Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
17.03.2007., subota
Black goddess
|
Njezina crna kosa rasula se je po crvenoj svilenoj posteljini. A svila poput vode stvorila je svoje male valove koji su vodili do njezinog tijela. On je bio kraj kreveta, pokraj nje. S puno ruža u jednoj od svojih dvije mrtvački bijele ruke, i noćno crnih noktiju. Polagano, nježno, otkidao je latice i pritiskao ih nježno u šaci. Prosuo ih je po njoj, po posteljini. Latice crvene poput svile na kojoj je ona ležala. A on je i dalje, stajao pored nje i puštao latice da plaho padaju po njoj. Jedna od njih nespretno i posebno, odvojena od drugih pala je na njezin svilenkast mek nosić, pomilovala usne i završila na vratu. Njegove zjenice se proširiše, pogledao je njezin vrat, ukrašen laticom, posebnom, ljepšom od svih drugih. Šapnuo je na njezino uho, intimnim dodirom usana na njezinim ušnim resicama: ''Ova latica, posebna je kao ti, odvojena od ostalih. Najljepša. '' On, imao je dugu crnu kosu, ravnu poput slapova. Jedino što je kao kamen u slapu uništavalo savršenu ravninu njegove kose bile su uši, koje su svoju bjelinu skrivale ispod njegove guste crne kose. Duboka crna rupa, u kojim se je krilo bijelo ništavilo… A u ništavilu, njegova predivna zelena zjenica. Gledala ga je, svojim lijepim plavim očima,. Bijelo lice, tek mali znak da je živa, prirodno rumenilo na obrazima. Nasmijala se je. A on se je spustio do njezinih lijepih usana, kosa je plaho prošla po njezinom licu dok su njegove usne mazile njezine. Ustao je polagano, svila je ostavila trag njegovog upiranja, jer i najmanji dodir mogao je narušiti njezinu ravnoću, ali time samo pokazati ljepotu koju je imala. Ugasio je svijetla. Njegovo lice i svijeća, bilo je jedino što se je vidjelo u sobi. A on, palio je druge svijeće… Stvarao je svijetlo u tami, ali ne ono koje bi otjeralo tamo, već samo uljepšalo njezinu mističnu ljepotu koju su oni noćas dijelili. Njegovo sablasno bijelo tijelo u crno zavijeno našlo se je iznad nje, povuklo njezino tijelo više, polegao je njezinu glavu polako na jastuk. Poljubio je njezine obraze, nježno. Povukao je svoju kosu po njezinom licu, vratu, polagano ljubio njezin vrat, a njezina žila sve više je pulsirala. A on je svojim zmijskim, zlobnim pokretom jezika po njezinoj žili izvukao prvi duboki uzdah, njezino prvo stenjanje. Prokleto se je nasmijao, bezvučno. Svojim bodežom rasparao je špagu kojom je bio vezan njezin korzet, rasparao ga je, skinuo s nje. Njezine grudi, bijele poput snježnih gruda s kapljicom krvi na vrhu bile su pred njim. Položio je sjajnu oštricu bodeža tik pored njene glave, spustio je svoje usne na njezine crvene bradavice. Ljepota koju je imala, bila je božanstveno nenadmašiva. A on je bio taj crni anđel, koji je tu božanstvenost imao, znao s njom postupati onako kako je ona to željela. Svojim oštrim noktima prošao je po njezinom trbuhu na putu do njezine suknje. Krenuo je otkopčavati, otvarati put do hrama božice, a ona je svojim rukama čvrsto ugrabila rešetke kreveta u ruke. Oh moj bože, svijeće su se posramile ljepote njene, zatitrale u noći. Njezino tijelo, golo, potpuno cisto, kao bijela svila na crvenoj, kao anđel u rukama demona. On je svoju odjeću odbacio, gotovo je rastrgao sa sebe, a onda. Vratio se je njoj. Uzeo je njezine ruke, lisicama ih pričvrstio za stranice kreveta. Uzeo je njezine noge, učinio isto. Počeo je ljubiti njezin vrat.. Sada već puna žila krvi pulsirala je sve više. A njezino disanje se je ubrzavalo, sve brže i brže. Uzeo je njezine tople, snježno bijele grudi u ruke, polagano pomicao prste po njima, kao po svili, jer ona je bila nježnija od svile. Ružu je postavio između te dvije, predivne bijele grudice. Poljubio ih je, i krenuo dolje, niže. Tamo gdje je postajalo sve toplije, sve više čeznulo za njim, ali on je bio ustrajan. Zmija u njemu, podla, okrutna. Došla je do hrama božice, i njezin jezik, njegov zmijski jezik… Prošao je vratima njezinog hrama, polagano. Doticao ga tek toliko da se njezino tijelo počelo odmicati, ali svezana, bila je zatočena u njegovom carstvu užitka. I njegov jezik pronašao je blago koje je čuvao njezin hram, biser koji je značio užitak, a užitak koji je vodio do orgazma. Toliko jakoga da je vrištala, drhtala u njegovima rukama, a ruke su mu se punile njezinim toplim sokovima. Sokovi dokaza njezinog užitka. Odvezao je njezine noge, svojim čvrstim mišićem prošao duboko u njezinu palaču. Njezin jecaj, njegov osmijeh. Odvezao je njezine ruke a njezini nokti automatski su se zarili u njegova leđa. Okrenula ga je ispod sebe. Pokazala mu je koliko seks s božicom može značiti, koliko seks u njezinom carstvu može ubiti. Uzela ga je u svoje carstvo, a on je noktima derao svilu oko njih. Ona je uzela bodež koji je stajao pokraj njegove glave, i napravila je rez na svojim grudima, polizala krv s noža i drugi rez napravila na njegovim prsima. Uzela je njegovu ruku, njegov prst, i povukla ga po krvi na njezinim grudima. A svojim prstom povukla je krv s njegovih prsa. Tako su probali krv jedno od drugoga. I njihovi jezici izmiješali su tu krv, do kraja. Orgazam. Ona i on. U isto vrijeme. Dijelili su to prelijepo iskustvo. Stisnuo je ružu u šaku. Njezino trnje zarilo se u njegovo meso ali on to nije osjetio jer u tom trenutku sva tekućina njegovog užitka spojila se je u njezinu, u njoj, a ona je klonula, na njega. Noć je ugasila svijeće, ljubavnika dva nitko razdvojiti neće  |
