
Kasnije su dečki otišli na Azru u Boogaloo( dala sam si obećanje da iduće godine idem kako znam).
Bilo bi lijepo kad bi malo više pazili jedni na druge i udijelili pokoji osmijeh, svijet bi bio ljepše mjesto.
Da, Isus je pravi rocker, real star u odnosu na niskog i debeljuškastog Buddhu na primjer. Komentar na jučerašnji film Put oko svijeta za 80 dana.Lom. :D
Sada bih još trebala dovršiti referat o Berlins Geschichte za DSD i pogledati koji dobar film.

Još tjedan dana i napokon mogu mirno spavati, zaboraviti na noćne kave i stolnu svjetiljku.
:eeek:

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.