Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
07.04.2007., subota
Jedan dan s njom ubio je svu moju bol
|
Srce mi je kucalo sve brže, znao sam da sam joj sve bliže… Ah srce moje, kucaj samo kucaj, nemoj nikada stati, dok i njeno kuca, ne želim da prestaneš, ne želim umrijeti, želim uz nju zauvijek živjeti. Putovao sam vlakom, gledao kuče, ljude, biljke.. a u svemu tome našao sam bar nešto što bi me podsjetilo na nju, sve živo i ne živo stvaralo je samo predivnu viziju nje, a ona je bila tamo, čekala me da dođem, moja voljena. Hoti, ljubav moja, ljubav mog jebenog života koji je doživio vrhunac svoje vrijednosti i ljepote dohvativši nju. Izašli smo iz vlaka ( ja i frend s kojim sam išao u zg) i ugledao nju. Ah da mi je doživjeti to još jednom, vidjeti njeno lijepo lice, tako nasmiješeno, njeno tijelo osjetiti čvrsto privijeno uz moje, kako me grli, kako se trese, njezina kosa, ljubim njenu glavu.. ljubavi moja.. pusti me, pogleda, zagrli, ponovi to opet i opet. Hodam s njom po gradu, s njom zagrljen s njom se držim za ruku, ona za kojom sada lijem suze, lijem otkad sam otišao od nje.. srce je ostalo daleko od mene, kod nje je…( idem je nazvati ne mogu nastaviti pisati! Nije mi se javila, sranje…) Dobro, da vam nastavim opisivati svoj najbolji dan u životu.. hodali smo gradom, stalno je ponavljala: tu si! ''Tu si zbog mene!'' Naravno ljubavi da sam bio tamo zbog tebe, bio bi i mrtav zbog tebe, patio zauvijek, jer te volim JER TE JEBENO NIKADA NE ŽELIM NITI MOGU PRESTATI VOLJETI!!! Otišli smo do trga ( opet mu zaboravih ime) u biti tamo je konj kod kojeg smo proveli veći dio vremena.. Došao je moj frend ( kažem frend ali smatram ga poput brata), još jedna draga osoba.. Onda smo našli i Kiwi čija je reakcija kada me je vidjela bila hmm.. recimo to ovako. Vidite curu kako vuče tešku torbu, baci je na pod i sleti se na vas.. dakle da je malo teža srušila bi me hehe. Zatim smo našli i troleka koja se jadna tresla kao da je duha vidjela ehehe. A neću više pisati o tome u biti upoznah pola ljudi s bloga koji žive u zg i to mi je drago. Moja hoti, moja ljubav, my beloved, my only one. Ljubio sam njezine usne, ljubio sam njezinu finu meku kožu, uživao u svakom djeliću sekunde provedenom mojim usnama na njezinoj koži. Kako sam samo htio da vrijeme nikada ne prođe, ali letjelo je, prebrzo. Držao sam svoju voljenu, jedinu pravu ljubav u rukama, bila je u mojem zagrljaju, blizu moga srca. Moja jedina.. nikada više ni jednu curu ne želim blizu sebe, ovo je konačno. Ili ona ili ni jedna. Moje srce nije kurva, moje srce voli i zna koga voli, voli samo nju, a ja nisam kreten da si slamam srce, dakle blacken pripada hoti, odjebala ona njega ili ne, on će zauvijek voljeti samo nju.. vrijeme mi je najbolji prijatelj i najveći protivnik rekao sam to i prije, pomoglo mi je vrijeme da dođem do nje, oduzimalo mi ju je vrijeme svake sekunde sve više. A ja sam je čvrsto grlio, čvrsto sam je držao uz sebe u nadi da nikada neće otići. Nismo se ispuštali iz zagrljaja, nismo odvajali baš tijela previše, nisam to ni želio, niti bi ikada to poželio. Sjedila mi je u kruli, ljubio sam njezin vrat, ponavljao joj volim te, ponavljala mi je : ''i ja tebe'', ali nisam ni slutio koliko me zapravo voli, tek sam kasnije shvatio kojeg anđela ja imam. Dan smo proveli u runi, na trgu i ribnjaku.. hmm da mislim da nisam ništa izostavio osim trgovina nekih ali to ni nije bitno. Polako je postajalo tijesno s vremenom, ja sam trebao doma a nisam imao broj od frendice koja je trebala biti sa mnom cijelu noć ili spavanje kod nje što mi je također ponudila, ali gledajući hoti kako ne želi da odem, kako ponavlja to.. i sam sam želio ostati duže.. Pokušali smo u Internet centru otići na msn ali nije se moglo, pokušali su kiwi i vjeko srediti da spavam kod njih al sasvim normalno da nije išlo jer ono, njihovi starci me ne poznaju i to je normalno. Htio sam doma s vlakom u 8 ali hoti mi nije dala, rekla je da će cijelu noć biti sa mnom, moja ljubav, samo ona i ja, cijela lijepa noć samo za nas. Ljubavi, to ti nikada neću zaboraviti. Volim te. Bili smo na ribnjaku i cugali, hm cugao sam alkohol ali s granicom naravno, nisam se htio oblokati a i sada više fakat ne pije100%. Hoti je bila uz mene, bili smo na klupi i uživao sam u našim dugim finim poljupcima.. Uživao sam u njoj, u svakom njezinom zagrljaju, osmijehu.. Tom predivnom anđeoskom osmijehu koji me tako jako ispunjavao.. Polagano su se svi kupili doma, hoti i ja smo ostali sami. Vani je bilo opasno biti zbog murije a i temperatura je bila jebeno niska. Odvela me je u zgradu od kiwi u podrum. Sjeli smo na pod, stisli se kako bi se bar malo ugrijali.. Klonuo sam, što od alkohola što od umora od puta i što od cijelog dana u funkciji, ja život inače živim kao pasivni promatrač, no ne uz nju, ne uz tebe hoti ljubavi. Budio sam se i pokušavao ostati budan, ali sam i dalje klonuo, bila je uz mene sve to vrijeme, zagrljeni.. moja ljubav.. Probudila me je, ne znam koliko je sati bilo. Odvela me je u stan od kiwi. Bili smo u njenoj sobi i svi troje spavali na krevetu. Najljepše što sam doživio, nisam se ni nadao da bi se to moglo dogoditi.. moj anđel, moja ljubav, spavala je u mojem zagrljaju. Probudio nas je alarm od kiwi a moje oči prvo što su ugledale bilo je lijepo lice moje predivne ljubavi, uspavano, ukrašeno lijepom raščupanom kosom, slatkiš moj. Poljubio sam je, naravno, pogledao sam kiwi, hehe kiwi ima divne okice. To stvarno trebate vidjeti.. I da.. hoti je pokušala jesti pecivo nalik na kamen al dobro, nije uspjela. Htio sam da odma odemo iz stana kako se ne bi probudili starci od kiwi ali hoti je moj mali ljenivac i spremala se je predugo. Sve u svemu možda bi i uspjeli otići no hoti se nije javila doma i starci su zvali muriju pa.. sranje. Ja sam zvao vjeku da dođe van, otišao sam do trga i čekao vjeku. Mislio sam samo na nju, da bude sve ok, da nema sranja.. Znao sa i znam, ja sam kriv, zbog mene je to učinila. Ali sebično ću reći, da sam bilo gdje spavao ne bi mi toliko lijepo bilo i ne bi mi toliko značilo. Kupio sam litru mineralne da isperem alkohol iz želudca, otišli smo vjeko i ja do ribnjaka. On je morao doma pa sam nazvao litru, frenda koji je putovao sa mnom. On je došao na trg kasnije, nakon što je otišao vjeko.. Moj vlak je odlazio u 12:35.. gledao sam u peron, pogledao sam vjeku.. zavolio sam te stari jebote, bilo mi je žao otići i zbog tebe, zbog svih vas, volim vas.. suzdržao sam suze, nisam htio ispasti mekušac, nisam htio biti ja… Bio sam s litrom na trgu, pojeo pizzu i krenuli smo prema kolodvoru.. u glavi mi je samo bila hoti, bojao sam se za nju, ponavljao sam da sam trebao otići u 8 jučer ali.. ali nisam otišao… Trebalo bi mi biti žao, a nije.. sebičan sam znam, ali volim tu curu više od bilo čega i bilo koga. Bilo je 12 i nešto sitno.. nazvala me hoti, pitala je gdje sam. Htjela me je vidjeti zadnji put, dotrčala je do stanice, zagrlio sam je, osjetio njezin miris još jednom. Stisnuo sam zube, kao što sada stišćem, ali onda za razliku od sada sam zadržao suze.. ljubila me je, ljubio sam je… da… grlio sam je, držao u rukama, zadnje minute prije nego se vratim u prokleti grad.. Krenuo sam unutra, u vlak.. istodobno smo rekli volim te, hehe.. volim te ljubavi.. ( suze mi i dalje teku, ne mogu prestati plakati.. ) Stajao sam na prozoru, držali smo se za rukice, zadnji trenutci, govorila je.. još 5 min, još 4.. 3…2… odem.. prije smo razmijenili gumice za kosu, pokušao sam poljubac s prsta prenijeti na njezin nosić ali nisam uspio. Vlak je krenuo, držao sam zube čvrsto stisnutima, oči su pekle, mahao sam, lažno se nasmiješio.. okrenula se je. Vidio sam njezin stav, taj jebeno nenadmašiv stav pun ljepote, okrenula se je, predivno poput gejše, kosa joj je bila zanesena vjetrom, pala na leša… s njom je i moja prva suza pala na ruku.. plakao sam.. stajao u hodniku nisam htio nikuda sjesti, okrenuo se prema zidu ( što god to bilo) pokraj prozora i držao glavu na tome i plakao.. shvatio sam da su ljudi skužili, da su me gledali kako plačem.. no nije me sram plakati za njom nije me sram mojih emocija, moje ljubavi, moje jedine. U glavi mi je počela svirati jedna, najdraža pjesma.. u jebenom životu.. i imala je ovaj put, tako jebeno duboko značenje u mome životu, kao i sama hoti koja mislim nikada neće shvatiti koliko mi je život promijenila, spasila svojim postojanjem. How I needed you How I grieve now you're gone In my dreams I see you I awake so alone I know you didn't want to leave Your heart yearned to stay But the strength I always loved in you Finally gave way Somehow I knew you would leave me this way Somehow I knew you could never.. never stay And in the early morning light After a silent peaceful night You took my heart away And I grieve In my dreams I can see you I can tell you how I feel In my dreams I can hold you And it feels so real I still feel the pain I still feel your love I still feel the pain I still feel your love And somehow I knew you could never, never stay And somehow I knew you would leave me And in the early morning light After a Silent peaceful night You took my heart away I wished, I wished you could have stayed  To je pjesma koja mi je svirala u glavi.. one last goodbye od anatheme… Oh ljubavi, da samo znaš koliko sam plakao. Nakon sat i pol plakanja oči su mi bile prejako crvene, pitao sam neku ženu mogu li sjesti kod nje u kupe bila je sama u njemu.. sjeo sam, pokraj mene bile su njezine proklete noge, a ja sam raspustio kosu, spustio glavu i pustio suze i dalje da teku, drhtala mi je usnica… Kada sam napokon uspio smiriti emocije, nazvao sam hoti a ona je rekla da će me nazvati malo kasnije. I nazvala me je.. Pričali smo a ja sam pokušavao sakriti svoje drhtanje glasa, znam da mi je dobro išlo.. baterija mi je crkla nakon nekog vremena ali ubrzo sam došao u svoj prokleti grad.. Tako malo ljudi, tako poznati ljudi, tako male ulice, puste.. tako dosadno, tiho.. zar je ovo mjesto mrtvo?? Došao sam doma, pitala me stara što mi je s očima počela brijati da sam napušen, a onda je vidjela i čula kako sam jebeno glasno i snažno puko i rasplakao se.. vidio sam u njezinim očima suze, mislim da me nije nikada vidjela tako razjebanoga. Sjeo sam za stol, gutao svoje suze, pričao joj o hoti, a svaki put kada bi rekao njeno ime, suze bi mi potekle u mlazu očima, ljubav moja… krenuo sam pisati post, tresle su mi se ruke, pustio sam anathemu, pokušao nazvati hoti nije mi se javila. To sam gore napisao u zagradi, onda me je ipak nazvala, pričali smo.. ovaj put nisam uspio sakriti svoje suze, ovaj puta nisam uspio natjerati glas da ne drhti, slušao sam je.. zamišljao je.. ONA JE MOJAAAAAA ONA NE MOŽE BITI Tamo.. U kurac! Ne mogu bez nje!!! Smirila me je ali i dalje mi se suze nisu prestajale slijevati niz lice.. rekao sam joj nešto a sada ću i vama.. Ona je za mene jedina, ni jedna cura me nikada neće imati, željela mene hoti ili ne, ona je u mome srcu jedina. Trenutno mene hoti voli i ja se nadam da će tako i ostati no bez obzira na to, to je jedina cura čije usne želim ljubiti, jedina od koje želim čuti volim te i jedina kojoj to mogu i želim iskreno reći.. Plačem i dalje, boli me glava… otići ću van na čaj, vratiti se doma i pričati s hoti na mobitel, dugoooo.. nadam se… Ovaj život bez nje postao je noćna mora, volim svoju praksu koja me ubija fizički, onaj novac me je doveo do nje, moj rad mi je omogućio da vidim svoju ljubav, e pa neka tako i ostane. Ja ću učiti i raditi a to će rezultirati novcem koji ću trošiti samo na svoju ljubav. Volim te hoti, volim te.. Evo post je malo duži ali ipak, pročitajte ga… pozdrav. Za moga malog anđela Gledao sam te draga, gledao voljena Znao i onda da nikada ne bi bila preboljena Gledao sam ljubav u tvojim očima Držao te za ruke u kojim bi bio noćima Pogledao sam u svijet oko nas Što razdvaja nas. Vodio me je vlak suza i boli Vodio tamo gdje me nitko ne voli Ne kao ti voljena Svaka u mome srcu bila bi preboljena Ali bez tebe, da te nemam ne bi disati htio Bez obzira tko sam i gdje bio Za tobom bi suze lio. Znam ljubavi ti ne želiš mene pustiti da odem I znaš voljena, ja ne bi htio odlaziti Ali vrijeme reklo je svoje Razdvojilo nas oboje Razdvojilo na neko vrijeme Dok nas vrijeme opet ne spoji Dok opet ne čujem da me voli Voli moj anđeo crni i sveti Moja anđeo zbog kojih suze brišem Anđeo moj zbog kojeg pjesme pišem Volim te, volim anđele moj Zauvijek ću biti samo tvoj.  |
