Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
11.06.2007., ponedjeljak
Hoti...Blacken The Angel... Can't break us...
|
Vratio sam se danas u pola 4 iz Zagreba. Da, nisam se nikome javio i zamjerite koliko vas je volja, išao sam ovaj put s namjerom da dan provedem s njom. Život, jedan dan sruši se sve. Što napraviti, nećete valjda slaviti, nećete valjda biti sretni.. Petak.. Bio sam pijan, popio sam previše.. No da, nije bilo namjerno jer nakon razgovora s hoti taj dan, rekao sam joj da dolazim u Zagreb, da nikome to ne spominje i tako smo i napravili. No neću sada pisati o tome, pređimo na ono što mi lakše ide, na emotivni dio. Pa ovako… Dogodilo se je sranje, kao što vidite u mojem prošlo postu, nije baš da sam se baš dobro ponio… No ja ne znam drugačije. Ljubavi, povrijedila si me no znaš. Naučio sam nešto uz tebe, naučio sam opet nešto što nikada nisam znao. Gubio sam prijatelje i sve bliske osobe jer nisam znao doista ih voljeti, onako kako volim tebe, nisam im znao opraštati, ti si me to naučila.  Vidio sam u tvojim očima, znam ljubavi da ti je žao. Vidim sam u tvojim osmijesima, znam da me voliš, vidjela si i ti zar ne? Obožavam te. Rekao sam ti umrijeti ću s tobom u srcu, citiram se od jučer, sjećaš se zar ne. Provesti dan s tobom najdraža, najljepši je trenutak moga života. Pomislio sam u petak, ne mogu dalje, ne ide.. Znaš što sam onda shvatio ljubavi? Ne mogu te prestati voljeti. Trgaj me, ubijaj me, tjeraj me na koljena, zauvijek si moja voljena. Žao mi je što se je to dogodilo, znam da je bilo koja druga cura drugačije bi se ponio, no koliko puta u danu sam ti ponovio da te volim, koliko sam ti se divio, vidiš, ne mogu bez tebe. Na koljenima ili na tronu, jednako te volim, u sreći ili boli, isto je, volim te.  Dan umire prebrzo uz tebe, miris tvoje kože sve više bio je i moje, osjetio sam te, osjetio kako me voliš. Gledao ti u oči, vidio sam ljubav u njima, osjetim je i to me jača, daje mi vjeru da ponoviti se ono neće, nikada više. Znaš, umro bi da ostanem bez tvoje meke i glatke kože, bez tvojih dodira, tvoga okusa i tvoga mirisa. Nitko i ništa na svijetu nije nit će biti posebno kao ti, nemoj me nikada napustiti i nemoj, nemoj me tjerati nikada da te napustim. Vratio sam se doma, stara priča već je znaš. Pune oči suza, umoran sam no nije mi žao, dao bi svu životnu energiju, samo da ti se još sekundu više predam. Skinuo sam majicu doma, ostali su tragovi tvojih noktiju, na mojim prsima, na mojim leđima. Predivne crvene crte, kao predivna crta na licu tvojega osmijeha.  Ne želim više nikada patiti, ne želim više biti na koljenima shrvan pred svima. Imam tebe, ako te imam i ako mi to pokazuješ, snagu neću izgubiti nikada. Osjetio sam hladnoću u srcu onda kada poželio sam reći stvari koje ne mislim, drago mi je da nisam jer ne bi jučer bili onako sretni, rekao sam ti sve što mislim voljena, svaka moja emocija.. na tvojoj je koži, na tvojim usnama, svaka moja emocija šaptana ti je na ušima. Gledajući te danas onako iznad sebe, dok ti kosa predivno omeđuje lice, gotovo sam se rasplakao od tvoje ljepote, znaš koliko je volim, volim tvoju ljepotu. I znaš, nije mi prioritet, ali tako prokleto si lijepa, ne mogu ti odoljeti. Sretan sam što te imam, tužan sam što nisam stalno uz tebe, što se je to dogodilo, no ovaj puta srce mi se nije smrznulo i zatvorilo, vjera i ljubav u tebe nije mi to dopustilo. Mogao bi ti pisati satima, danima, mjesecima i godinama. Nikada mi ne bi dosadilo ili nestalo inspiracije, svaki tvoj pogled novi je motiv moje pjesme, svaki tvoj dodir, podsjeti me zašto živjeti, zašto ne željeti umrijeti. Naučila si me govoriti : volim život. Naučila si me doista voljeti. Pokazala si mi koliko doista to jako može biti.. Nedostaješ mi…  Inače hoti i ja smo proveli cijeli dan zajedno i cijelo jutro tj. bili smo skupa od subote oko 10 do danas 12:35 zajedno. Nikada je ne puštam iz ruku, nisam ni sada. Znate, ja nju jako volim :P. Zanimljivost jedna meni slatka iako smo se usrali kada se dogodila. Došla nama murija i mi im srali kako smo s koncerta i to i da mi je hoti sestra. I oni zvali postaju da provjere naša imena a hoti im je rekla moje prezime. Skoro sam se počeo smijati ali nisam previše smo se stisnuli. U biti, totalno cakano zvuči njezino ime s mojim prezimenom hehe. I mislim da su nas murijaci skužili ali smo im bili preslatki da bi nas zajebavali :P možda…  Pad Znaš da me boli no znaš da ću ustati Pao sam no znajući da volim te Nisam odustao boriti se Da zauvijek budem uz tebe! Možeš me baciti na koljena Srce mi slomiti Ja ću te i dalje voljeti Nikada neću preboljeti Ako želiš roba biti ću Za tebe pokoriti se Ako je to jedini način da imam te. Tvoja ljubav u meni Čini me da imam veliko mišljenje o sebi Kada dan zalazi i noć se budi Budi se inspiracija moja Pisana najljepšim stihovima Što srce moje past će mi Da napišem ti ih Nije bitno koliko boljelo me Ja volim te Samo budi zauvijek uz mene Ne uništi se. Ne mogu ti krenuti leđa Ne mogu otići bez tebe nikuda Jer koda god bez tebe odem Bol me ubija Ubija me samoga I samoća moja stara Koja stvorila je ovo od mene. Slomi me, voli me Ne napusti me, ubi me Voli me, ne slomi me Budi zauvijek uz mene Tražim se, nađi me Ne daj mi da odem od tebe Budi svijetlo u noći mojoj Ne gasi se Da znam put koji vodi me Zauvijek do tebe.  Riječi sve samo za tebe Savršenstvo ne postoji Uvijek ga netko mora uništiti Ovaj puta to si bila ti No ja ću ti ljubavi oprostiti. Nikada nisam mislio da ću voljeti Toliko da ću bol zaboraviti Samo da bi se ljubavi vratio Nikada više boli popustio. Pad moj ojačao je vjeru u tebe Našao sam u tvojim očima sebe I bol koju u njima vidio sam Ne želim vidjeti Želim te boli lišiti Jer znam da uz mene tu bol nikada više nećeš osjetiti Neću boli to dopustiti Ne mogu naći riječi Kojima ću te naučiti sreći. Ja sam duša jedna izgubljena Pronašao se u tvojim rukama Jedini dodiri koje volim i jedine ruke kojima dopuštam Da dodiruju me Svi ostali dodiri nepozvani su za mene Ne želim osjetiti nikoga Osim tebe više Kako uz mene diše. Pokušao sam sve, kako bi bio najbolji Umorio se nisam, nikada ni neću Želim ti u životu svu ljubav i sreću Nadam se da želiš je uz mene ti Ako želiš otići, otiđi Ako sretna dalje ćeš biti Plakat ću no sretan biti Ako sretna si negdje ti Ako me moraš napustiti… Znam ljubavi, ne želiš to Znam, jer osjetim ljubav u tvojim dodirima Riječi koje govoriš mi, načina koji gledaš me Tvoj glas promijenio je tok krvi moje Sada krv teče poput najbrže rijeke Srce puno života udara u mojim prsima Tresu mi se ruke nad pjesmama Tresu mi se ruke kada zamislim da držat ću te godine sve Koje slijede prije nego umrem. Bog ako postoji i ako on dao mi ti je Povlačim sve svoje povrijede Povlačim sve mržnje koje sam mu uputio Jer nikada nisam ni slutio Da nešto kao ti će postojati Nešto tako lijepo kao ti Što ću zauvijek voljeti. Ubio sam bol nekada u krvavim rukama Bocama što su prazne bile Ali nije to bilo to, riječi moje vile Koje vodile su me Daleko od boli, do tebe. Moja božice vratila si me Vratila u žive iz svijeta depresije Sada želim s tobom biti ti Nikada neću otići Ne želim te napustiti, nemoj me tjerati Bez tebe umrijeti ću, vrištati, krvariti Bez tebe ja ne mogu funkcionirati Jer te ne mogu prestati voljeti. Moja božice, najljepše moje Pjesme koje pišem ti Nikada prestati neću Jer dok pišem ih ubijam tugu Osjetim sreću Kao neku vječnu prugu Gdje je vlak ljubavi Koji nikada neće stati. Moje rane zarasle su, neka i tvoje Moja bol nestala je, neka i tvoja Želja za mojim samoubojstvom umrla je Neka umre i tvoja Neka zauvijek štiti te ljubav moja.  Cvijeće na grobu ti umire, u mojim snovima cvate za tebe Umire cvijeće, umire zadnje cvijeće Grob njen, pokriven mahovinom Trnjem i mrtvim ružama… Zašto si umrla Otišla u zemlju hladnu , istrunula Uništila si me, svojom smrti voljena Prokleta bila sva bol koja te dotukla U snovima samo znao sam da cvijeće ne umire Sada na grobu tvoje samo trnje živo je Gledam grob hladan ti Želim ga zauvijek grijati. Ne gledaš više Ne osjetiš moje tople dodire Na spomeniku tvojem hladnome Što trnje čuva Pokušavam te osjetiti Sjećam se meke kože tvoje S tobom umrlo je srce moje Osjetim bol u grudima Pao sam u ponor tvojega groba… Osmijeh moj ne može vidjeti nitko više Umro je tako tiho Tiše nego otišla si ti U vječan krevet svoj Hladan bez ljubavi.. Cvijeće umire, na tvome grobu umrlo je sve Cvijeće još samo u mojem snu živi za tebe Cvate no cvatom umire Ne mogu više ljubavi bez tebe. ( ova pjesma napisana je čistom inspiracijom nema veze s hoti tako da se ne bi zbunili) Nasmiješi se Polegni me na krevet od trnja opet Podsjeti me koliko bol može boljeti Reci svima, koliko je teško kada ljubav života tvoga ne može disati Šapćite tiho molim vas, ljubav moja ne čuje vas. Umrla je bez osmijeha, nasmiješite je molim vas Zašto ti je lice tako hladno voljena, moja jedina Gledam te mrtvu još uvijek divnu u lijesu drvenome Obukli su te u haljinu posljednju što ćeš nositi U njoj zauvijek ostati Kažu mi, nemoj plakati. Više ne mogu noću spavati Sjećam se hladnoga ti lica ljubavi Još sam tu čekam da se nasmiješiš Još sam tu, sanjarim o tebi Dok svijeća plamen Privijam uz kožu sebi.  I tako još jedan kraj moga posta. Blacken The Angel.. Pitam se nekada, koliko dugo ću to biti ja? Nekada više ja nisam ja, nestane ta moja gotička duša… Zato imam hoti, gotička duša koju volim više od sebe. Čitajte, komentirajte, radite što hoćete, samo živite. |
