***/black lady/***
28.05.2006., nedjelja
VAMPIRI-SVE O NJIMA...SVE.....I O SOTONIZMU...
|
SOTONIZAM Pojam sotonizam (satanizam) oznacava obozavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, carobnjastva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo iskljucivo iz ljudske razocaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obecanja, niti ljudska ocekivanja. Stoga se vjernici obracaju sili za koju vjeruju da je snaznija od sile Boga koji ne daje nista osim praznih obecanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svecenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj krscanskog svecenika koji vodi misu, osim sto nosi ogrtac od kozje koze, odnosno jarecu glavu. Jarac je cesti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju krscanske mise pri cemu se kriz okrece naopako, molitve izgovaraju natraske, izvode se zrtvovanja, umjesto svetog vina u kalezu je krv zrtvovane zivotinje (ili osobe) ili mokraca, te se izvode ritualne orgije.  Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski casnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivaca. Rais, koji je 1440. godine optuzen i pogubljen zbog carobnjastva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja medju tzv. “istorijske vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje istorija biljezi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se desava u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17 i 18 stoljece). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18 stoljeca vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su odrzavali obrede crnih misa, popracene zlocinima, mucenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaceno i objeseno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” stampana je u 17. Stoljecu, mada je najvjerovatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za odrzavanje crnih misa pomocu kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i odrzavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svecenici koji na misama odrzavaju orgije i seksualno-magicne orgije. Takvi rituali bili su najcesce u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV, madamme de Montespan, a odrzavao ih je okultista La Voistin i svecenik Abbe Guiborg. Najpoznatiji sotonisticki obredi odrzavali su se u 19. stoljecu u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vodja ogranka karmelicanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i zrtvovanja djece. Sirenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1848 papa koji je izopcio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivac ovog ogranka, Eugene Vintras, optuzen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajuci za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, casnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su ukljucivale i mjesavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa zrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upraznjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inace pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srcanog udara). Pocetkom dvadesetog stoljeca slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Medjutim, mada je u njegovim ucenjima ocito obozavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao carobnjak i okultist. Najveci sotonisticki pokret modernog doba zapoceo je sezdesetih godina dvadesetog stoljeca pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rodjen 1930 u Chichagu) koji je 1966 osnovao Sotonisticku crkvu u San Franciscu i cije je djelovanje privuklo veliku paznju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poucilo o postojanju unutrasnjih moci i magije. Slijedece zanimanje mu je bilo to sto se pridruzio putujucoj skupini u kojoj je radio kao pomocnik madjionicara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i poceo svirati pianino po raznim nocnim klubovima. U to vrijeme pocinje pohadjati razne tecajeve o okultnom u kojima ce nauciti mnogo o obredima koje su odrzavali templari, clanovi Hellfire kluba, hermetisti, clanovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam poceo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonisticku filozofiju, prihvacajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je pozudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se drustvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30 aprila 1966 LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivacem Sotonisticke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj clanova (na vrhuncu svog djelovanja cak 25.000), a njegova zena Dianne postala je visokom svecenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajuci metode i koristeci za rituale enokijanski magicni jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina, LaVey se vise-manje povlaci iz vodstva crkve i pocinje pisati, objavivsi tako “The Satanic Bible” 1696, “The satanic Rituals” 1972, a treca je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.  Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj clanova koji osnivaju novi sotonisticki ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva dozivljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey vise nije bio aktivni clan. Setov hram osnovan je takodjer u San Francisku, a stovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom vec samo prototipom po kojem je osmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokusava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvaznija dogadjaja: prvi se dogodio 1904 kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966 osnovana Sotonisticka crkva i treci, posljednji, zbio se 1975 osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su clanovi Setovog hrama trebali prezivjeti tu promjenu poretka. Vampiri - krilate beštije od A do ž Iako većina svjetske populacije živi u uvjerenju da svi vampiri potjeću iz Transilvanije (poput starog jarca grofa Vlada Tepeša - Drakule), da svi nose crne Gucci kapute i naočale poput onih iz loših Hollywoodskih filmova, istina je ustvari sasvim drugačija. Legende o krilatim beštijama stare su koliko i ljudski rod i u raznim oblicima postoje u folkloru gotovo svakog naroda na kugli zemaljskoj. Pa uključujući i nas i naše susjede "hudiče peklenske" Slovence. Predstavljamo one najzanimljivije. Krenimo redom: INCUBUS / SUCCUBUS Bez dvojbe ovaj dvojac najpoznatiji je vampirski par na svijetu. Incubus posjećuje žene noću, vodi ljubav sa njima i muči ih kroz snove. Pije im krv i crpi snagu a najzanimljivije- može predstavljati očinsku figuru siročadi te se brinuti za njih dok ne odrastu. Ženski oblik Incubusa je Sucubus. Ona naravno posjećuje muškarce u snovima i tjera ih na seksualni odnos. U svojoj požudi Sucubus može iscrpiti žrtvu do smrti (sam čin ispijanja krvi se nigdje ne spominje) Legende o ove dvije vrste vampira pojavljuju se u srednjem vijeku ali nije precizirano iz koje zemlje dolaze. Pravi kozmopoliti. /" target="_blank">  BRUXSA Bruxa nam dolazi iz Portugala. Ova vampirica je za dana prekrasna djeva dok noću preuzima oblik ptice i napušta svoj dom kako bi se hranila. Zanimljivo je da su joj glavne mete iscrpljeni i izgubljeni putnici i turisti. Posebno ako znamo koliko je danas Portugal popularno turističko odredište.. DEARG- DUE Dreag- Due je krvopija iz Irske a ime mu u prijevodu znači "onaj koji ispija krv". Zaustaviti ga može gomilanje kamenja na njegovom grobu a poznavajući Irce vjerojatno su nazvali koktel po njemu. KOZLAK Kozlak je vampir iz Dalmacije (vampiri u Hrvatskoj?) ali izvor ne navodi kada počinju legende o njemu. Također, malo se zna o njegovom obliku, žrtvama i sl. Možda je razlog tomu njegova lijenost. LEANHAUM- SHEE Ova mlada dama je Irska vila koja koristi svoju zapanjujuću ljepotu da namami muškarce u svoje odaje i onda ih začara i zarobi. Životna energija žrtve lagano nestaje kroz iscrpno vođenje ljubavi sa njom. Definitivno najveća fufa među vampirima. LOBISHOMEN Lobishomen je porijeklom iz Brazila. Napada uglavnom žene ali ih ne ubija već im samo ispija manje količine krvi. Nakon napada, tvrdi izvor, žrtve su sklone nimfomaniji. Kako ga ubiti i uopće zašto, nije poznato. NOSFERATU Slavni Nosferatu. Vanbračna djeca koja umru u djetinjstvu sigurno će se vratiti kao Nosferatu. Nakon što ustanu iz groba, počinje njihov put uništenja a usput se upuštaju i u orgijanje sa mrtvima, poluživima i živima. Nosfreatu navodno najviše prezire tek vjenčane parove i osvećuje im se tako što mladoženju nakon napada ostavlja impotentnog a mladu neplodnom. PIJAVICA Slovenski vampir!!! Stvoren je da bi osvećivao sve nepravde koje su mu se dogodile kao običnom smrtniku. Osobe čiji su roditelji počinili incest obavezno se nakon smrti vraćaju kao Pijavice i onda se hrane rodbinom i rođacima. STREGONI BENEFICI Stregoni je talijanski vampir koji je začudo na strani dobra i postoji da bi uništavao zle vampire. Kao i svi Talijani, ima zalizanu kosu i dobre cipele. Da, i ima debelu mamu koja kuha dobre špagete.  Vampiri Nitko ne zna da li su nastali od ptica ili zvijeri, no zna se da je prvoga krvožednog šišmiša stvorio Melkor za vrijeme Prvog doba Sunca. Napravio ih je velike, naoružane moćnim čeličnim kanđama. U te je zvijeri kasnije ubacio ljudske duše i tako stvorio moćnu rasu besmrtnika, vampire. Za vrijeme potrage za silmarilom, Thuringwethil, 'žena tajne sjenke', bila je moćni vampir i Maia. Posjedovala je čarobni ogrtač koji joj je omogućavao da se iz prekrasne žene pretvara u šišmiša i služi kao glasnik između Otoka Vukodlaka i Angbanda. Kada su poražene Sauronove vukodlačke legije i kada je pao toranj Tol-in-Gaurhoth sam tamni gospodar uzima oblik vampira i bježi u Angband. Mnoge su zle čarolije tada prekinute. Vukodlaci gube svoju moć i nestaju sa Međuzemlje a Thuringwethil gubi svoj ogrtač i njen duh nestaje. Luthien je kasnije taj ogrtač iskoristila za ulazak u Angband kada je zajedno sa Berenom i Wolfhoundom otela dragulj iz Morgotove željezne krune. Morgotovi su vampiri nadživili svojeg stvoritelja i još i sad noćima lutaju zemljom tražeći nove žrtve. PERSONALITY CRISIS - Bal Vampira  U velikoj su zabludi oni koji vjeruju da vampiri ne postoje. Malokrvniji nego ikad i stvarniji nego mi kojima je lakše živjeti ako ignorišemo očite dokaze o njihovom postojanju, vampiri su tu, među nama. Doduše, teško ih možete sresti danju – danju vampiri, svi k'o jedan, leže u mrtvačkim sanducima, češu svoja ubuđala jaja, puštaju užasne vjetrove i sanjaju našu naivnu krv. Danju vampiri ljenčare, kuju podle planove i smišljaju specijalne strategije uz pomoć kojih će, ako im se posreći, kao baklava agdom zemlja biti natopljena krvlju onih koji su lakomisleno ignorisali njihovo postojanje. Vampire nije uvijek jednostavno prepoznati. Iako su bezbožnici najgore vrste, oni najčešće na sebe navlače plašt ispreden od lažne religioznosti i iskrivljenog tumačenja vjere. Da bi u svojoj bezbožnosti dosegli savršenstvo, vampiri svu ljudsku krv koju za života popiju posvećuju Bogu - istom onom Bogu koji najstrožije osuđuje proljevanje bilo kakve krvi. “Jeste, ločemo je“ - kažu vampiri - “Ali, mi to radimo za vaše dobro i u ime našeg dobričine gospoda Boga“. Vampiri ujedaju riječima i djelima. Onaj kome vampir zarije dvije oštre riječi u vrat, ispod resice uha, podlegne li strastima i sam može postati vampir. Ako se to pak desi, na ujedenog je red da grize. I tako unedogled, baš kao u pjesmama Vaska Pope. Kad se opirete najezdi vampira, ako ne želite da to za posljedicu ima kontra-efekat (povećanje njihove koncentracije u vašem okruženju) morate biti dovitljivi, odmjereni i razboriti. Vampire i njihova djela ne treba uvijek imenovati pravim imenima i ne treba uvijek drčno reagovati na njihove provokacije. Njima upravo to ide u prilog. Kao u aikidu, ako niste dovoljno oprezni u borbi s vampirima vaša snaga će začas biti iskorištena protiv vas. Zato, ne dozvolite da vas strast zaslijepi – ne nasrćite na vampire srcem, već razumom. Ako u borbi s vampirima ipak podlegnete strastima, potrudite se da to budete samo privremeno. čuvajte se mržnje – mržnja vas u tren oka može pretvoriti u vampira. A kad i sami postanete vampiri, bit će posve nebitno što ste nekad u životu pretrpjeli zlo i nepravdu od drugih vampira. Postanete li i sami vampiri, zauvijek ćete izgubiti status pravednika i zlo koje vam je naneseno naknadno ćete zaslužiti.  Svaki čovjek može postati vampir, ali to nije razlog da budete potpuno nepovjerljivi i da sumnjate baš u svakog čovjeka. Takva sumnja vas vremenom može pretvoriti u vampira. Ako vam se čini da je pitanje suzbijanja krvožednog vampirizma pretjerano zamršeno, znajte da ste u pravu: nema teže borbe na zemlji od borbe ljudi s vampirima. Vampiri su neviđene lijenštine. Oni nisu spremni raditi i čestito živjeti od svoga rada. Vampir leži potrbuške u mrtvačkom sanduku sve dok mu traju zalihe krvi koje je opljačkao od onih organizama koji su u velikoj muci tu krv proizveli. Kad ustane iz svog kovčega, stane pred ogledalo i vidi da je blijed, vampir istog trenutka počinje sijati smutnju po svijetu – smutnju u kojoj će eventualno dobiti priliku da se guzovače napije ljudske krvi. Imajte u vidu da su vampiri krajnje prepredeni - oni na putu do krvi nikada ne rizikuju mnogo. Vampiri do krvi dolaze posrednim putem, najčešće služeći se lukavim prevarama i manipulisanjem neobrazovanim i pohlepnim ljudima. Ljudi koji posluju s vampirima, zavedeni njihovim pustim i jalovim obećanjima, uvijek su na šteti, i ako ikad dođu pameti ostatak života provode kajući se, premda vampirska hipnoza zna biti do te mjere jaka da pojedine žrtve i nakon očitih i jezivih gubitaka znaju ostati omađijane sve do smrti.  Krajnji cilj svakog vampira jeste da isprovocira Bal vampira. Bal vampira je najveći nekrofilski teferič u vampirskom svijetu, a kod nas se uobičajilo da se ova svetkovina održi barem svakih pedeset godina. U vrijeme ovog krvavog bala, sve i jedan vampir kao navijen ustaje iz svog sanduka i kreće u potragu za ljudskom krvlju. U toj blagdanskoj atmosferi vampiri postaju hiperaktivni i kao podivljali se vrte među teferičkim štandovima sve dok im se obrazi ne zarumene kao u stidne mlade, a trbusi ne nadmu od čovječije krvi. A kad se Bal konačno završi, vampiri besramno poriču da su ikad u svojim nekrofilskim životima vidjeli jedan jedini čovječiji eritrocit. U vrijeme najvećeg vampirskog praznika ne rade fabrike, djeca ne idu u škole, a hljeb i ostale namirnice dostižu stostruku cijenu. U zoru, nakon Bala vampira, na prostorima na kojima se obilježava ovaj praznik ostaju zauvijek ležati raskomadana blijeda i isisana ljudska tijela, a sav zemaljski inventar bude smrvljen do posljednje opeke. Konačni ceh ovakvog lumpovanja, u pauzi do sljedećeg Bala vampira, u znoju lica svoga plaćaju ispijeni i trajno obogaljeni ljudi. Vampiri se uglavnom bude u proljeće, pretvaraju se u vukodlake kad šuma ozeleni. Ovih dana sve je neodoljivo podsjećalo na vrijeme pred posljednji Bal vampira, iz 1992. godine. I premda je protekli mjesec obilovao kulturnim zbivanjima, vampirska atmosfera u zraku bacila je svjetove umjetnosti i kulture u debelu sjenu. P Vampir se trajno može uništiti glogovim kolcem. Vrh kolca mora biti napravljen od hiljada najoštrijih, najplemenitijih i najtrijeznijih ljudskih umova. Ali, ovom napravom treba rukovati krajnje pažljivo, kao po jajima, jer ako prilikom uništavanja vampira podlegnete strastima, ako osjetite mržnju prema vampiru ili, pak, ako čin uništavanja vampira u vama proizvede zeru sladostrašća, znajte da se izlažete ozbiljnom riziku da u dogledno vrijeme i sami postanete vampir.  |
