Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
25.02.2007., nedjelja
With love in darkness
|
Cold was my soul Untold was the pain I faced when you left me A rose in the rain So I swore to thy razor That never enchained Would your dark nails of faith Be pushed through my veins again?  Dođe mi da za post napišem samo ovo, samo taj stih koji me fascinira. Ali ne. Ipak idemo malo pisati.. Pa eto da prvo obavjestim sve ( ako postoji netko da nije saznao ^^) prekinuo sam s Dorom. I tak to.. sada sam opet single, i naravno da mi to nije loše u biti.. Ni ne znam želim li veze, možda je ovako najbolje. Dok ne dođe do one prave veze. Ona prava.. Ma znate o kome i čemu se radi. Eh da, jučer sam se malo napio... Dok još nisam bio pijan sam se zbario s frendicom od Stefani ( moja best frendica iz osnovne) ima divne okice.. Da.. Počeo sam pisati ovaj post s nekom dubokom inspiracijo pa lagano odlazimo iz ovog mog dosadnog života. Let's go. da mogu biti anđel crnih krila, ja bi želio imati bijela. A da imam bijela, uprljao bi ih i bila bi crna. da mogu letjeti ja bi htio zauvijek hodati i da mogu beskonačno živjeti, ja bi htio umrijeti. da je svaki dan savršen, ja bi si uništio život. Da svaki dan imam novaca, ja bi želio biti siromah. Da me svi ljudi na svijetu vole, ja bi želio da me mrze. jeste li shvatili što želim reći? ne postoji stvar koju u životu ne želim promjeniti. Ništa mi nikada nije onako kako želim. Samo jedno, jedno maleno slatko biče. Na drugoj strani ekrana. Hoti naravno. Upravo onakva kakvu želim, upravo ono što mi treba, upravo ono što sam cijeli život tražio. ah život, govorim kao da imam 100 godina, još ni 18 nisam. ali ipak, tražio sam i našao, samo što.. ne može biti uz mene. ne mora, bitno je da je u meni. Ne mora biti uz mene. Dani su prokleto hladniji, a snovi sve mračniji, tužniji. Sanjam tugu, živim tugu, pišem tugu. A glumim sretnu osobu. nasmija, zajebavam se.. I kao.. sretan sam. No, jesam li ikada bio? ah, jesam da. Bio sam.. Toliko puta. a tako ih lako zaboravim. Zanima me gdje spava moja ljepota, ona... Gdje leži njezino lijepo uspavano lice, možda i nije uspavano. Možda je sada nasmijana, nadam se. Crne su mi suze postale od duše, više ne trebam olovku da mi oči pudu crne, samim pogledom su crne. samim postojanjem. Moje oči. Crne.. da.. šapćem si.. Crne oči, jesam li lud.. Ma ne.. Samo malo drugačiji. Hoti.. Dozivam ti ime u tišini, dozivam te prije spavanja. sanjam o tebi, pijem dok mislim na tebe, diše, još samo malo, malo. za nju. tjeram se, živjeti. Ne, ne da ne mogu bez tebe, ne želim bez tebe. Slabi ljudi ne mogu, jaki ne žele. No, čemu razmišljanje o smrti... Sve se može kada se hoće. Padao je snijeg. Bila je zima i bio sam usamljen. Hodao po ulici. Tražio odgovore za slomljeno srce, u prokletim, najdražim mi pahuljicama. Snijeg. da... ljepota... jedina... gledao sam parove, sretne, zagrljene. Prolazio sam kroz njih kao smrt. Crn, raspuštene kose, već pune snijega. Gledao sam ih s ogorčenjem, mržnjom. kao da su oni slomili moje srce, ali samo su bili bol. boljelo je gledati ono što najviše voliš, a ne možeš imati. Penjao sam se po stepenicama, otresao snijeg sa sebe, stavio kosu iza uha da vidim pogoditi ključanicu. I ušao u stan. Sjeo sam za komp. Nije je bilo, nije bilo nikoga na msnu, icq-u. Fucking prokleto sam. Samo neki ljudi s kojima iskreno ne volim razgovarati, ali ona nije bila. Moje najbitnije... Čekao sam je, pisao pjesme. Plakao sam.. Bio usamljen. Gledao u mrak. Nepomičan, dubok. Lijep.Proklet. Hladan. Ah... Ja bi bio mrak, bio bi lijep, bio bi mračan... bio bi proklet... No ja sam i dalje samo pisao pjesme. Inspiriran sječanjima u ljubavi, inspiriranim slomljenim srcem u kosom koju sam kao masku na lice stavio. Ne gledajte me. Ne, ne više. Anđel se pojavio. Bila je tu.. Hoti.. Bio sam sretan, smješak na licu. Prokleto sam zaboravio na sve. tama mi više nije bila tako hladna, poželio sam u tamu utonuti s njom. razbiti tamu s svijećom - dvije. Samo ona i ja. Samo mi... ali nije moglo biit tako. No nije bitno, jer bila je tamo. Učinila mi je noć lakšom, sretnijime mene samoga. Rekao sam joj da je volim.. rekla mi je da me voli. dovoljnoje bilo i to.. da odem spavati sretan. napravio sam si od deke nešto za zagrliti, zamišljajući da je to ona.. Šapnuo njeno ime tiho u deku, zamišljajući da je tu njeno uho. swansong for a raven. cijelu noć sam samo tu pjesmu slušao. dobar stari cof, nikada me nije iznevjerio. ujutro sam se probudio. Pogledao u deku. ah.. udahnuo sam bolno u pluča zrak.. spremio se i otiošao u školu. Mislio na nju.. Pokušavao je zamisliti, več sam bio uvjeren da će se moje misli realizirati, ali nisu... i onda.. Shvatio sam taj dan. Da kada njoj kažem da je volim, da nju stvarno volim. I kada sam to shvatio, shvatio sam da i kada je nema tu, da moram biti sretan, jer znam da bi ona to voljela. Bio bi rob največih patnji samo za nju, bio bi rob ne samo vremena, bio bi rob bilo kome bilo čega. samo za nju. all i ever wanted is you, my love. Za hoti :)  |
