Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
22.09.2007., subota
Vjenčanje besmrtnih duša
|
Sjedila je zavijena u magli na klupici pokraj groba, svojega voljenoga. Njezina mladost zavijena u besramnu tamu što ju je tako nemilosrdno gutala dok je ona svoj životni sjaj gubila toliko lako kako su joj i suze niz lice tekle. Dozivala je njegovo ime, dozivala ga tihim glasom teško zborenim riječima baš kao da je svaka riječ posljednja. Riječi pune ljubavi i pune tuge koja je ogorčila mladu dušu narušavale su savršeno tišinu groblja i njegovu hladnu samoću. Držala je te noći kada ga je zadnji put toplog dirala, ruke na njegovim toplim prsima. Tamo gdje je zadnji put njezina ruka dirala meku mu kožu kroz koju je srce probijalo svoje otkucaje. Nije ni slutila koliko je sretna što je on u njenoj postelji, što je topao i što joj šapće riječi pune ljubavi. Ostavio joj je trag koji cijeli život neće moči zaboraviti. Dok je zadnji put s njime vodila ljubav ostavio joj je trag, svoj život u njoj, kao da se je ponovno rodio. Dijete koje je nosila u svojoj utrobi, ono zbog čega se nije za njim bacila u krevet vječni, hladnu i vlažnu, crnu zemlju. Njezin život… Željela ga je prekinuti ali nije mogla ubiti zadnje što je od njenog voljenog ostalo. Sjedila je svake noći, devet mjeseci na njegovom grobu. Ni hladne kiše što su ispirale njegov sada već ishlapjeli miris na njezinoj koži nisu je otjerale od njegova groba, ni vjetrovi što su trgali grane i preteči zavijali, režali dok su svojim mrtvo hladnim rukama grlili spomenike, zavijali i obijali se o njihovu smrtnu i hladnu mirnoću. Snijeg, pao je i snijeg i pokrivao njezino tijelo a ona je samo odmahivala rukom da se srebrno perje s nje makne, da je ne zatrpa na grobu voljenog kada je neće s njim u grob. Devet mjeseci je prošlo, jednu noć nije mogla doći, jednu noć bilo je vrijeme kada je život njezinog voljenog trebao se opet vratiti na svijet. I da, rodila je sina. Njezin sin rodio se je s ožiljkom tamo gdje je njegov otac dobio ubod mačem, svoj žalac smrti. Imao je ožiljak na prsima kao što je bila rana pokojnoga mu oca. Majka njegova kada je to vidjela od silne sreće i tuge, vrisnula je njegovo ime, ime svojega voljenog. A on, pojavio se je odmah pokraj nje, gledao u njezine izmorene oči, nitko ga nije vidio, osim nje, nitko ga nije čuo osim nje. A on joj je rekao kako njegova ljubav vječna je, zatvorio joj oči i njihove duše napustile su sobu odletjevši hladnim vjetrom što je putem ugasio svijeće, vjenčanje besmrtnih duša dogodilo se je to veće.  |
