ponedjeljak, 23.04.2007.
I AM SO DEPRESSED
Slušajmo one koji nam žele zlo,
Ponavljajmo rat iznova,
Ponovno,
I ponovno.
Oni koji nas gledaju,
Njih se užasavamo.
Gledaju nas,
Sa sve većim strahopoštovanjem,
Paraju nas pogledom,
Prodiru u dubine.
Ali jaki smo,
To se da izdržati.
Mi smo čudna sorta.
Sorta čudnih ljudi.
Čudnih ljudi sorta.
Ne poštujemo nikog,
Ne poštujemo zakone,
Pravila ne postoje.
U zlu vidimo dobro,
U dobru vidimo zlo,
Ali shvaćamo,da ne raspoznajemo dobro i zlo.
Vidimo ono što drugi vidjeti ne mogu.
Vidimo ono što oko ne bi smjelo vidjeti.
Vidimo ono što želimo.
Vidimo ono što smo oduvijek željeli vidjeti.
Postižemo ritam.
Gledamo same sebe kako se gubimo.
Pokušavamo bježati od vlastitih misli.
Nakon nekog vremena shvaćamo da ne osjećamo.
Ne osjećamo tijelo.
TIJELO NAS NAPUŠTA.
Ne osjećamo dušu.
DUŠA NAS NAPUŠTA.
Ne osjećamo ništa.
NIŠTAVILO NAS PREPLAVLJUJE.
Gledamo u davno izgubljenu nadu.
Maštamo o danima Sunca i Mjeseca.
Blijeda lica gledaju u nas.
Naša lica gledaju u njih.
Ne vidimo obrise,
Ne vide ni oni naše.
I kada malo bolje promislimo,
Shvaćamo da ne znamo.
Da ne znamo tko su.
Tko li su oni?
Što li hoće?
Vole li nas?
Ili mrze?
Ne vraćamo se natrag.
Nismo li dovoljno daleko stigli?
Hoćemo li vidjeti ono što hoćemo?
Nadamo li se ičemu?
Zašto smo došli ovamo?
Koje nas to sile sile da ovo trpimo.
Postavljaju odgovor na nepostojeće pitanje.
Život znači Smrt,
Smrt znači Život.
Znamo li put koji vodi do samoga neba.
Put koji će nas dovesti na drugu stranu dimenzije.
Put u svijet u kojem nema nade,
Ali ni Života.
Nisu li rekli da Život znači Smrt,
A Smrt znači Život.
Pokazuju li nam ono što oni hoće da vidimo,
Govore li nam ono u što oni hoće da mi povjerujemo?
Možemo li shvatiti što nam pokušavaju reći?
Možemo li im vjerovati?
Možemo li ih shvatiti?
Tko su oni?
Postoje li oni uopće?
Ili to umišljamo?
Volimo li umišljati?
Tko smo mi?
Zašto postojimo?
Koja nam je svrha?
Sada kada smo došli do kraja,
Kraj se još više zapetljao.
Mi smo se upetljali s njim.
Zašto uopće živimo kada hoćemo umrijeti.
Ali zašto umrijeti kada živimo.
I postojimo.
I dišemo.
I hranimo.
I spavamo.
I rastemo.
Nisu li rekli da Život znači Smrt,
A Smrt znači Život.
Kako ćemo razumijeti njih,kada čak ne razumijemo niti sami sebe?
Ljudi,please,nemojte mi kopirati pjesme...eto,toliko od mene...
- 17:34 -
subota, 21.04.2007.
IN LOVING MEMORY TO ZOMBIEE,NEVER MIND...
Okay,da ne bi ispalo da je dečko mrtav,mislim ono u Loving Memory To Zombiee,ja svečano objavljujem da je Zombiee ŽIVVVVVVVVVV!!!
I ugl...Danas ću napisati 2 posta... OVAJ JE SADA POSVEĆEN ZOMBIEEU!!!
Znači,Zombiee,Hvala Ti što purgeri smo mi,o kako bi Vi sretni bili da ste purgeri... 
HA??? Joj,ups...Počela sam pjevati jednu pjesmu
...Ma nema veze...ajmo ponovno...
Znači,Zombiee,Hvali Ti KAJ SI ME POZDRAVIO U BLOGU!!! JEJ,JEJ,JEJ!!!!
LET'S ROCK!!!
Ma šala...Tj,LET'S METAL!!!
Ugl...Zombiee,hvala još jednom,jer meni ti te male sitnice doista puno znače,i hvala,počašćena sam...
Pa,ako još danas stigneš doći na komp prije krizme,svakako se javi,mislim,ne znam ni hoćeš li ovaj post pročitati,ali opet...
NOW AND THEN VISIT ME,WITH YOUR STARLIT EYES(System Of A Down-Starlit Eyes)
Pa,idem ja sada pisati jedan konkretniji post pa se čujemo...
S nadom da ćeš ovo pročitati,Ja Ardena V. Ti još jednom zahvaljujem...PUSIC@
- 07:42 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 18.04.2007.
NISAM JA KRIVA!!!
DANAS SAM TAKO POPIZDILA!!!
Moj dečko me stalno žnjara i navlači u školi,a stalno mu govorim da prestane,jer nam onda profači seru da se barimo A NIKAD SE NE BARIMO U ŠKOLI!!!
I ugl. idem ja prema učionici fizike i on se meni zaleti s leđa i zagrli me i počne navlačit i taman prođe profa iz kemije kojo sam draga i izdere se na nas da kaj to radimo u školi!!!
PA MISLIM FAKAT!!! Ne kužim kako on ne kuži da ne želim da me žnjara po školi!!! Pa jebote kaj se Vi dečki nemrete strpiti malo,barem dok mi cure ne izađemo van!!!
JEBEMU!!! FAKAT SAM POPIZDILA!!! GLUPE MUĐKE SVINJE!!! Mislim,ne kažem ja da je on svinja ili bilo kaj loše, ali jednostavno mislim da ima dovoljno godina da shvati kako neke stvari JEDNOSTAVNO NISU ZA ŠKOLU!!!
- 12:11 -
utorak, 17.04.2007.
I WANNA KISS U BUT YOUR LIPS ARE VENOMUS PISON!!!
SAVRŠENA JA,ILI NE?
To je bilo jedino što sam tražila,nije bilo dileme.
Čini se da nije završilo kako je trebalo.
Zato sada plaćam svoje pogreške,
Polako se utapajući u svojoj boli.
Suze više nisu slane,
Postaju gorke.
Život u meni kao da se ugasio,
Zauvijek.
Ništa više neće biti isto.
Bol koju ja proživljavam,
Nitko ne može osjetiti.
Zar nitko ne zna kako padam,
Utapam se u suzama.
Polako se gasi ona vatra u meni koja je tako strastveno gorjela.
Jel` ja to sanjam?
Svake noći sanjam isti san,
Svi smo mi različiti.
Kako se gasi vatra,
Tijelo postaje hladno,
Stvara se hladni led,
Opsjeda dušu,
Zaleđuje srce.
Kako se gasi vatra,
Budi se davno uspavani gnjev,
Bijes kojeg više nikada neću biti u stanju ugasiti.
Tijelo postaje hladno,
Bijes i gnjev vražji rade posao umjesto mene.
Ljudi nisu u stanju shvatiti,
Što se događa sa mnom.
Ne shvaćaju da me je bol obuzela.
Ništa više ne osjećam,
Ne osjećam dušu,
Isprazna ljudska ljuštura,
Probuđeni bijes smišlja osvetu.
Demon u mojim prsima probija rebra,
Krv ne teče iz mene.
Beskrvna ja.
Savršenstvo nesavršenstva.
Vrištanje u mojoj glavi postaje nepodnošljivo.
Neke stvari nisu stvorene da bi trajale.
Čujem žive korake,
Približavaju se živi koraci.
Zvuk ljudskoga glasa postaje preglasan.
Ne shvaćam što postajem,
Ja nisam postojeće biće.
Nisam čak niti biće.
Nisam sretna.
Nisam tužna.
Ne smijem se.
Ne plačem.
ŠTO SAM JA?
Shvaćam,
Da se ovim činom,
Odričem svega što sam nekada cijenila i poštivala,
Svega onoga što mi je nekada nešto značilo u životu.
Problem je u tome,
Što ja ne shvaćam,
Što sam to učinila.
Kao da sam se probudila iz jednog dugog,dugog sna,
I izgubila dodir sa stvarnošću.
Kao da sam izgubila pojam o vremenu.
MJESTO GDJE VRIJEME NE POSTOJI.
Kao da sam izgubila potrebu za hranom.
MJESTO GDJE HRANA NIJE POTREBNA.
Kao da ne udišem zrak.
MJESTO GDJE ZRAK NIJE VAŽAN.
To kao da ni nije život.
Je li ja sanjam?
Sanjam vječan san?
Nemoguće je probuditi se jer sam ja zarobljena u vlastitoj glavi,
Vlastitim mislima.
Ne razumijem sebe,
Svoje ja.
Život koji sam nekada vodila,
Više nije moj.
Zrak koji sam nekada udisala,
Više ne udišem.
Ljubav koju sam nekada osjećala,
Ne razumijem.
Kao da mi je ispran mozak,
I što se više suočavam s tim,
To sve više počinjem shvaćati,
Da ovo više nisam ja.
Više to niti ne mogu nazvati ja.
Sve ono što me nekada povezivalo s ovim životom,
Više ne postoji.
Polako se mirim sa činjenicom,
Da sam se odrekla svega što sam nekada imala,
I da postajem tek nekadašnja sjena sebe same.
Previše sam stvari učinila da nastavim i dalje lako živjeti.
Izgubila sam priliku za iskupljenje.
Povrijedila sam samu sebe.
Polako nestajem sa svijeta.
Blijedo gledam na cestu koja je nekada nekamo vodila,
A sada mi je zadatak hodati tom cestom kroz nevječnu vječnost koja prije ili kasnije jednostavno proguta nevažne grešnike.
To je upravo ono što sam zaslužila,
Da zauvijek hodam pustom cestom dopuštajući umrlim dušama da me osakate i prevare kao što sam ja samu sebe prevarila.
TIME SE ODRIČEM SAVRŠENOG NESAVRŠENSTVA!!!
nađem li ovu pjesmu na nečijem blogu,ubit ću tog nekog!!!tek toliko...
- 15:51 -
utorak, 03.04.2007.
Život je čisto sranje
Kada pogledam u zrcalo vidim sebe...
Kada zavirim u samu sebe,ne vidim ništa...
Samo prazna ljuštura...
Suha i okaljana duša...
Tamna i crna...
Prah i pepeo...
Njemu bez mene ostaje život,meni još ostaje smrt...
Nije sve tako crno...
Ali je...
Za mene više nema života.
Kada kap prelije čašu,tada sva voda izlazi van...
Kao iz mene onaj jadni mali ostatak života šta mi je još preostao...
Nisam htjela da ispadne tako...
Čini se da gubim kontrolu...
Nije mi lako a i On to zna...
Nije sve tako crno,ali opet,možda i je...
Žekim prestati,dok još nije kasno...
Želim se zaustaviti,razmisliti i početi ispočetka,ali,mislim da On to više ne može podnositi,a meni je dosta mene same...
I mislim da se kraj defintivno bliži,
ali moj ARMAGEDON,ne Vaš.
- 14:21 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
