Sinoć, pitala me draga.. Tijekom razgovora, što bi bilo da prekinemo…
Prvo što sam pomislio bilo je da bi se ubio, no znam i sam da ne bi bilo tako. Ne bi se ubio, ne tako brzo i jednostavno.. Odgovorio sam joj: ''bio bi isti kao onda kada si me upoznala''.
A onda, kada je naš razgovor završio nekih sat vremena kasnije, u glavi su mi se pojavljivale slike mene, onda kada smo hoti i ja bili samo prijatelji, kada je rekla da sam jedina osoba koja je razumije. Kada mi se je otvarala, govorila sve, pomagao sam joj.. kada sam bio uz nju, kao uz sve. Sjetio sam se sebe, sjedio sam za kompjutorom, gledao u naš prozor. I bili smo samo prijatelji. Plakao sam, ruke su mi krvarile, tipke bile natopljene krvlju, a ja sam ulijevao u sebe alkohol. Bio sam na rubu, hodao po tankoj liniji života, nadajući se da ću skupiti dovoljno hrabrosti da tu crtu pređem, da okončam život koji je onda bio i više nego odvratan.
Bio sam u vezi, veza koja je trajala 3 godine. A ta cura s kojom sam bio 3 godine, nikada nije uspjela ono što je uspijevala hoti.. A hoti mi je onda bila samo prijateljica. Ona je uspijevala maknuti riječima žilet iz moje ruke, staklo, nož..
Sjetio sam se sebe, i prije nego sam upoznao hoti. Kada sam bio u svome najgorem izdanju. Moja psihička nestabilnost. Tresao sam se, plakao.. rezao. Pisao.. To je bio cijeli moj život.
Napisao sam svoj prvi blog. Značio mi je najviše na svijetu. Bio je pun mojih emocija, bio je teška, nepodnošljiva depresija. I ljudi su to voljeli, počeli me voljeti zbog toga što sam. Nisam ih nikada shvatio, što vole? Vole nekoga tko ne želi proživjeti dan, nekoga tko želi okončati život svaki čas..

Izgubio sam se u danima, satima, prostoru i vremenu. Bio sam stalno pijan, kada ne bi bio pijan bio bi s bivšom i bio sjeban. Plakao bi često.. bio duboko zamišljen. Skrivao svoje izrezane ruke, kako ne bi morao slušati prodike, kao ne bi morao slušati još nekoga kao se na mene dere, samo sam htio sakriti svoje rane.
Počeo sam piti još više nego prije. 11-ti mjesec prošle godine. Ne sjećam se datuma..
Kada mi je bivša priznala da me prije pol godine prevarila..
Sjećam se još uvijek, razočaranje, bol.. Sjedio sam doma, gledao u monitor, gledao u ruku..
Pričao sam s svojom jednom od najboljih prijateljica. Pokušavala me je održati na svojoj strani, na strani života. Linija je ovaj put bila narušena. Krenuo sam, krenuo u onaj suprotni dio nje.. sjećam se… suza i krvi.. toliko mnogo krvi.
Dani najviše krvi i suza.. preživio sam… krenuo dalje.. oslobodio se.. alkohol.. predao se, opet. Dane sam provodio pijan, ako nisam bio pijan prodavao sam sve što sam dohvatio kako bi se što prije dohvatio boce s što više postotka alkohola u sebi.
Prijatelji su mi prigovarali, nisam se obazirao, mislio sam na sebe. Kada nije bilo alkohola, zamijenio bi ga žiletom, staklom ili nožem. Morao sam nekako ubiti ono što me je ubijalo.
Sjećam se sebe, kao osobu kakvu bi da danas vidim ubio, jer je ne bi mogao gledati da se tako muči.

Padao sam po ulici. Sve češće. Više nije bilo bitno koji je dan, dan ili noć.. plakao sam nad WC školjkom, bljuvao i pljuvao krv.. grčio se oko nje..
Izmoren, uništen.. više mi se nije dalo kupati, češljati, nije mi se dalo mariti za sebe.
Samo sam sjedio za kompjutorom, takav. Pričao s ljudima na msnu.. Pomagao sam im u životu koliko sam mogao, nadam se da sam i uspio. Davao sam sve od sebe, koliko sam bio u mogućnosti, pomoći drugima. No kako mi je jednom prijateljica rekla… '' zašto pomažeš drugima ako ne dopuštaš njima da pomognu tebi''…
Ne znam, nisam nikada mislio da će ljudi biti uz mene.. Ali ja sam i dalje htio biti uz njih, većinom uz ženski svijet. Svaki dan bio je sve mračniji u mojoj glavi, doslovno sam osjetio da sam napokon mračan, da napokon znam da sam darker, jer takav sam iznutra. Ali to je bio tako trul i star osjećaj, osjetio sam njegov bolan smrad.
Moji postovi bili su sve tužniji, moj život bio je sve beznačajniji..
Ono što me je emotivno razorilo, jedno jutro.
Ustao sam se, onako, teško sam podigao glavu s jastuka. Još sam osjetio utjecaj alkohola. Od nekoliko dana unazad. Sjeo sam za kompjutor, upalio monitor i pojačao glazbu. Pogledao svoj blog.. da sam bar noć prije znao da ga zadnji put gledam…
Pogledao sam i mog bloga više nije bilo.. Jedino mjesto gdje sam dijelio svu svoju bol.. Moji prijatelji.. jedino mjesto gdje sam bio ''poznat'' i gdje sam vidio da ima ljudi koji me razumiju.. ili bar pokušavaju.
Bilo je teško, no i dalje sam se borio sam s sobom, znao sam da je gotov.. RIP blacken… tako se je zvao moj prvi blog.. Možda je to i bilo dobro, na neki način. Taj blog je imao 150 postova. Bilo je od sjebanih do onih pisanih bivšoj, ali ja sam htio nastaviti pisati taj blog, makar je prekid s bivšom vjerovali ili ne za mene bio napredak.. I ona i ja znamo da je ta veza davno otišla k vragu.. Iako sam se nakon prekida osjećao slobodno, ali i dalje sam bio sjeban i sam. Nisam bio sam, ali ja sam to tako vidio. Nakon što smo se vratili s koncerta cradle of filth-a na koji smo išli zajedno.. To je napokon bio moj zadnji doticaj s starom njom…
I tamo sam prvi put nakon prekida poljubio drugu curu… Na COF-u…
Onda se je sve promijenilo. Onaj blacken, onaj unatoč depresiji romantičan blacken postao je ono što je oduvijek mrzio.. Bilo mi je stalo samo do barenja.. Nisam htio imati veze.. I onda sam se iznenada povezao s hoti, čvršće. Počelo je nešto, nešto predivno.
Svaki put kada sam se spojio na msn ona bi se javila.. Svaki put bi mi nešto pričala, uvijek bi nešto sa mnom podijelila. A ja sam uživao slušati je, pomagati joj. Bila je ženski lik mene.. ista psiha, tako identično razrađena. Hoti… Nekada je bila drugačija.. No zauvijek ona je moja hoti, jedina. Volio sam hoti no i dalje sam pio, uništavao se i radio gluposti.. Gluposti tipa išao u veze s curama a nisam izdržao ni mjesec dana.. Jednostavno sam je stalno imao u glavi, pred očima. Ona me je naučila biti nasmijan.. Nakon 2 i pol godine.. Izašao sam van s osmijehom na licu. Nakon toliko vremena, osjetio sam napokon da me netko voli, želi, prihvaća onakvim kakav jesam… Osjećao sam se kao da mi hoti svaki put kada se spojim na msn trči u naručje, u zagrljaj. Dobio sam njezine poruke, iznenada. Kada se nisam nadao. Bio bi onda sretan, sretniji nego ikada. Jer sam stvarno vidio da me ta cura voljela.. Voli..
Polako, kako je vrijeme prolazilo postao sam opušteniji, sretniji.
Kada sam je prvi puta uživo vidio nakon cof-a.. Vidio sam i osjetio da me želi i voli. Kada je ostala sa mnom cijelu noć, vidio sam nešto fascinantno. Nisam očekivao da bi to itko za mene učinio. Sretan sam što postoji, volim je i voljeti ću je zauvijek. Toliko puta me pita zašto ona.. Odgovor je tu, napisan.. Da te nema vjerojatno bi sada bio pijan, izrezan i drogiran.. da te nema ne znam bi li bio živ..

Eto ne znam zašto ali imao sam potrebu napisati ovaj post, puno bi mi značilo da ga svi pročitaju.. Iako vam se vjerojatno neće dati jer je post dug.. no eto.. kako god vi želite..
Štafeta ( dobio sam abecedu pa evo)
A – android lust – to mi prvo palo na pamet, taj band…
B – Barok – nešto posebno lijepo u povijesti čovječanstva
C – Cradle of filth – zar da komentiram lol
D – Dani Filth – još jednom? Lol
E – Elizabeth Batohry – ako vam nešto nije jasno pronađite post o njoj
F – Fake – prečesto upotrijebim tu riječ i prečesta je u životu
G – Gavran – mistična, mračna i lijepa životinja
H – Hoti – božica zbog koje živim
I – Industrija – baca me u depresiju
J – Jasenovac – krv, meso, bol…
K – Kelti – obožavam ih
L – Lacrimosa – pojam starih gotičara
M – Midian – mjesto u kojemu pronalazim svoju utopiju
N – Noć – najljepši moj prijatelj
O – Otorinolaringologija - haha
P – ptica – kada bi samo jedan dan mogao tako letjeti, vjerojatno bi poginuo
R – riba – to sam u horoskopu
S – Sir – frend, zakon hrana..
T – trnje – romantično, lijepo i okrutno
U – Udav – zmije inače ne volim.. a ovo samo ime je bljak
V – Viktor – u svakoj mojoj knjizi glavni se lik zove Viktor
Z – Zeleno – oduvijek je ta boja imala nekakav čudan utjecaj na mene.
Ovu štafetu dajem prve tri osobe na mojoj listi linkova. Dakle.. Hoti, kiwi i trolek. Ne da mi se tu stavljati linkove..
|