subota, 25.11.2006.
Nova nada (moj roman) - 10. poglavlje
Eto, lagano se bliži kraj mom romanu, a već i razmišljam o nastavku. Na koncert od Cradlea ne idem, jer sam tanak s parama, ali to ću nadoknaditi koncertom od Vadera koji su samo 5 dana nakon Cradlea 
Na faksu je sve ok, osim što sam se pomirio sa nacrtnom, koju si ostavljam za sljedeći semestar 
Evo, dugo ste čekali poglavlje, sad čitajte! 
10. POGLAVLJE
Hodajući uz brdo zamorna 2 puna sata, spustio se mrak i taman smo došli na jedno manje prostranstvo, to jest livadu. Taman smo se smjestili i Faith pomoću magije zapali malu logorsku vatricu da nas grije kroz hladnu noć. “Misliš da ćeš uspjet?” –upita me Faith. “Hoću, ako ćete biti uz mene do kraja.” –nesigurno odgovorim. Faith sjedne do mene i zagrli me. Osjetio sam ono “nešto”, to je bilo nešto više od glupih ljubavnih osjećaja, osjećao sam se tako sigurno. Blue je bio na drvetu pored, sjedio na jednoj grani i razmišljao o svemu što se dogodilo i što će se dogoditi. Faith me nježno primi za lice i poljubi u usta, ja sam počeo drhtat. Točno sam osjetio koliko sam zapravo podijeljena ličnost. Osjetio sam što znači biti Dunpeal, ovog časa sam bio preplavljen ljudskim emocijama i osjećao sam se poput najobičnijeg čovjeka. Lagano sam se opustio i počeo ljubiti Faith, to su bili tako snažni poljupci puni ljubavne energije i emocija. Faith me polegne i sjedne se na mene, počne me ljubiti po vratu i krene niže, otkopča mi kaput i lagano ga skine, digne svoju i moju majicu i priljubi svoje tijelo uz moje. Oboje smo gotili, to nikad prije nisam osjetio. Ja sam je zagrlio i lagano počeo spuštati ruke prema donjem dijelu tijela. Otkopčao joj uske kožne hlače i spustio ih, a ona je bila totalno opuštena. Počela se spuštati niže i otkopčala mi hlače, izvadila ga van i...
*CENZURA*
-=-
-=-
Nakon što smo vodili ljubav, ogrnuli smo se dekom i tako zaspali jedno pored drugog. Blue je sve to vidio i lagano se spusti dolje. Sjedne pored vatre i mahne krilima, vatra se ugasi, a on samo zatvori oči i zaspe.
Sutra ujutro se probudim i vidim da Faith i Blue još spavaju. Odjednom čujem zvuk motora i luđački smijeh. To je bio Hunter koji je samo projurio pokraj, prema vrhu. “Ljudi, diži te se, moramo požurit, ne želim stići zadnji gore!” –glasno se zaderem da me čuju Faith i Blue. Oni su se digli bez oklijevanja, pokupili stvari i krenuli smo dalje. Malo bržim korakom, nego inače i ostalo nam je samo par zavoja do vrha. Hodajući, došli smo do dijela planine, s kojeg se vidi vrh. Na vrhu je bilo sve zaleđeno i gore su se borile 3 osobe, ali se nije vidjelo tko je. “Požurimo!” –reče Blue i potrčimo prema vrhu. Faith je cijelo vrijeme osjećala da će se nešto strašno dogoditi i da joj je ovo zadnji put da će me vidjeti.
JEDNA POZERSKA! 
