Evo, i ja se probudih iz zimskog sna i osjetih proljeće :) i malo porihtah ovaj dizajn i uopcce ne izgleda tak loše :)
a buducci da u srijedu, 3. svibnja godine gospodnje 2006. pišemo nacionalni iz hrvatskog, ja moram da vježbam napisavati eseje...

Šalica the Loborec

Pjevaj mi , o muzo, o Đeleno,
O junaku snalažljivom onom
Koji iza mene sedi i moju zadnjicu gledi,
oj muzo, pjevaj mi...

Dakle, Šalica je jedan Loborec koji ide s menom u razred i sedi iza mene (makar bi bilo bolje da ja sedim iza njega ccc... hihi…kušte, ono, bolji pogled, ne ccc ;)) On svira gitaru jako jako super i bubnjeve isto, aha. Vaaaauuuu... I ima jako lepe pune čubice... I tak vam ja pem u Lobor v zamuš. I Đelena pe. Znači, mi dvje skupa. Ona i ja. Ona pe k Novačkom, btw. I tak je meni sad jako trenutno lijepo.
A Šala je jedno jako lijepo kršno momče. Ona predivna dva okeca, jedno zatvara s nosom kut od 38° , a drugo od 62°. Mjereno sa vinkljinom. Tačno i pouzdano. I to je tak hooooot na njemu. A da mu tek vidite zadnjicu! Vaaauuuu!!!! Menš, tako divan i prpošan momak! Toliko nesavršen. A to je ono što ja volim. Ja ga jako jako jako jako jako jako volim. Tako je pametan i hrabar. On je meni sve. On je svaka kaplja mog života, on je moj život, moje postojanje, moj dah, moj prvi i posljednji pogled. Svaki otkucaj mog malenog crnog srca zove njegovo ime…. Jao, on je ono za čime ću žudjeti kada prestanem postojati, ajmeeeeeee.... :) Njegovi zubi su kao stado ovaca ostriženih...Njegove oči kao u golubice ispod koprene...Kosa mu je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead... Njegov je hod kao šetnja paprati, jea..... Đizs... To je ljubav, damn... Kažem vam... :D Ne, fakat je. Ja znam da je. On vam ima ONO NEŠT, fakat. Zato jer on vam opšte ne bijaše moj tip kad ga upoznah, ne ima dugu i masnu (prvi tip kojeg upoznah, a da vodi brigu o osobnoj higijeni!) kosu, niti plave oči, ne nosi lancove, nije spirsan, ALI baš je zato .... FINTA ;D I ono njegovo "HMMM" i "SPANK ME"... vau, beba... ma supač... finta, ne? ccc... On zasigurno zna da svira "Ružmarin" na gitari. A ja ću to da naučim na glasoviru. Tačno kao i naš školski maestro. Menš....
Oh,da, tako lijepo rečeno, toliko puno istine u toliko malo poezije... aj, aj, aj...ccc...
Vjetar sa planine
Tugu moju nosi
0n zna da ja sam
bež nje nesretan i sam....
La la la...
Da, i Šalica sluša Zadrugu. Nice... Onu srijedu, ne onu kaj dolazi, nek onu prek, kaj dojde poslje one kaj dolazi, Šalica bude dežuran na ulazu u školu. Ah, šade....


Ružmarin
Ja tebi dah
Ja ga svojom rukom za te brah
Nek te sreća prati
Živ se dragi vrati
Ružmarin
Ja tebi dah
Stavi ga na srdašce
Neka sluša bolne uzdahe
Nek ublaži tugu
Nek odbije drugu
Ružmarin
Što ti ga dah
Al kad on uvene
Svem je kraj
Život dao si za zavičaj
Kitit tvoj će zadnji prah
Ružmarin
Što ti ga dah
Ružmarin

Ovo mi je trenutno tak finta pjesmica, moram da si nabavim note, damn...

I tak je to. Ovaj text ću da sada privedem kraju. Vidi me, ja ti, kao neka darkerica, a vidi šta pišem, menš… ;D
A jesam nadarena... valjda će te pokopčat bar dvije rečenice... nema budućnosti za mene kao spisateljice :(((

I posebna zahvala mojoj muzi ĐELENI koja me nadahnula nakon zaziva ili ti invokacije tako da vrlo uspješno ispjevah ovo djelo, tj. ovu pjesmu u prozi sa izrazitim lirskim elementima (subjektivnost, slikovitost, izrazita osjećajnost) o mojoj Šalici :)
mislim da se to sve skup zove epopeja :) mislim, pjesma u prozi sa izrazitim lirskim elementima; znači epopeja = pjesma u prozi + izraziti lirski elementi , da tak je