|
"Budi jak, o čovječe! Žudi, uživaj u svim stvarima čula i naslade: ne boj se da će te se bilo koji Bog zbog toga odreći.
Zapamtite svi da je postojanje čista radost; da su sve patnje samo kao sjene; one prolaze i prestaju; ali postoji to što ostaje."
- Aleister Crowley
Evo me. Ja danas biti jedno ljeto starija. Ja danas napokon biti crkveno punoljetna :D
Jedva sam čekala tu šesnajstu... tu tako sa žudnjom očekivanu šesnajstu... ono, taman sam u sredini... sa 15 sam bila još derište, sa 17 sam veće, ono, huh, stara baba :P
I da napokon mogu reč "da, šesnajst mi je, aha, pa si vi mislite, nemrete mi ništ..." i da je to fakat tak i da ne lažem ccc... I sad kad je napokon došla, sad sam u bedu :P Ono, začas bude tu i dvadeseta, pa trideseta, četrdesete niti nebudem svjesna da je već osvanula... Kaj sam već tak stara i ofucana?! Damn, sad bi se najrađe vratila u trinajstu i osnovnjak... bilo nam je tak supač onda... fakat supač... bili smo djeca, delali kaj, kolko, zašto, gdje i dokle god nam je palo na pamet ( koju zapraf nikad nismo imali :P a ni sad je nemamo baš za bacat hehe )...
A sad moramo bit ozbiljni i pripremat se za život... moramo i one glupe iskaznice, legitimacije, osobne il kak se to već zove nosit... :P Damn, sad sam se sjetila da se moram ič slikat za to :P Znači, moram se sad ič farbat, damn... aj, kak već dugo nisam koristila tu riječ... damn, damn, damn... wheee :D
Ma nije meni ni tak loše u životu, ipak...
Bilo je moje čudo ovaj vikend kod mene, pa se odlučilo zagnjavit me do kraja i prespavat ta 2 dana tu ;D ma šalica, bilo nam je supač! Kad smo spraznile frižider ( ta 2 dana jel se samo pomfrit s majonezom uhhhh ;) ), otvorile si mi 700 - gramsku extra-voll-alpen-milch čokoladu, navile zadrugu i uživale u blagodatima naših jadnih života... ;D Otračale mi i ocoprale pola lobora, frtalj petrove gore i cijeli zlatar... hehe... bile mi u nedjelju i u petrovoj... a zna se kak se tam fešta hehe... kaj ne čudo? hihi...
I prošo tako weekend... al zato je opet tu drugi... i opet fešta... ah, kak je nama teške v životu... budući da kikač stalno nekaj mrmlja protiv vukojebine de živimo, odlučih ja napravit feštu negde na bregu v šumi iznad lobora bogu iza nogu... ma dobro bu... ak se čudo došlepa... fešta i hajka su zajamčene hehe ;D
I tako vam moj život... napokon došlo sunčeko... i ja napokon biti sretna i ne u bedu... ah, moram i kanim još iskoristit ovo ne baš puno preveč vremena prije škole :P
Al lijepo mi je... nemrem se požalit... sada mogu, al fakat mogu reč da sam happy 
A ljubav... ne kužim koja je njezina svrha na ovoj planeti :P Kak ja uvijek naletim na nekog, ono, uhhh :P Il mora bit beskućnik ili narkoman ili gej ili s druge planete... mahhh... ja se poveselila kak ja napokon našla pravog, al ono totalka čroo really non-fejk zagorca, dok ono... damn, kad je trijezan (kaj nebi smel biti ak je na fešti, i to na 16. roćkasu ccc...) i vidi da su svi oko njega fakat nebo - zemlja i još da se neka tipuša pali na njega (for the first time in his life, if i may...) umjesto da iskoristi priliku, tip napuni gaće od straha i pobegne :P A kad si on malo pocugne pa ga opali, lijepo si sedne na štenge, gleda u neku teglu na drugoj strani ceste i služi tihu mešu... i to je neki zagorec... Ali ipak... on je meni baš süüüß!!! 
Ma bilo kak bilo, puklo di puklo, ja volim svoju malu medenu okruglu smokvicu 
Eh, i meni se moj marek vratio... jest on totally malo čudan, al neka... brijem da je to samo malo pubertet njega skresal... ipak je muško hehe ;)
I tak... sad ja napravila cjelu filozofiju oko toga... a htjela u biti samo reč da napokon napunih 16 ;D
|