priča.....1....
.........
Tada bila sam i kiša i sunce ,izgubljena lutala na poljanama ljudskog razuma i tražila ...tebe..no tebi ni traga ni glasa.
Tada ostavila sam dio sebe daleko,daleko u tami ,iza snova ,i zdrave pameti.Sada je moj svijet,kojeg sam smatrala čvstim i otpornim na uluje ,postao je klimav i ruševan.Samo se pitam kada ce mu temelji popustiti i on pasti u zaborav,ništavilo...
Ponekad u mislima odletim i dolazim do zida kojeg ne mogu zaobići ili preskočiti dok ne pronađem odgovore na pitanja koja su na njemu postavljena.Zid me tjera na razmišljanje;Zašto si bas ti onaj pravi? Zašto me voliš ako ja na se načine odbijam tvoju ljubaznost,tvoju ljubav ,,iako u dubini duše čeznem za tvojim zagrljajem.?...Odgovora,naravno ,niotkud samo vec dobro poznata mi tišina.
Zbog toga ja više ne liježem s mjesecom i ne budim se sa sunce...ne snivam s tišinom iako je ona za dana sve što okružuje.Ali ipak,živim.Zatvaram oči pred raljama života i vidim slike koje žive u meni,uspomene koje mi pricaju pričaju priče o životu kojeg sam nekada poznavala...
..........
|