***/black lady/***
30.05.2006., utorak
GUNS"N"ROSES BIOGRAFIJA
Priča počinje 1985.godine, kada je bend pokrenuo Jeff Isbell, kasnije poznat kao Izzy Stradlin, koji je htio napraviti najbolji bend na planeti, za vokalom je vidio svog dugogodišnjeg prijatelja Williama Baileya, koji će se preimenovati u W. Axl Rose saznavši prezime svog pravog oca, dok je ostatak benda sačinjen na brzinu od lokalnih mladića: Tracii Guns gitara, Rob Gardner bubnjevi i Michael "Duff" McKagan bas. Takva Motlijeva ekipa nije izdržala dugo, svirala je neuvježbana pod raznim imenima, i Gardner i Tracii ubrzo napuštaju grupu ,a Tracii će potom reformirati danas poznate L.A. Guns, a Duff pronalazi zamjenu u Road Crew, jednom od bezbroj lokalnih LA bendova u kojima je svirao: Steven Adler je na bubnjevima i Saul "Slash" Hudson na gitari. I tako su rođeni Guns 'n' Roses. Axl će svoj prvobitni styling ukrasti sa zidova Izzyjeve sobe gdje su visili posteri Michaela Monroea i Hanoi Rocksa, što je posredno uticalo i na sam zvuk: glam-rock je dobro izgledao i zvučao. Velika izdavačka kuca Geffen je u Guns 'n' Rosesima vidjela glam/sleaze povratnike i bila brza da ponudi ugovor za oko 75 tisuća dolara u ožujku 1986.godine, ne sluteći da će oni sav novac potrošiti u roku od mjesec dana na vraćanje dugova i neizbježnu drogu. Iste godine izdan je u limitiranom tiražu samoproducirani EP "Live Like A Suicide" na maloj etiketi Uzi Suicide Records, koji je rasprodan u rekordnom roku. EP je imao dvije obrade: Aerosmith "Mama Kin", i "Nice Boys" od kultnih australskih rockera Rose Tattoo, kao i dvije autorske pjesme "Reckless Life" i "Move To The City" koje su opisivale kaotično stanje u kojem se nalazio život svakog od njih.  Zanimljivo je da je tek par godina kasnije otkrivena mala prijevara vezana za ovo izdanje-sve četiri pjesme su snimljene u studiju da bi se naknadno dodao zvuk publike i time stvorila koncertna atmosfera. Reputacija Guns 'n' Roses je polako rasla, no uspjeh je bio još daleko. Zadnjeg dana srpnja 1987. izlazi "Appetite For Destruction" koji je jedan od deset najboljih albuma ikad snimljenih. Trinaest godina kasnije, ovaj LP i dalje ne otkriva ni jednu jedinu manu, ni jedan pogrešan ton, sve je neprikosnoveno-od "Welcome To The Jungle" do "Rocket Queen", sve je konačno bilo na jednom mjestu, jednostavno i savršeno. Usprkos svom potencijalu, album nije u startu zabilježio veliku prodaju. "Nikada nisam mario za uspjeh", rekao je Slash. "I kad se dogodio, veoma me je iznenadio. Bili smo na turneji cijelu godinu, znali smo da se album prodaje dobro i odjednom je masa počela pristizati na koncerte. Izdavačka kuca bi nas nekad nazvala i rekli bi nam do koje smo pozicije stigli na Top Listi, i koliko smo kopija albuma prodali, ali ja to nisam puno cijenio sve dok me, nakon jedne turneje, netko nije zamolio za autogram." Bila je potrebna čitava godina da "Appetite For Destruction" stigne na prvo mjesto US Billboard liste i konačno se počne prodavati. Međutim, prvi skandal je uslijedio odmah po objavljivanju albuma koji je imao "nepristojan" omot. U pitanju je bila ilustracija "Apetite For Destruction" Roberta Williamsa iz 1978.godine gdje je prikazana scena silovanja. Ubrzo su mnoge prodavaonice odbile da prodaju ovaj album. Kompletan tiraž je vraćen izdavačkoj kuci, koja je potom izbacila izdanje sa novim omotom-logo krst Guns 'n' Roses na crnoj pozadini. Događaj koji je ispunio tabloide širom svijeta sa naslovima o Guns 'n' Roses, bio je nesretni slučaj na Monster Of Rock festivalu na Castle Donningtonu u Britaniji, kad su dva fana poginula u gužvi na koncertu. Tko je imao priliku da presluša snimak sa tog koncerta, čuo je napore Axla da smiri publiku, da utiša strasti, ali ništa nije pomoglo-novine su pronašle krivca. Zatrpani skandaloznim člancima, uz dobru koncertnu promociju i nekoliko aktualnih spotova na vodećim muzičkim TV-stanicama poput MTV-a, Guns 'n' Roses su polako dolazili u centar pažnje i album je sa jednogodišnjim zakašnjenjem stigao na prvo mjesto Billboard liste. Ako za neke ekscese i nisu bili krivi, to se nikako nije moglo reći za kontraverznu pjesmu "One In A Million" sa albuma " Guns 'n' Roses Lies-the Sex, the Drugs, the Violence, the Shocking Truth" objavljenog u prosincu 1988. Axl tu napada crnce nazivajući ih pogrdnim izrazom "niggers" , kao i imigrante i homoseksualce optužujući ih sa "immigrants and fagets. Stih o "crncima" zategao je odnose u bendu. Slashova majka je crnkinja. "Nisam bio za tu pjesmu, i odbijam da je sviram uživo", kaže Slash. Na prodaju albuma ovi događaji nisu imali utjecaja, i Guns 'n' Roses postaju prvi bend, kome su se dva albuma našla u Top pet najprodavanijih izdanja. Sljedeća 1989.godina zatekla je bend u totalnom kaosu-Izzy, Slash i Adler se bore sa narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa Rolling Stonesima, vraća u pokret. Stevena Adlera, će u kolovozu 1990. zamijeniti Matt Sorum. Iako je bend ponovo bio u top formi, pojačan klavijaturistom Dizzyjem Reedom, iako je droga nestala sa liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi su se počeli komplicirati. Kasniji intervju će pokazati da je Axlov egoizam bio glavni problem. Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanja dva albuma "Use Your Illusion I & II", sto će biti ozvaničeno tek par mjeseci nakon što su se albumi pojavili u prodaji. Neobično je da je Axlova sujeta prema dobrom drugu išla tako daleko da su sve dionice koje je Izzy snimio za ova dva albuma - "utišane" i malo izmijenjene. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk Guns 'n' Roses, balade poput "Don't Cry", "Estranged", "November Rain. Albumima skoro da se nije moglo ništa zamjeriti, otišli su pravo na vrh najprodavanijih izdanja, Guns 'n' Roses su postali najpopularniji bend na svijetu-ali ujedno, upravo tu je i bio početak njihovog kraja. Uslijedila je svjetska turneja, Guns 'n' Roses su bili glavni bend na svakom koncertu, na svakom festivalu, izbačeni video spotovi stizali su u sam vrh, novac je pristizao sa svih strana-ali ipak, u bendu su mnogi bili nezadovoljni. Pravi kuriozitet u muzičkoj industriji predstavlja traženje zamjene za Stradlina-čak dvojica gitarista su odbili da zauzmu mjesto ritam gitariste u tad najpopularnijem bendu na svijetu. Prvi je bio Peter Wells iz tada raspadnute grupe Rose Tattoo, koji je po priči mnogih rekao jednostavno "ne zanima me ovo što sada radite", dok je  David Navarro tražio više od ponuđenih 2 milijuna dolara. Nekadašnji gitarista Kills For Thrills, Gilby Clarke, zauzeo je na kraju Izzyjevu poziciju naučivši kompletan koncertni opus grupe za nekoliko dana. "The Spaghetti Incident"(1993) je album obrada, koji je Duff prvobitno zamislio kao album posvećen punk bendovima, a na albumu se našla i jedna pjesma ozloglašenog ubojice Charlesa Mansona koja je također napravila skandal. Duff je izbacio 1993. solidan solo album ("Believe In Me"), Stradlin je već uvelike radio sa svojim pratećim bendom Izzy and The Ju Ju Hounds s kojim je 1992. objavio odličan album, Slash je u međuvremenu svirao sa svakim tko bi ga pozvao, a vijesti o Guns 'n' Roses nije bilo. U takvoj atmosferi, izdavači su pokušali primorati bend na povratak-ostavljeno je slobodno mjesto na soundtracku za film "Intervju Sa Vampirom"(1994), i ostalo je još samo da dobiju pjesmu. "Simpathy For The Devil" (obrada Rolling Stonesa) je posljednja stvar snimljena u djelomično staroj postavi: umjesto Gilbyja, Axl je bez prethodne suglasnosti ostalih doveo gitarista Paula Tobiasa. Teško je reći kad se bend u potpunosti raspao-Rose je, ponovo bez ičije suglasnosti, izbacio Matt Soruma, Slash je saznao preko novina da više nije u bendu, Duff je preslušavši Axlove demo snimke rekao da ne želi to da svira, i u grupi je ostao Axl, koji i sudskim putem dobio pravo da dalje koristi ime Guns 'n' Roses. Iz Guns 'n' Roses, u periodu 1994-1999., nije stizalo puno informacija. Postava za koju se vjeruje da je radila sa Axlom zadnje dvije godine je sljedeća: Robin Finck (glavna gitara), Paul Huge (gitara), Tommy Stinson (bass gitara), Josh Freese (bubnjevi), i Dizzy Reed (klavijature) - i po Rose-ovoj prici, nastalo je oko 70 pjesama, od kojih bi se na novom albumu trebalo naći 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili se vratiti natrag na Appetite For Destruction, ali nisam uspio. Slash je razlog. Jednostavno, nitko se nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Novi stil zahtijevao je temeljno prearanžiranje bogatog Guns 'n' Roses naslijeđa, te su Axl i ekipa u studiju ponovo snimili skoro sav "Appetite For Destruction", kao i pjesme "You Could Be Mine" i "Patience", koje će, tako aranžirane, biti izvođene na koncertima. Novi album se trebao pojaviti u prodavaonicama u nekoliko navrata, ali iz mnogo razloga je bio prolongiran. Ipak 2002.godine izlazi novi Guns 'n' Roses album koji je nazvan Chinese Democracy, na ovom albumu su se našle slijedeće pjesme: Madagascar, The Blues, Silk Worms, Oh My God i kao posljednja Chinese Democracy. U grupi kao sto je Guns 'n' Roses bilo je dovoljno slave za svakoga ne samo za frontmena. Nikada nije planirano da Guns 'n' Roses postanu toliko veliki. Slava je rasturila ovaj bend, uostalom to se kad-tad dešava svim velikim bendovima |
