Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
14.06.2007., četvrtak
i will let you break me down if that can make u smile
|
Danas ako vam je bio lijep dan i sretan, produžite i preskočite jedan moj post. Ovaj. Ne znam kakve će emocije iz njega zračiti ali kao što sam nedavno rekao, ništa neće umrijeti dok mu se ne sagrade spomenici. Ima sam 17 godina i čekao sam svojih 18. znao sam da ću onda moći do nje. Naravno hoti, tada je bilo sve tako lijepo i sretno. Bili smo prijatelji koji su se voljeli, bili smo ljubavnici za koje su svi znali a nitko nije smio saznati, moje tadašnje cure. Čekao sam famoznih 18 godina koje svi toliko priželjkuju, mogu li sada reći da sam odrastao? Onda sam mislio da mogu, ubrzo sam shvatio, taj broj ne igra baš nikakvu ulogu. Hoti je pričala sa mnom na mobitel, bila je s kiwi kod nje, kiwi je bila pijana a nije ni hoti bila puno bolje. Rekla mi je tužno, tako lijepo glasom da sam osjetio da me želi, uvijek kažeš da ćeš doći a nikada ne dođeš. Pomislio sam u sebi: kretenčino što to radiš toj curi? Odgovorio sam joj da ću doći za vikend. Dobio sam 300 kn na praksi i otišao u Zagreb. Bila je tamo kada sam je vidio prvi put nakon koncerta cof-a. Ponavljala je : isuse bože, tu si zbog mene. Bio sam tako sretan, držao sam je u rukama s puno ljubavi, mislio sam da nikada neće nestati, ne ona ne naša ljubav, ta divna koju smo dijelili. Tada nismo bili u vezi. Bili smo prijatelji, no tako se prijatelji ne vole, ne ljube i ne dodiruju. Prijatelji si to ne govore, prijatelji to ne osjećaju a mi jesmo, obostrano. Taj put nisam imao gdje spavati, nije me pustila doma, bio sam tako veseo i uzbuđen. Tu sam dokazao da mojih 18 stvarno ne igra nikakvu ulogu. Bez osobne i gradu koji ne poznajem ostao sam zbog nje. I ona zbog mene. Gledao sam kako radi to s osmijehom na licu, nisam mogao vjerovati da se to događa. Bio je to jedan od najljepših dana u mome životu ako ne i najljepši, spavao sam pored nje, probudio se… Najdivnije što sam doživio. Kada sam došao doma plakao sam 2 dana bez prestanka. Kada sam izašao van svi su me grlili a ja sam samo slušao svoju pjesmu najdražu od anatheme, one lost goodbye.. i plakao i dalje  Drugi put kada sam dolazio, dolazio sam s sređenim si mjestom za spavanje. Svaki smo dan išli zajedno van, bilo je lijepo kao i uvijek. Prvi dan te noći pitao sam je za hodanje, i danas se pitam, jesam li trebao to učiniti.. Volim je no ne mogu je dovoljno često vidjeti, ne još. Pristala je hodati sa mnom, no postojao je ali. Do danas nisam znao što on znači. Danas sam shvatio. No danas sam se slomio, opet rodio. Danas sam shvatio što me čeka ostanem li bez nje, na koži, u očima.. osjetim bol i u plućima. Te dane sam uživao, nikada se nisam tako dobro zabavljao. No jedan dan prije nego smo planirali doma moj prijatelj je morao doma a tako sam ja izgubio soje mjesto za spavanje, uzeo stvari i rekao da ostajem u ZG jer nisam htio otići od nje, htio sam ostati. I ostao sam. Te noći s nama je bila Lidija moja starija seka ( frendica). Bilo je lijepo iako su se dogodila neka sranja njoj.. Te noći hoti je s nama bila jako dugo no onda smo je otpratili doma. Ujutro sam čekao vlak, sam na kolodvoru. Gledao nekog starca kako hrani vrapce s kokicama i golubove. Punile su mi se suze očima, nisam htio otići da je ne vidim a ona nije mogla van. No na kraju je došla, bili smo još malo zajedno. Sjedili preko puta kolodvora na klupici, na stepenicama nekima i razmjenjivali okuse usana. Lijepa sjećanja… Na kraju je doista morala ići a vlak je sa mnom čekao vjeko, buraz moj hehe  Nakon toga vidjeli smo se kada je u ZG bio behemoth. Došao sam s ekipom kako bi vidio nju, nisam naravno išao zbog koncerta. Još jedan dan s njom iako nije baš bila sa nama preko dana puno bila je preko noći. Opet je ostala dulje nego je smjela, ujutro je morala u školu a ona je mislim bila s nama do 5 ujutro. Shvatio sam da me voli time što je činila, osjetio sam da je to ljubav svakim njezinim pogledom, dodirom… Volio sam to i još volim. Kada je otišla popio sam rakiju što mi je ostalo, spalilo me do kraja i spavao sam tada na podu. Kada sam se probudio, sve me je peklo, no još sam vapio za njom iako sam znao da je ovaj put neću vidjeti. Otišao sam natrag doma, zadovoljan jer sam proveo predivan dan uz svoju voljenu. No nakon toga, dogodio se lom mene. Ne znam zašto ovo sve pišem kada nitko neće pročitati, no dobro… U biti, lom mene.  Sasvim normalno jutro, probudio me zvuk poruke. Bilo mi je već čudno što me se netko sjetio. Otvorio sam oči, pogledao poruku. Bila je od nje, s nepoznatog broja. Prevarila sam te… Prvo što sam vidio bilo je to.. Znao sam nije to učinila svjesna, jer sve te emocije nisu mogle nestati u 2 sata.. jer smo se noć prije čuli.. Nije toliko boljelo to što me prevarila, nije prva izdržao sam nekako.. No, tvoj život.. Ne smiješ ga ničime uništiti, narušiti. Plakao sam, napio se. Otrijeznio došao k sebi. Pričao s njom, nisam je htio pustiti od sebe nisam joj dao da ode od mene iako sam mislio da radim možda pogrešku nije mi bilo bitno. Volio sam je kao i sada. Morao sam je vidjeti.. Sljedeći dan sam otišao u ZG. Iako sam došao pijan iz grada doma, rušio se po stanu ujutro i jedva pogodio šalter na stanici a ima samo jedan, sjeo sam u vlak i išao k njoj. Ovaj puta nitko nije znao nit sam htio da itko zna. Taj dan. Bio je uz onaj prvi opisan najljepši dan u mome životu. Cijeli dan i cijelu noć smo bili zajedno. Taj dan vam neću opisivati jer par postova dolje je opisan, samo da kažem da ono što mi je ona onda pružila nikada ni jedna cura nije mogla ni sanjati.  Danas.. nakon što sam došao iz škole spojio sam se na msn. Tj ne iz škole nego s cuge s razredom no dobro to nije bitno. Ona je bila na msnu. Razgovarali smo i osjetio sam kao što dugo već osjetim, da nešto nije u redu. ''Ne možeš mi sakriti emocije, ja sam dio njih.'' Ništa što smo pričali nije bitno, to je naša mala tajna no ono što ću podijeliti s blogom je ono što ne želim zadržati u sebi, ako ne napišem tu ubit će me u meni. Naš se je razgovor sveo na to da prekidamo. Svijet mi se urušio, kao pijesak mi je kroz prste prošao. Ne, nisam vjerovao. Nije mi bilo jasno što se dogodilo, objasnila mi je. Meni onda nije bilo jasno, zašto se to uvijek dogodi meni. Voli me, znam to. Oboje to znamo. No zašto i kada je to postojano mora postojati razlog koji će sjebati i ljubav? Zar ljubav ne pobjeđuje sve. Ona ne želi biti bez mene, rekla je. Shvaćam što je htjela, ona želi da bude kao prije, onda kada sam prvi put došao. Istina, bilo je lijepo, no prekinemo li, ne možemo se više na ono vratiti. Shvatili smo, previše si branimo. Alkohol, cigarete.. Pa što, ubijamo se, dobro. Ne možemo prestati još, nećemo. Prestat ćemo kada budemo sami, kada se maknemo od mase. Kada budemo stalno zajedno. Izgladili smo stvari no u meni i dalje ostaje pitanje, što ako doista ostanem bez nje? Kako da izdržim još jedan pad, zadnji put kada sam padao ona me je uhvatila, ovaj puta nitko me ne hvata. Oni koji žele njima bi se izmaknuo, ona koja želim da me uhvati, ona će me srušiti. Ljubavi još malo pa ćeš 16. A do 18 treba ti 2 godine samo. Ništa strašno. Koliko brzo prolazi jedna školska godina pa sjeti se samo. Brzo sve to prolazi, nemoj da te to uništava ili da te uništi. Što sada moram učiniti, trebam joj da budem uz nju, to moram i učiniti. Ne želim da par kao mi ikada nestane, želim da budemo vječni. Ako itko s bloga zna neki posao koji bi ja mogao raditi da se plati dobro, neka mi javi. Bit ću zahvalan. Radit ću da skupim novac kojim ću moći putovati do nje. Dok ne položim za auto. Ovo ljeto želim provesti radeći i tako da budem s njom. Moram sve to složiti i skupiti novac jer, ne mogu bez nje. A novac mi je karta do nje, papir koji mi ne znači ništa mijenjam za njezinu sreću.. E pa ako je tako onda ću za taj papir i ubiti. Ne, hoti nije kriva znam da će neki reći da je no nije. Hoti je samo cura koja treba nekoga da bude uz nju više nego ja, a ja i dalje želim biti ta osoba, i zato sam vam rekao ovo sve, pomozite mi da nađem ljetni posao, radim sve osim što neću je kurvat se haha… ne bi varao svoju voljenu nikada. Eto ljudi…  Zaključak ovoga svega je.. Eto Hoti dušo. Učinit ću koliko učiniti mogu, rekao sam ti budimo poseban par, ne moramo biti kao svi. u svemu si posebna od drugih svojih vršnjaka, pa budi i po ovome. Jer na ovome nam i bogovi mogu zavidjeti ako nas nitko neće razdvojiti. Volim te, nadam se da shvaćaš koliko, pustio bi se da odeš da si bilo tko drugi, ali ne i ti. Prepusti s meni do kraja, ja ću te naučiti ljubavi, naučiti ću te da se zadovoljiš onime što imaš jer ono što imaš, bolje ne možeš imati. Ne hvalim se samo hoću reći da te nitko toliko ne može voljeti. Hvala što ste čitali moj post, hvala vam za sve. RIP – bol Danas je sprovod moje boli, vratit ću se tu samo ako ostanem bez nje. Sada vadim mač da se borim za nju i nas, da nikada ne padnemo jer nije nam mjesto tamo gdje su svi pali. I hvala ljubavi za pjesmu, evo stavit ću je u post još uvijek je slušam ne mogu prestati, imate je u playeru pa si možete pustiti. The Cranberries – zombie Another head hangs lowly, Child is slowly taken. And the violence caused such silence, Who are we mistaken? But you see, it's not me, it's not my family. In your head, in your head they are fighting, With their tanks and their bombs, And their bombs and their guns. In your head, in your head, they are crying... In your head, in your head, Zombie, zombie, zombie, Hey, hey, hey. What's in your head, In your head, Zombie, zombie, zombie? Hey, hey, hey, hey, oh, dou, dou, dou, dou, dou... Another mother's breakin', Heart is taking over. When the vi'lence causes silence, We must be mistaken. It's the same old theme since nineteen-sixteen. In your head, in your head they're still fighting, With their tanks and their bombs, And their bombs and their guns. In your head, in your head, they are dying... In your head, in your head, Zombie, zombie, zombie, Hey, hey, hey. What's in your head, In your head, Zombie, zombie, zombie? Hey, hey, hey, hey, oh, oh, oh, Oh, oh, oh, oh, hey, oh, ya, ya-a...  Ako te ikada izgubim, zahvaljujem ti što postojiš jer živim ispunjen ljubavi. Iako sada boli znam da će uskoro prestati. volim te |
