|
"All the world's a stage, and all the men and women merely players: They have their exits and their entrances; and one man in his time plays many parts..."
my butterfly is gone,
now I'm alone ,
no words to write
just something among the space
________________________________________________________________________________
Mnogobrojna
lica metafore
trenutačnog raspoloženja
tihi vapaj
glasna šutnja
tupa bol . . .
zarobljen si u vlastitom JA
nikada nisam vidjela tišinu
a sada . . .
crtam je na tuđim usnama
povremeno uživam u njenim notama
sve dok . . .
gluhi tuneli nisu spojili naše umove
dišeš li dok prilazim tvojim usnama?
gledaš li dok tražim ocean u tvojim očima?
ne čujem ti srca bat
postojiš li uopće?
kako god bilo
...ponekad...
kao da osjećam te
...ponekad...
kao da te i volim
silueta mog razmaženog bezimenog dječaka
ti . . . čiju tišinu teško podnosim
dozivam tvoje riječi
umrijeti od želje za bojom tvoga glasa
samo nekoliko riječi . . .
sve što tražim
dopusti da uništimo ovaj prostor omeđen agonijom
pobjegnimo
pobjegnimo sada
nestanimo
budi sretan sa mnom
budi sretan bez mene
samo nemoj izbijedljeti tužan
_____________________________________________________________________________________
Slika nepoznatog umjetnika
odjekuje nečijim ubojstvom
kakvu tajnu zapravo krije?
kako razumjeti tisuću riječi
koje ona govori?
Savršena
Unakažena
. . . opet. . .
Neshvatljiva
i
prekrasna
remek djelo
kopija
možda ipak samo . .
smeće
tuđi pogled na sve što već ionako znamo
tuđi pogled na svakodnevnicu
neobičan pogled na svijet čovjeka koji doista je drugačiji
ne znam . . . kako bih znala ??
(slika koja je stavljena uz ovaj tekst nema nikakve veze s istim)
|
|