............................................................................................

Za vrijeme velike oluje rođeno je jedno stvorenje.Ona..obasjana munjama i milovana kapima kiše došla je na ovaj svijet samo iz dva razloga;da voli i ubije voljeno.Njene oči bile su tamne i duboke poput provalije,ipak tople i neodoljive.Ruke snažne i sposobne ubiti ali meke poput svile.Nije imala ni srca ni duše,samo prazninu koju je trebala popuniti mrznjom....i strahom!
Bila je lutalica i nije znala kako iskorsti dar koji su joj dale više sile....život.Koračala je trnovitim putevima i opirala se svemu što stalo joj je na put.No put je bio dug a ona slaba i izmorena.Krvavih ruku i suznih očiju pala je na putu i ostala nepomično ležati na hladnoj zemlji.Munje su sjevale a kiša prala njene rane,snaga joj se polako vracala,a onda je došao on.Podigao ju ,spasio ju!!
U njezinim tamnim ocima vidio je svetlo ,osjetio kucanj srca kojeg nije bilo u njoj,,,ali ne i uzvračanje onoga što on je osjecao prema njoj.Iz nekog njoj nepoznatoj razloga u praznini joj se nakupljala mržnja,tijelom joj je kolala crnina.....ona nije osjecala toplinu,za nju on je bio neprijatelj.....
Za vrijeme velike oluje,dok munje obasjavale su sobe ,ušuljala se tiho i ucinila ono što sudbina joj je namjenila.Ubila ga je!!!!!!,tako hladno i brzo,izvadila mu je isrce i držala ga na dlanovima.Odjednom sve joj je bilo jasno.Smisao postojanja.Oči poprimile su zelenu boju,udahnula je dušu i srce joj je počelo kucati,žilama potekla joj je krv, a obrazima suze za izgubljenim stvorem zahvaljujuci kojem ont>je vratila svoj život.
Dok joj se sudbina smijala u lice koračala je u svoju smrt trnovitim putevima boli i tuge.
Ti putevi vodili su ju u propast,,,na početak svega.Njezin zivot jednostavno nije imao smisla,samo se vrtio u krug i ponavljao....a ona nije nista znala.Bila je igračka onoga koji bdije nad svemirom .....