Blagdani
27.12.2005., utorak
Čestit Vam Božić i sretnu Novu 2006. želim od sveg srca.. prvenstveno dobre mjuze i ne pretjerivat s finom klopom da ne bi bilo isusekkkkkkkk kad stanete na vagu.. heheheh
Nemojte zamjerit, al ja sam si uzeo lagani godišnji.. čujemo se nakon 2005...
LIVE LONG AND PROSPER
Btw. Hvala svima na komentarima, stvarno ste super :)
Moja Prva Izložba Fotografija
16.12.2005., petak
•
Ali se prvo svima ispričavam što ste toliko čekali novi post.. Obećajem da ću LZ II napisat za max 10 dana.. Sad sam nekako sav u strci..
•
Sad da se vratim na izložbu - Održana 09.12. u Zaboku.. Izlagao je moj frend Goran i ja.. kritike su odlične, većina mojih sugrađana nije znala da se bavim fotografijom pa su se svi začudili kakve ja to dobre fotke radim hehehe.. Sad me valjda neće više čudno gledat kad šećem gradom amo tamo ko neki luđak (u potrazi za dobrim motivom naravno), nosim crnu veliku torbu i pritom izgledam ko neki hladnokrvni ubojica heheheh..
Cijeli dan smo slagali hodnik, postavili smo i zapalili 1000 malih svijeća, posipali hodnik crvenim konfetama i zagasili svijetla.. Bili smo oduševljeni dobivenim.. To je bilo na 3 katu zgrade u kojoj "žive" razno razne udruge mladih.. Goran se sjetio "Marice i Ivice" pa je posipao konfete sve do ulaza u zgradu i tako dobio dojam mrvica hehehe..
16.12.2005. (petak) imamo izložbu u "Stub-klubu" Stubica pa ste svi pozvani :)
Evo i par prigodnih fotki:
Malo mog eksperimentiranja sa posjetiocima
Zaključavam izložbu i Goran gasi svijeće.. The End
LED ZEPPELIN(I) -The Ten Album Legacy
12.12.2005., ponedjeljak
Naziv: LED ZEPPELIN (I)
Izdan: Jan 12, 1969
Snimljen: Oct 1968
Izdavač: Atlantic
Trajanje: 44:17
Stilovi: Rock, Blues-Rock, Hard Rock, Heavy Metal, Arena Rock, British Blues, British Metal, Album Rock
2003. najcjenjeniji glazbeni časopis Rolling Stone proglašava ovaj album kao 4 album svih vremena! (4th greatest album of all time.)
1. "Good Times, Bad Times" (Bonham/Jones/Page) 2:46
2. "Babe I'm Gonna Leave You" (Bredon) 6:41
3. "You Shook Me" (Dixon/Lenoir) 6:28
4. "Dazed and Confused" (Holmes/Page) 6:26
5. "Your Time Is Gonna Come" (Jones/Page) 4:14
6. "Black Mountain Side" (Jansch/Page) 2:05 [instrumental]
7. "Communication Breakdown" (Bonham/Jones/Page) 2:27
8. "I Can't Quit You Baby" (Dixon) 4:42
9. "How Many More Times" (Howlin' Wolf (original version titled "How Many More Years")/Bonham/Jones/Page) 8:28
Led Zeppelin otvaraju svoju karijeru albumom koji se jednostavno zove Led Zeppelin (u narodu još znan kao Led Zeppelin I)
Prije ulaska u Olympic Studious 1968. kada su i snimili sve stvari prethodila je Skandinavska turneja na kojoj su sve te stvari uvježbavali direktno na pozornici.. Dakle, može se reć da im je ta turneja poslužila kao svojevrsna proba.. To je rezultiralo snimanjem albuma za samo nešto više od 30 sati pa je to bio tadašnji rekord.. Album je koštao 20000 funti.. LZ (I) je njihov album sa najviše blues baziranih stvari.. Plant je tekstopisac na skoro svim pjesmama..
Ovaj album je reklamiran sloganom - "Led Zeppelin - the only way to fly"
Zahvaljujući ugovoru koji su "Yardbirdsi" potpisali sa Atlantic Studiom (tadašnjom najvećom izdavačkom kućom) Page je morao osnovati novu grupu pod istim imenom kako bi podmirio dug prema tom izdavaću.. Prema ugovoru, "Yardbirdsi" su trebali snimit još jedan album.. Pošto to nije bilo moguće, Page osniva "New yardbirdse" koji se nedugo zatim preimenuju u "Led Zeppelin" zahvaljujući izjavi Keith Moona "Jimmy, ti i tvoji momci kada se pojavite u javnosti padate kao ledzeppelin"! Slušajući ih na Skandinavskoj turneji, tada još mlad ali iskusan menadžer Peter Grant predlaže suradnju.. Jimmy danas kaže:"Da nije bilo Petera LZ ne bi ni postojao!"
LZ su imali potpuno drugačiji pristup glazbi što su pokazali svijetu izdavanjem svog albuma prvijenca.. Pomoću teškog, distorziranog zvuka bluesa Jimmy Hendrixa, Jeff Becka i Creama umiksan u jedno Zeppelin stvara mističan i nadasve moćan brand guitar rocka konstruiran oko jednostavnih i lako pamtljivih rifova, primamljivih ritmova kreiranih u radionici John Bonhama, Jonesovih izvanrednih bass i orguljskih dionica i Plantovih viokih glasovnim mogućnostima sa puno “baby baby” riječi.. Takvo pjevanje postaje kamen temeljac za sve buduće hard-rock pjevače i zaštitni znak Planta..
Ali srž njihove različitosti nalazi se u buci distorizirane Peagove gitare koja je unaprijed isplanirana i oblikovana, ispunjena raznim ubrzanjima i ritmovima.. Kako album odmiče to je sve jasnije kako se ovdje radi o talentiranim klincima.. Oni su pokazali sposobnost miješanja različitih zvukova iz drugih kultura u jednu cjelinu.. Album (a kasnije vidimo da je tako na svim albumima) karakteriziraju solo dionice svih članova, posebice Pagea na svakoj pjesmi.. To se najzornije može vidjet na primjeru "Dazed and Confused".. "You Shook Me," i "I Can't Quit You Baby" su obrade Willie Dixona, koje dokazuju da LZ mogu od vode napravit vino!
•Album otvara izvrsna "Good Times Bad Times" koja se temelji na odličnom rifu, sjajnom bubnjanju i zbrkanim bass dionicama.. To je i ujedno prva pjesma Lza..Bonham i Jones nadopunjuju moćnu i inventivnu ritam sekciju, i kada vrijeme dođe, Jimmy udara svog Telecastera (preko Leslie mikrofona koji daje mutan efekt) i onda se prolomi Plantov glas..
•"Babe I'm Gonna Leave You" stalno mijenja forme, pa je tako malo folk, a malo hard rock.. pjesmu cijelo vrijeme upotpunjuje Pageov aranžman na akustičnoj gitari stalno mjenjajući tempo sviranja.. Riječi su standardne (ili bolje rečeno tek će postat standardne) za LZ.. Ovo je jedna od meni najdražih LZ pjesama..
•"You Shook Me" je spor ali jako zarazan blues klasik sa odličnim solom na orguljama i zanimljivim dvobojem Planta i Pagea.. (oni koji su slušali znaju o čemu pričam).. Zanimljivo je da se ova ista stvar nalazi i na Jeff Beck Group's albumu "Taste" koji izlazi u isto vrijeme kada i LZ (I) ali LZ verzija biva nedostižna i tako ruši reputaciju Becka.. Dakle, pobjedio je Page svog bivšeg kolegu što je ovog naljutilo..
•"Dazed and Confused" je jedna od najboljih stvari na albumu i jedna od najprepoznatljivijih radova LZa.. Originalno dolazi iz 60' u obliku folk pjesme Jake Holmesa.. U Yardbirdsima Pagea aranžira malo drugačije ovu pjesmu i naziva je "I'm confuzed".. Za album LZ Page dodaje nove riječi i poboljšava riff pa na taj način mjenja ugođaj pjesme koji naglo postaje mračan i dramatičan.. Na ovoj stvari prevladava Bonhamovo moćno bubnjanje i psihodelija koja postaje LZ klasikom..
•"Your Time Is Gonna Come" je prekrasna balada predvođena Pageovom akustičnom gitarom, Jonesovom Hammondovim oguljama i inspiriranim Plantovim pjevanjem.. Pjesma je prepoznatljiva po hipnotičkom pjevanju svih članova LZa.. Plantov odabir riječi je perfektan: "You been bad to me woman, but it's comin' back home to you' " i Pageovo konstantno forsiranje pedale na rifovima (to se još nikad prije nije koristilo)..
•"Black Mountain Side" je Engleska folk pjesma "Black Waterside" koju Page drugačije aranžira.. Pageov indijanski utjecaj (može se čuti i na "White Summer") jako utjeće na njegov instrumental.. Prilikom jednog intervjua rađenog za promociju "Remaster" albuma Page napominje da je na ovim pjesmama rađen CIA tuning (Celtic, Indian and Arabic) iz kojeg kasnije nastaje "Kashmir"..
•"Communication Breakdown" je svojevrsna hard-rock himna.. ovdje dolazi do izražaja Plantov veliki talent za pisanje teksta jer oko pjesme koja je bazirana na jednom jedinom rifu stvara fantastičan hard-rock klasik.. Najintrigantnije je Plantovo vikanje "Suck it" .. netipična hard rock stvar sa još (tada) nepoznatim žarom punka.. u ovoj pjesmi se nalazi jedna od najboljih solo dionica Pagea..
•"I Can't Quit You Baby" je još jedan spori blues klasik upotpunjen fenomenalnim Pageovim ekshibicijama i Bonhamovim ritam sekcijama..
•"How Many More Times" je stvar koja je zaslužila zatvorit album.. prava psihodelija..jako je duga i nabijena energijom.. Ovo je jedina LZ pjesam koja donosi toliko različitih ugođaja.. od primamljivog dramatičnog početka (Page koristi "wah") pjesma se rasplamsava dok na kraju ne postane "ugođaj za sebe"..na srednjem djelu pjesme Plant (prilikom snimanja uzeo LSD) počinje buncati i fantazirati pa tako nastaju riječi poput "Rosie" i "Hunter" koje kasnije koristi prilikom svakog live izvođenja..
Iako album nije tako dobar kao neki tek nadolazeći, zabilježen je kao najznačajnija okretnica u evoluciji hard rocka i heavy metala!
Hammond M-100 - JPJones
03.12.2005., subota
Hammomd M-100 su manje od klasičnih Hammond B3 orgulja, i jedne od najmanjih spiralnih orgulja.. Orgulje M-100 su usko povezane sa većim B3 i C3, ali imaju kraću tipkovnicu, ugrađene amplifajere i nekoliko stupnjeva pedala.. Ove manje Hammond orgulje su jako lako prenosive pa su ih zato koristili poznati glazbenici poput Procol Harum's "Whiter Shade of Pale" (M-100), Booker T and the MG's "Green Onions" (M3), i Pink Floyd u mlađim danima (L-100)..
Spiralne orgulje generiraju zvuk pomoću mehaničkih "tonskih kotačića" koji se vrte u samom tijelu orgulja – isto kao i B3/C3 serija.. Dok druge kompanije koje proizvode orgulje koriste elektroničke oscilatore ili vibrirajuće žice za stvaranje nota, Hammondov sistem "tonskih kotačića" stvara topao i bogat zvuk koji je postao klasičan organ zvuk 60' i 70'!
John Paul Jones koristi svoj M-100 za prvu studijsku ploču na pjesmama "You Shook Me" and "Your Time Is Gonna Come."
John-ov solo sa M-100 u "You Shook Me" počinje 2:07! Najinteresantnija stvar kod ovog sola je ta da nije snimana sa standardnim Hammondovim zvučnikom koji je bio već klasika za snimanje zvuka iz orgulja jer on dodaje spinning zvuk tonu orgulja.. Umjesto tog zvučnika, John koristi M-100 vibracijsku pedalu, pa se kako solo odmiče može čuti kako mijenja vibracijsku dubinu i brzinu.. To još nitko nije uspio do tada napravit bez tog dodatnog Hammondovog zvučnika.. Ovo je dokazalo kako je Jones jedan od najboljih i najinventivnijih progresivnih orguljaša svih vremena! M-100 ima skoro pa identičnu kvalitetu vibracije kao što to imaju veća braća B3/C3 pa je superioran pred ostalim spiralnim modelima orgulja.. (kao L-100)
"Your Time Is Gonna Come" počinje sa dvije različite orgulje koje su prvo snimljene zasebno (J.P.J) pa uključene u stvar simultano! To je slično efektu koji je postignut na "Thank You" sa slijedećeg njihovog albuma.. Umjesto blues organ style korištenog na "You Shook Me", Jones pokazuje svu raskoš i znanje svog klasičnog obrazovanja na orguljama (kao mali svirao je po crkvama).. Njegov stil je već unaprijed isplaniran, bez dodatnih efekata.. Samo na refrenu pjesme lagano pritisne vibrirajuću pedalu i postigne onaj vibrirajući zvuk kao kod "You Shook Me"..