Kada zima donese uspomene umjesto snijega..

utorak, 19.12.2006.

Za početak,ulomak knjige koju sam napisala:

'Ovu knjigu sam napisala kako bih pomogla svim ljudima koji prolaze kroz slične probleme,i misle da nikada neće biti sretni.Svi koji pate za nekim,starom ljubavi ili neostvarenoj ljubavi,trebaju znati da nikada ne smiju izgubiti nadu i nikada ne smiju odustati.Ljudi,stvarno bi se začudili kad bi znali što ste sve sposobni učiniti ako želite nekoga vratiti ili nekoga dobiti. Kao što je jednom davno nastala izreka-....Na kraju nam uvijek ostaje ljubav. Ako to niste shvatili,niste shvatili ništa!'
Zato dopustite ljubavi da uđe u vaš život i da tek tada otkrijete što to znači –živjeti.Za ovu knjigu bila sam inspirirana vlastitim patnjama i ljubavlju za dečkom čije ime počinje sa slovom D. Svo sam vrijeme posvetila pisanju ove knjige i nadam se da ćete pronaći bar mali djelić sebe u njoj.Pa čak i ako ova moja mala,ali ipak vrijedna knjiga,ne doživi nikakav uspijeh,ja ću biti sretna ako ju bilo tko pročita i shvati neke stvari.I morate znati da ljudima uvijek treba dati šansu,nije bitno je li druga ili peta šansa.Ljudi se mogu promijeniti,ja znam da se ja jesam.Više mi čak nije ni do izlazaka sa društvom,a to mi je prije bilo najvažnije.Sada radije umjesto izlaska sjedim doma i prisjećam se trenutaka koje sam provela sa osobom koju volim,ili odem sama prošetati i malo razmišljati također o tim trenucima. Nikad nemojte odustati od svojih snova,kakvi god oni bili,i nemojte zanemarivati ljude oko sebe.Također,nikada se nemojte ponašati kao svoje društvo,jer će vas drugi više cijeniti ako ćete imati svoje stavove i mišljenja iza kojih ćete čvrsto stajati,i uvijek branite ono što volite.Nikada ne odustajte!Iako ja svoju ljubav nisam uspjela vratiti,a očito nikada ni neću,još uvijek imam tračak nade u sebi...iako i ona polako nestaje.....Iako odrastam,kao i svi drugi ljudi,iskreno ne znam kako ću uspjeti nastaviti sa životom jer tu svoju neprežaljenu ljubav nikad neću moći zaboraviti...Ljudi,prihvatite ljubav kada vam ju netko daje,jer nikad ne znate hoće li vas netko više ikada voljeti...Čak i ako vi ne volite tu osobu,prihvatite njenu ljubav,pogotovo ako vas ta osoba treba kao što ja trebam Njega...Iako me on mrzi,kao što sam rekla,nada u meni živi i dalje,i ostati će u meni zauvijek,baš kao i ljubav prema Njemu,iako je to nešto što nikada neću imati,a neopisivo težim za time...'

Eto,sada kada sam podijelila svoja razmišljanja i osjećaje sa vama,lakše mi je...a zapravo nije!NIkad neće biti lakše.Ovih 5 mjeseci su bili toliko jebeno bolni da više ne mogu,koliko god se trudila...Ako te netko voli,kako može biti tako prejebeno ponosan i da ne može oprostiti??
ne može to tako...mislim kako sam krenula dalje,barem glumim da sam sretna,a onda sretnem Njega,uhvatim ga kako me gleda,duboko u oči,onako sa ogromnom ljubavi u tom pogledu,i onda odjednom,uplaši se...i...nestane...I sve je opet isto...I opet prolazim iste muke!Uspomene mogu biti predivne,ali mogu biti i toliko jake,snažne i bolne da su u stanju uništiti i najvedrije biće...Kao što su mene...Sjećam se sebe u prošlom tj.3 razredu.Veselju nije bilo kraja...a sada....Svi polako nestaju jer više ne mogu podnijeti moj plač i tugu...NIsam nikakvo društvo..priznajem...Ali bilo bi puno lakše da imaš nekoga tko te tada kad ti uspomene trgaju dušu,može zagrliti i reći 'ne brini'
Ponekad sjedim ma balkonu na hladnom betonu,gledam nebo i pitam se:'Zašto?'
Zašto sam baš JA to zaslužila?Da mi se u najboljim godinama to dogodi,da mi čak i prije 18-te život stane..I da se ne mogu maknuti dalje...I opet...Kažem sama sebi,mogla bih oići do Njega kada vidim da me gleda..Pa čak i krenem...I....Nešto mi ne da da mu se prilbližim....Sve su to presnažni osjećaji koji se ni ne mogu opisati..
Jednostavno sam upravo puknula!Svega mi je dosta,ne želim više i ne mogu prolaziti sve ovo što prolazim!Ja nisam vrijedna ovog života,neki ljudi su bolesni i umiru i sve bih dali da mogu živjeti samo jedan dan a ja ne znam uživati u životu iako imam sve što želim,ali nemam ono što mi je najpotrebnije-Njega,i neću ja tako živjeti!Tko ste vi svi uopće da imate dobro mišljenje o meni??NIsam ja uopće vrijedna važe pažnje,nisam vrijedna ničega!Kako sam mogla povrijediti nešto tako nevino i čisto??I što sada ja vrijeme ne mogu vratiti,ne mogu a želim..

A ništa...da vam više ne dosađujem,idem ja nazad u svoj svijet mašte...i opet proživljavati iste trenutke...grozne trenutke....Voli Vas Jeja

|komentiraj 5| printaj| #|

	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Linkovi

utorak, 19.12.2006.

Kada zima donese uspomene umjesto snijega..