.............

........
Ponekad smo doista glupi!!!!! Želimo imati ono što ne možemo ,a ono što sam se daje ne vidimo,zanemarujemo.Želimo ono što nam izmiče ne ono što nam želi biti blizu.Volimo dramu.
Tražimo nešto što će promijeniti naše monotone živote i uvesti malo nereda u svakidašnju rutinu.Bolesno,neki od nas bi si jednostavno trebali kupiti zivot,a ne ga uporopašataviti drugima samo zato što su toliko jadni da gledaju ,,,,i ne vide ništa osim vlastitog jadnog,usamljenog odraza u ogledalu.Stanite ispred ogledala ,pogledajte dobro.... to čudovište,to ste vi,to sam ja,to smo mi .Iako vam se ponekad cini da se nema svrhe mijenjati ,varate se,ima....itekako .Istina ako se promijenimo sami ,svemir ostaje isti,ali nas pogled na taj svemir je drugaciji,bolji.Ponekad vrijedi probati...ponekad....
Više ne znam prepoznati dobrotu i iskrenost,,,zašto??Ah da tako što gotovo da više i ne postoji.Da pokraj sebe imam najbolju osobu na svijetu ,to mi ne bi znacilo nista.No ,kada bih shvatila što imam bilo bi kasno i izgubila bi ono što najviše zapravo volim ,cjenim i u što.....vjerujem............

Voljeti nekoga i mrziti istodobno, voljeti duboke zelene oci kroz koje se svjetlost slama i mrziti ih u isto vrijeme. Žudjeti za njegovim likom
Sto je on meni? Cista snaga, bog, moj zatocitelj, predmet mojih zudnji, sam Vrag? Osvetoljubivi razmazeni djecak, osoba koja čupa krila leptiru samo da vidi sto ce se dogoditi, a kada ga rezultata pokusa ne zadovolji, gnjeci jadno bice cipelom i krece dalje, jer na kraju, kolika je vrijednost necega dosadnog?


Osjetila sam neobičnu tugu u srcu kada je došao do mene,koju je tako davno napustio,ali ipak sam polako popustla i padala mu u zagrljaj.Začuli su se zaboravljeni otkucaji naših srca.Osmijeh koji krije suzu,pogled koji te veselo i iskreno želi,trazi ....Ali to je bio pogled nesretnog srca.Iznenada mi se jedna suza niz lice spustila ,tada sam se izvukla iz njegovog zagrljaja.
Počeo je nešto govoriti.To je bio zvuk od kojeg mi se zaledila krv u žilama.Stala sam i okrenla se u smjeru vjetra.Strah je brzo otišao iz srca poput hladne magle koja je iznenada nestala......
Nepomično sam stajala i gledala biće koje toliko volim,ako ga uopće i iskreno volim.

Očito je došao je trenutak moje konačne istine.Trenutak koji je bio neizbježan cijelo vrijeme.On me doista voli,a ja sam ta koja zapravo vodi bitku sama sa sobom .Odbijam jedinu osobu do koje mi je stalo.Ja sam ta koja uništava našu ,tzv.ljubav.....

Ali napokon sam postala sam sretna jer mi je srce na kraju ipak otkrilo smisao svega što se događa.

Na nebu su se pojavile prve zrake životnog sunca .....