Imam osjećaj da ovo uopće nije moj život. Ne, pa zar sam ja to sretan? Zar ja trenutno nemam problema? Zar sam to novi ja? Izgleda da jesam, samo mi to još nije jasno. Ne svađam se više sa starim, on se smirio, ja sam se smirio, sve je nekako ljepše, lakše se diše, sve je vedrije, nestali su oblaci, mislim da je meni nakon duge oluje zasjalo sunce.Prvi put u životu moja obitelj funkcionira kao obitelj. Prvi put se osjećam kao njen član. I neopisivo sam sretan zbog toga!!!
Meni napokon život ima smisla, sviram ko blesav, ne mislim više toliko na smrt svoje prijateljice Ane. I kad se sjetim toga, znam da bi me ona htjela vidjet s osmjehom na licu. I zato se smijem.
Neznam, neke promjene postoje, možda me Bog poslušao, možda mi pomaže...možda.
Samo da se to sad sve ne promjeni prebrzo. Znate,nije lako cijeli život živjeti u ratu i nemiru i onda početi vjerovati da mir postoji i da mir može trajati. nije nimalo lako
|