sad mi je frend ispričal neki vic.
pita on mene dal hoću čuti vic a ja njega natrag pitam
dal je vic perverzni iliti dal ga se isplati čuti...
uglavnom,vic na moju žalost nije perverzan al ja sam ga
ipak odlučila podijeliti s vama...
onak,malo je bezvezni al je smešni...
ok...
idu studenti fizike na ispit...
dojde prvi nutra i veli mu profesor:
"u autu si. limuzina. vruce je,nema klime. 40 stupnjeva.
kaj buš napravil?
"pa...spustim staklo da uđe zrak..."
"točno. a kolko zraka uđe u auto??"
"...."
"vidimo se za par meseci..."
dojde student van i veli frendu kaj ga je ovaj pital,oni to
zračunaju i ovaj lepo ponosno uđe nutra k profesoru...
"u autu si.limuzina.vruce ti je,nema klime. 40 stupnjeva. kaj buš napravil???"
"spustim staklo od prozora da uđe zrak"
"točno. a kolko svjetlost uđe kroz taj prozor???"
"..."
"vidimo se za par meseci..."
dojde ovaj van i veli kaj se desilo.... sad je treči student zbunjen jer bu njega
očito pital nekaj treče...
i dojde on...
"u autu si. limuzina. vruce je,nema klime. 40 stupnjeva. kaj buš napravil??
"skinem si sako"
"al i dalje ti je vruče..."
"skinem si cipele,čarape..."
"al i dalje je jjjaaaakooo vruce..."
"skinem si majicu,hlače..."
"je,al ja sam ti zaboravil reči da su s tobom u autu dva pedera..."
"moreju me jebati kolko god hoćeju al ja ti prozor nem spustil!!!"
hehehehehe-meni je smešno!!!!!!!
hvala davoru...
danas je bil zanimljiv dan...
makar se ništ posebnog nije dogodilo...
erha s matke je objavila da nam više nebu predavala dok se vrnemo s praznika
pa se mi sad pitamo dal je to istina il na zeza za sutrašnji prvi april...
nadam se da je šala i da nemo dobili neku plavušu friško s faksa...
i profa s kemije ima super parfem...
i tek tolko... ja ne plačam nikome kavu za dolje navedenu anketu...
....
jebote blog kurac od krave!
pišem prokleti post pol ure i kad ga hoću objaviti sve se zbriše! isusti!!!!!!! a ja, glupača kakva jesam, ne skopiram tekst jer navodno blog više ne šteka! kurac ne šteka! (evo, sam se se zderala...)
SKRAČENA verzija posta:
K: ''koda da Drava teče ispod dravskog mosta!''
izjava dana!
ja kad je skontala kaj je rekla
ja: ''a ne jebote! Drava teče ispod Drave!'' sad ja
ja: ''kaj genitiv ima s padežima?!'' (trebalo je biti s pridjevima)
K
u 4 ujutro: kaj je brava?! e, kako smo na tome...
jao... nismo se mogle sjetiti kaj je brava...
par kratkih:
žensko od kupac: kupica
zakaj je frizerka a ne frizurarka??? pa ideš na frizuru!
kakve veze ima postolar s cipelom??? trebal bi biti cipelar, a ne postolar!
postolar- dela stolove i podove!!!
od kud ime vratima??? pa nemaju veze s vratom!!!
zakaj je bicikel? pa ni jedan dio bicikla se ne zove slično... ajd da je (kak to Beta veli) dvopedalno-dvokotačno-međunožno-guralo!
ovo su isključivo naši biseri!
sva prava pridržana!
(kazneni zakon, članak 86, redak 79)
jedno pitanjce za vas:
P.S.
anketa se zatvara 31.3 kad bude i proglašenje
pobjednika!
ko točno odgovori častimo ga s kavom!
Hey,ljudofi???
kak ste??
pozdraf Beti,Klari,Andy,Evi,Nini i Keksiću...
Sretan rođendan Loreni!!
da i dalje bude najsimpatičnija klinceza na cijelom
svijetu,da se i dalje svakodnevno smije i da bude sretna!!
i naravno da dobije puno darove (kaj bi bez njih??)!!
enčika,ostavi mi komad torte...
pozdraf i Sanji i Borisu...
1. septembar
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo
u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo...
8. septembar
Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi
vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna
ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I
ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo
c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s nas biti.
24. oktobar
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao
knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao
za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar
Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u
sobi CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja
imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica,
nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno
naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto
tako da ne serem.
24. decembar
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na
prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom
sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, o ove sto na njemu zive.
25. decembar
Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na
Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari,
oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u
prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom
zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto
sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".
27. decembar
Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa,
i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja
- tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika,
no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz
i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas
smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta,
svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje,
zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne
rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar
Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu,
evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno
posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo
skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer,
Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar
Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj
celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci
poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise.
Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno
bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud,
Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci
nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj.
Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju
nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne
bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji I
otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je
koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa
ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7. januar
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni
sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.
Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se
obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem
do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na
nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja
pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo
u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
8. januar
Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u
nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi.
Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio
Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na
tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu
koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me
policajci skidaju. Kakva noc.
11. januar
Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je
imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete
za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na
rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic
boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce
usput.
12. januar
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo
ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa,
nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i
nesto se domundjavaju oko nasih sjedista.
Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom,
svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam
se sahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse.
Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju,
jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris
alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar
Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14. januar
Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo
citav dan u raznim opstinskim kancelarijama,
vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje
"stanara".
15. februar
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih
uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te
nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za
noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj
stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag
lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi
pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam
gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For -
Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo
u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni
lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje,
ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar
Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase
cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na
podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje
mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart
Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me
bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s
robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze,
bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta
da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i
imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru
sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi
i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju
problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti.
Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom
dozvolom mogu dobit' fini posao za neku
medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo me
nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to
se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio
ovdje.
2. mart
Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je
dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je
nama ovdje. Ne mogu nas odavdje vise ni puskom otjerati. Dobro nam je -
u picku materinu.
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako
je velika ima sav konfort, naravno i pool. Kako je
ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu
20 maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju.
Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih
zivotinja. Bas je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one
k... Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i
jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je
pricao kako u jednom restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba
dinosaura to ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno
toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim,
Florida
30 jun
Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek
toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u
kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su
ljudi na Floridi dobri.
18 jul
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo
na obalu. Nadam se na lijep provod..
20 jul
Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren
prozor. Zamalo da me zivog pojedu ti komarci. Kad se
zelimo vratitikuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100
milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam
utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
21. jul
Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da
radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da
se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola.
Nevjerovatna vrucina.
30.jul
Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla
klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno
kupanje da prozivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu
aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija
trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da
radim Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od
gde je dosao. Poludjecu.
31.jul
Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao
prebijen. Sef, onaj kurac kaze da se uopste ne smijem
i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente.
1. avg
Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez
spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i
sve vise. Onaj mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek,
picka li mu lijepa mila materina.
2. avg.
Jedva docekam, da mi dodu spremit tu kurcevu klimu a onaj
niger umesto klime sredi mi cerku.
Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da crnca
verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi
isti. Vrucina kao da smo u paklu jebem ti Floridu.
12. avg
Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u
paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz
firme sa osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se
nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i
na putu idem u kafanu kde se propijem. Svi se
meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac
koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD.
Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avg - Petak, 13.
Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez
kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu
sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu o kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim
o svemu. Odjednom neverovatan vjetar
zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce
Vjetar se poleze. Nemam vise nista, samo je onaj
aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u
onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa
osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam
prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega
mrzim Floridu selim se odavde.
Gdje .....ovaj put necu da vam kazem.....
ljudi moji prva sam na matki!!!!! =)
neznam kak ali sam prva!
ja i još neko... djelim mesto s nekim...
Kalina je znala koja sam prije mene...
...........
bilo je već oko 4...
sedim za kompom i delam prezentaciju iz geografije. zvoni mi mobitel.
zove Kalina. da ste me vidli valjda bi imala ? iznad glave. mislila sam da se
nekaj dogodilo...
nisam još išla gledati rezultate. iskreno, nije mi se dalo...
javim se i ona počne urlati (ne derati, urlati!) da sam druga.
da je u gimni već lista...
iz pozadine čujem pol gimne... bil je veliki odmor....
bila sam sigurna da me zajebava....
onda dobim poruku od Matea da mi čestita...
još sam bila uvjek uvjerena da me zajebavaju...
strpam staru u auto i pravac strojarska- tam je bilo natjecanje.
na putu ponovno mi zvoni mobitel. ovaj put Dora. i ona mi čestita,
počne da kakav sam je to genije, u pozadini celi razred, itd...
ali još uvjek sam bila uvjerena da me zajebavaju...
e, ta strojarska... jao....
dojdem nutra...
bežim po tim stepenicama gore...
čovjeće, koda imaju 1000 stepenica. nikad im kraja! imala sam osječaj
sa već godinama hodam po njima...
(ovo je sad dalje slowmotion)
hodam po hodniku... korak po korak..
dojdem to table s rezultatima...
gledam gdi su prvi razredi... čovječe, buljim u tablu i ne vidim prve razrede...
i onda zagledam svoju zaporku 90184 UTORAK (kako sam originalna, hehehe)
i pokraj zaporke broj 1.
djelim mjesto s nekim... ali ipak sam prva!
zahvale: (ko na Oskaima, lol)
prvo, Kalini za potporu i da mi je tovila u glavu da ja to mogu,
profesorici Zdenki Slavujević- najboljoj profi na zemlji (imala me u osnovnoj)
-da nje nema ja nebi mala pojma o matki... profesorici Erhatić koja me sad ima matku
i profesoru Divjaku, mentoru, koji me uspjel zdiči na neradnu subotu u 8,
koje se zajebaval s nama....
i svima ostalima...
hey,kak ste vi meni????
danas je bilo super dan!!
opet smo se,naravno,cijeli dan smijali i zajebavali...
Prvo:čestitke treneru Draženu iliti profesoru Dragoviću na
medalji koju je osvojl na maratonu u Italiji .(detalji na Betinom blogu)
i Betinom tati također velike čestitke...
Mate si bude kupil hrčka. Neznamo kakvog al vidli smo
jedno slatkog crno-bijelog,starog mjesec dana, u zoo
centru tu blizu moje zgrade... Mate je bil oduševljeni s njim
tak da si bu ga vjerojatno kupil... Taj mu se jako dopal jer
za razliku od nekog kineskog hrčka taj raste pa bu Mate
jednoga dana s njim igral nogomet ( tu ga citiram)...
jedva čekam da vidim tu tekmu...
Opet nam je raska imala neke poslovne stvari
za riješiti pa nas pustili na miru jedan sat i mi ošli
u Rock Art na kavu... I baš nam je bilo zabavno...
samo neznamo da je bilo po zakonu to da smo bili na kavi...
al kaj se može... takav je život :)
Pozdrav i jedno veliko hvala Beti na patki koju sam dobila
iz Italije. Baš je slatka i super je...
I Barbara sutra ide na natjecanje iz matke. Županijsko.
Pa joj želim da taj test napiše super i da tim ljudovima
pokaže ko je najbolji!!!!! (jer ja znam ko jeje) I samo
da sve prođe super. Opet ja: znam da bude...
... 12. avgust
Uselili smo se u našu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovde je tako lijepo.
Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom. 14. oktobar
Kanada. To je najljepša zemlja na svetu. Lišce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepše zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu. 11. novembar
Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno. 2. decembar
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepša razglednica. Izašli smo napolje, ocistili stepenište i prilazni put a onda se grudvali (ja pobjedio). Kad je prošla grtalica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Kako je samo divna zemlja. Volim Kanadu. 12. decembar
Nocas opet snijeg. Opet prošla grtalica i zatrpala kapiju. Ovde je zaista prekrasno. 19. decembar
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovde je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica. 22. decembar
Ovo bijelo govno opet padalo celu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coška i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Šupak. 25. decembar
Srecan jebeni i usrani Bozic. Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka ovaj peder što vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im jebem što ne posipaju više soli po putu pa da se prije otopi. 27. decembar
Nocas opet sneg. Ne izlazim vec tri dana osim što cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigde ici, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije a i hladno je u picku materinu. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana. 28. decembar
Prognoza je bila loša. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj šupak doš'o kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio šest lopata cisteci ta govna sa vrata što ih je on nabio i zamalo da sam mu je slomio o glavu. 4. januar
Najzad izaš'o iz kuce. Otišao do prodavnice da kupim nešto hrane i kad sam se vracao udario kolima jelena. 3.000 dolara štete na kolima. Te jebene zivotinje trebaju biti ubijene. Svugdje ih je. Što ih lovci ne pobiše jesenas... 3. maj
Odvez'o kola kod automehanicara. Nevjerovatno koliko su zahrdjala od jebene soli što je posipaju svuda. 10. maj
Selim se na Floridu. Ne mogu zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.
bok ljudofi!!!
mi smo Barbara
i Kalina.
Najbolje smo frendice i dobile smo
ideju da imamo skupa blog. Da sa
svima vama podijelimo kaj radimo
po cijele dane.
Idemo u prvi razred Gimnazije,Varaždin
(pozdrav cijelom razredu),
imamo 15 godina (kad bu kojoj ročkas bute
skužili po postovima).
Barbara je vegetarijanac i zarazila je i mene
s borbom za životinjska prava.
za dodatne informacije naš OFFICIAL () icq broj:
293-921-134 OFFICIAL bkworld mail.
bkworld.blog@gmail.com
kurac ne šteka! 
kad je skontala kaj je rekla 
