srijeda, 28.06.2006.
Nova nada (moj roman) - 3. poglavlje
Nastavak slijedi, uživajte! 
3. POGLAVLJE
Nakon otprilike tjedan dana sam se oporavio. Mala je rekla: -Idemo večeras na jedno mjesto. Bio sam potpuno napet, jedva sam čekao da vidim gdje će me to odvesti. Došla je noć, nakon dugog čekanja. Krenuli smo prema gradu i nakon nekog vremena stigli ispred velikog noćnog kluba koji se zvao «A place for witches and vampires». Nisam znao da takvo što postoji, stajao sam i gledao kako mi se snovi ostvaruju. To je bila lijepo uređena zgrada iz koje je treštao metal, ponajviše vampyre metal kao što je CoF i Theatres des Vampires. Bio sam očaran tim mjestom. Znao sam da su unutra sve fanatici poput mene. –Jesi malo nervozan? Upita me Mala. Zbunjeno joj odgovorim: -Pa, jel bi trebao bit? Mala će na to: -Unutra ćeš vidjet svakakvih ljudi, ako zatrebaš pomoć, zovi me. Kimno sam joj glavom i krenuli smo prema ulazu. Ušli smo unutra, a unutra je bilo čarobno. Svi su izgledali kao vampiri i vještice, međusobno su se barili, neki bangali na mjuzu, neki se opijali i tako. Krenuli smo prema šanku, a pod je bio kao proziran, kao da hodaš u beztežinskom prostoru. Jako čudno. Dolaskom na šank Mala se pozdravi sa nekim likom. Taj lik nije bio kao ostali, imao je dugački kožnjak i neprirodno plave oči, jednostavno su svijetlile u mraku. –Ovo je Blue! Reče Mala. –Drago mi je, ja sam Kaiser! Pružio sam ruku Blueu, a on je samo buljio u moje različite oči. Imao je prekrasnu dugačku plavu kosu i izgledao je malo starije od mene i Male. –Dođi malo. Pozove me Blue. Otišli smo malo dalje od Male. Rekao mi je: -Pazi se, sa svih strana vreba zlo, ni s kim ne pričaj. Oblio me je hladan znoj i uhvatio strah, okrenuo sam se da vidim gdje je Mala, ali nje nije bilo. Okrenem se da Kažem Blueu da moram ić, ali niti njega više nije nije bilo. Nije mi preostalo ništa drugo, nego da potražim Malu. Krenuo sam zujati po tom veličanstvenom mjestu dalje nisam mogao vjerovati koliko svakakvih,različitih osoba je tu bilo. Blue mi se činio jako dobroćudan, pomislio sam kako ga više nikad neću vidjet. Toliko sam se zamislio da sam se skoro zabio u jednu ljepoticu. To je bila najljepše stvorenje koje sam ja ikada vidio. Imala je dugu bijelu kosu i tako prelijepo lice da sam mislio da sanjam. Bila je poput žalosnog anđela. Na tren sam sve zaboravio, Malu i Bluea i krenuo prema ovom anđelu, ali ona je odjednom izjurila van na ulicu. Bila je sama. Potrčao sam za njom, skrenula je iza ugla i odjednom se začuo vrisak. Potrčim da vidim što se dogodilo i imao sam što i vidjeti. Vidio sam kako pet nasilnih idiota navlače tu ljepoticu. Poludio sam, obuzela me nekakva želja za krvlju i zaderao se: -Nađite sebi ravnog! Samo su je pustili i odmah se zaletili na mene. Bilo me strah, ali sam se odmah sjetio što mi Spade rekao, a to je da nisam poput ostalih. Osjećao sam nekakvu nadnaravnu snagu i bijes. Kao da sam bio s nečim opsjednut. Oni su odjednom stali ispred mene i samo su im se lica promijenila, kao da su vidjeli čudovište. Okrenuli su se i počeli bježat, ali jednog sam uspio uhvatit za ruku i zagrizo sam ga za vrat, tako jako da je krv počela štrcat na sve strane, a on se derao iz petnih žila. Kad sam ga pustio, samo se srušio u nesvijest. Cura za kojom sam trčao stajala je ispred mene skroz uplašena, drhtala je od straha. Meni je cijelo lice bilo zamrljano krvlju isto kao i usta iz kojih mi je curila krv od onog tipa. –Kako se zoveš? Upitao sam je. –Zovi me New faith. Odgovorila mi je drhtavim glasom. Upitao sam je: -Gdje živiš, hoćeš da te otpratim do doma? Ona se malo nasmije i reče: -Živim tamo gdje i ti, tako da ćemo se ponovno sresti i naši putevi su neizbježni. Odjednom se začuo glasan lepet krila, naglo sam se okrenuo da vidim što je to. Nije ničeg bilo. Okrenem se da kažem Faith da idemo odavde, ali ni nje nije bilo. Bila je slijepa ulica, ali nje nije bilo. Ostao sam u čudu. Opet sam čuo kako netko maše krilima, pogledao sam na krov i viodio sam onog Bluea u drugom izdanju, sa krilima. Blue sleti ispred mene. –Što si ti?! Preplašeno ga upitam. –Anđeo i moj zadatak je da spriječim prolijevanje krvi između vampira i vještica. Hladnokrvno odgovori Blue. –Pa zašto si onda gledao prolijevanje krvi sada?! Pitao sam ga. –Nije me briga, samo znam da si prekršio zakon vampirskog vijeća. Odgovori Blue. –Vampirskog??? Ostao sam u čudu. –Da, ti si vampir, a New faith vještica. Po pravilniku o vampirima i vješticama, trebao si je ubiti, a ne spasiti. Blue reče i skoči visoko u zrak i nestane u mraku. Trčao sam u Malin stan i cijelo vrijeme mi se motalo po glavi da li sam zaista vampir.
Moj idol 
