Jučer smo se vidjeli i ja sam ti rekla neke riječi koje su te pogodile....Rekla sam ti da si isti
kao N. u nekim momentima da ste tako slični i da ti zbog toga ne vjerujem....Naljutio si se
što sam
vas usporedila, što sam imala hrabrosti da
te pogledam u oči i tako hladno ti to kažem sa stopostotnim uvjerenjem....Onda si mi rekao da on sigurno za mene ne bi učinio neke stvari koje si mi ti učinio, pogotovo za
ovu subotu kada si mi doslovno spasio život, a u onakvom stanju u kakvom si
me našao slobodno si se mogao okrenuti i otići...ali nisi :) brinuo si se za mene cijelu tu noć...Dogovorili smo se da laganim koracima idemo prema naprijed, jer ti
primjećuješ da on meni ipak još nešto znači jer ga dosta puta spomenem....Priznao si mi
da sam jedina do sada koju nisi varao na bilo koji način,a ja sam tebi priznala da si jedini s kojim sa sada a da se nijednom nisam vratila njemu tebi iza leđa....Oprosti ako nekada posumnjam i kušnja me navede da pogriješim, vjerum mi da ću sama srušiti ovo što smo izgradili...
Samo mi nije jasno što to vidiš u mojim očima, jer rekao si da u njima čitaš
sve što nosim iznutra...i dobro znaš kada nešto skrivam, kada mi je nešto
neugodno reći, kada se naljutim, čitaš me kao knjigu a meni je drago jer
tada sam sigurna da ti mogu sve reći....Bog neka mi oprosti na večerašnjoj
grešci, al zlato očito nisam toliko hrabra da se odreknem prošlosti....I tvoje riječi
kada si mi rekao da mi vjeruješ jer vidiš u mojim očima da mi nešto značiš
su me zaboljele, jer uvijek namjestiš neku pjesmu u autu koja me na njega
i mene podsjeti i moje oči zaiskre skrivajući suze i zato te tako snažno zagrlim....Što bude bit.će..laganim koracima prema naprijed zlato moje :)



SRAMITE SE SVOJIH DIMENZIJA...

pusa