Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
04.07.2007., srijeda
Into your eyes
|
Kada pogledam tvoje oči pitam se, gledam li u beskonačno duboko more ili.. ili u svoje snove. Jer moji su snovi duboki, beskrajni. Jer ja sanjam i kada sam budan, moja duša sanjari cijelo vrijeme… zacijelo su tvoje oči moj san… san o moru u kojemu se mogu topiti a ne umirati, u moru u kojemu će mi biti toplo neću se smrznuti, more.. more koje u sebi gasi zvijezde na dnu.. ne gube sjaj samo ostaju duboko kao blago mora, čuvano u dubini do koje ne mogu doprijeti ni ja. Šaljem ti pisma u tome moru, vidim odraz svoga lica kako ponavlja riječi pisama.. uvijek ista rečenica, sastavljena od dvije riječi, puna emocija. '' Volim te''. Oči su ti doista kao more u kojemu umiru zvijezde ostavljajući svoj beskrajno lijep sjaj, no tako lijepo je, kada srce boli te. Srce tvoje, vjetar je za more. Gledam ti u oči kako prelijevaju se valovi, suze koje klize niz bijele grebene, kao od svile građene to tvoje prokleto savršeno, lice. Gledam valove koje tvoje more pravi, bole me smrznu iznutra. Jer volim tvoje more i sve njegove prelijepe boje.. ne želim da i jedna kap njega ikada odvoji se od ljepote koju svaka kap posjeduje kada je spojena u to jedno savršeno, more u tvojim očima.  Nekada sam plakao zbog drugih, nekada sam plakao jer su me drugi povrijedili, uništavali i tjerali da živim život koji nisam htio živjeti. Nekada sam plakao jer sam se bojao, jer se nisam osjeća voljeno, plakao sam dok me nitko ne bi vidio jer sam toliko toga u sebi držao i nikada s nikime podijelio. No sada kada plačem, plačem za tvojim morem, svojim morem. Tvojim očima. Plačem jer legnem u mračnu noć a u njoj nema zvijezda lijepih i sjajnih kao onih u tvojim očima, osjećam se izgubljeno i nesigurno bez tebe onda. Život nije isti kada ne vidim tvoje oči, život nije isti kada moje ruke ne diraju tvoje meko lice. Pitam se samo koliko voljeti možeš ako toliko boli, ljubav je jača od boli jer da nije onda bi nas bol ubila, bol za onima koje volimo. No ako ovako jako boli, koliko beskrajno onda samo volim. Nedostaje mi more, moje more. U kojemu se topim svaki put kada ga gledam, more kojemu se divim svaki put kada me pogleda i kada zablista u mračnoj noći, nedostaje mi topli noćni šapat poput vjetra u mojoj kosi… oko za okom polako mi se rosi, tražim te u ovoj dubini, u svojim sanjarenjima, tražim te u dubini ali i dalje nema te, čekam da vratiš se jer bez tebe sam izgubljen.  Nekada sam mislio kako život se ne isplati živjeti. Ponavljao sam da nije vrijedno življenja nitko niti i jedna osoba. Kako li sam samo slijep bio, gušio sam se tada u moru. No to more bilo je gorko i ja sam u njemu tonuo, nisam nikada uspio isplivati. Plutao sam polumrtvo na površini, iznad mene samo crnilo. Dali je to nebo? Nisam bio siguran jer na njemu ni zvijezde ni mjeseca samo crnilo iznad i oko mene a ja plutam u moru boli, carstvu sjene. Tada sam vidio te dvije zvijezde u dubini, to su bile tvoje oči… sjećam se i kada sam ih ugledao prvi put, jedne noći nisam nikada mislio da će zbog mene ikada ikuda doći, te divne oči, moje more u kojemu se volim topiti i moje more, za koje želim umrijeti. Izronio sam u drugi svijet, nešto što nije bilo više moja sadašnjost samo prošlost s kojom se trebam suočiti. Našavši tvoje oči, moje more ljepote beskrajne, našao sam razlog zašto da živim, zašto da se ne ubijam ili ubijem… Tvoje more sledi me, svaki puta kada val iz njega razbije ti se o lice  Rekao sam ti, najljepše biče na svijetu si moja voljena. Božica koja nosi svijet moj u sebi. More i nebo u istim očima, glas poput sirene koja me doziva da nikada ne napuštam svoj kraj, sirena koja me topi u svojim očima. Znaš li koliko sam puta u životu rekao da sam sretan što sam te našao, zahvalio se bogu i sotoni iako nisam vjernik, jer ako su mi te oni dali onda hvala im i ja sam sluga svakome tko mi te da jer ti, ti si moja voljena, more beskraja. Ponekada, ali samo ponekada pitam se što bi bilo da me ne voliš a da sve ostalo ostane isto. Da gledam tvoje more a ne smijem reći da ga volim, što bi bilo… Što bi bilo da te ne znam, da moj život još postoji u istom ruhu kao nekada… Osjetim kako mi nedostaju tvoji dodiri voljena, pisao sam post tvojim lijepim očima, no oči nisu jedino lijepo što imaš, lijepa si cijela ti, ljubavi. Volim te, volim možda i nije dovoljno jaka riječ no ovisi iz čijih usta i čijim ušima… volim te i nikada neću prestati žuditi za topljenjem u tvojim očima, plakat ću za njima noćima samo da ih vidim bar u snovima nakon što se svaka kap mene razbije o moje lice i završi poput slobodne dugo u kavezu ptice.. mrtvo i nestane. Nitko više je se ne sjeća.. jer to je samo ptica, to je samo suza. Ljubavi, čujem još ponekada kako ti srce kuca, kao da je oživjelo moj krevet, osjetim ti miris još na jastucima i naša lijepa divna siječanja.. sve to u mojoj glavi, no ne čini konfuziju.. Sve je samo tako lijepo, posebno. Volim te… znaš li doista, koliko je moja ljubav beskrajna? Nedostaju mi tvoji dodiri, tvoji poljupci, nedostaješ mi ti jer trebam tebe da pokažeš opet mi, kako ovaj život doista volim živjeti.  Tvoje oči… da ih izgubim ni zamisliti neću, ubijam time svoje raspoloženje i sreću, ovo malo sreće što ostalo je u meni kada uz mene bila si ti, o ljubavi, Boli me, boli me što nema te tu… ali znam da spojit će nas vrijeme, naša mora opet spojit će valove. Kada grlim te osjetim kako tijelo zadrhti mi, poželim nikada ne pustiti te.. ispreplesti se s tobom kao grane drveća u gustim šumama, poželim da zauvijek u mojem zagrljaju budeš moja voljena. Volim te po zadnji put u postu ponavljam, ljubav moja beskrajna je samo molim te da nikada ne potratiš je… Ovo srce koje kuca mi u grudima kuca samo zbog tebe, ove riječi na blogu pisane su samo zbog tebe i ovaj svaki moj udisaj, udišem ga samo radi tebe ljubavi, ne želim te nikako i nikada izgubiti… moja voljena Hoti.  |
