|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
(ako svi pišu, zašto nebi i ja?), ali mi je s vremenom postao jako drag 
... i naravno postali su mi jako dragi ljudi koji ga posjećuju 
... Naravno, moram spomenuti da nikada nebi bio otvoren da nije bilo Borne 
... zato jer je blog nastao u jednom prijelaznom razdoblju mog života... kada me nešto udarilo u glavu i postala sam ... jednostavno sretnija nego inače.... ne zamaram se više nepotrebnim stvarima i pokušavam živjeti što bolje mogu, i naravno UŽIVATI U TOM MOM ŽIVOTU (ipak je samo jedan)... pa kad ja uživam, zašto nebi i drugi?!?!? tako da večinom na blog stavljam neke tekstove koje mogu razveseliti ljude i dati im snagu za život (ako se ne osjećaju dobro) ili im još više poboljšati raspoloženje... no naravno... nađe se tu koji tekst i o mom životu.. o mojim stvarima.... eto... nadam se da će vam biti ugodno čitajući ga... blogovi koje čitam...
naš kralj...čovjek koji je zaslužan za moje pisanje bloga (znači njega trebate ubiti).... super piše i često zna imati svoje ispade pa objavi post koji na prvi pogled nema veze s vezom....ali ustvari puno toga govori....
črnkica...
cura koja je u večini slučajeva optimistična.... obožava svoje prijatelje, folklor, svoju seku pa im s vremenom posveti neki post.... upoznala sam je 15.9.2006. na Gibinom koncertu u Zagrebu i od tada mi je još više draža.... nekako je zanimljivije kad vidiš osobu uživo...
paprichica...
cura koja obožava pepperse i živi za njih... iako ih ja ne slušam to me kod nje oduševljava jer joj je to kao neki zacrtani cilj i čim vidi nešto novo od njih, mora to imati...
lepa protina kći...
cura čiji sam blog počela čitati samo zato što obožava Balaševića (kojeg i ja obožavam)... više manje na blogu piše o svom životu....
tweety...
cura koja piše (po meni) jako dubokoumne tekstove koji mi se jako sviđaju..... a svi se oni temelje na nečemu što se njoj dogodilo u životu...
nekoliko misli... ne mojih naravno
Voli ljude: male i velike, lijepe i ružne, spretne i nespretne, uspješne i neuspješne. Voli ljude takve kakvi jesu. Drugih naime nema.
Ne zaboravi da si jedinstven, baš kao i svi drugi!
Čovjek koji ne pravi pogreške, obično ne radi ništa.
Ne opiri se toliko, najbolje stvari se događaju kad ih ne očekuješ!
Ako se ne usufiš, nećeš znati da li možeš.
Ne boj se priznati da nisi savšen. Jer to je ta mala nit kojom smo svi jednako vezani...
Što je izgubljeni dan? Dan kad se nisi nasmijao!
Ne govori "Napravit ću to gad budem imao vremena." Tko kaže da ćeš imati vremena?
Čuda se događaju svakog dana; promjeni svoje mišljenje o tome što je čudo i vidjet ćeš ih svuda oko sebe.
Ne trči kroz život tako brzo da zaboraviš, ne samo gdje si bio, već i kamo ideš. Život nije utrka, već putovanje koje treba okusiti u svakom njegovom koraku.
...ja te nisam vidi dugo kraj sebe...
I stvarno je nije bilo dugo...... No moralo se ovo kad-
tad dogoditi... i evo dogodilo se baš danas....
Skuplja se meni to već nekih tjedan dana... ali danas
je puklo....moralo je....
Razočarala sam sve oko sebe... ali najgore od svega,
RAZOČARALA SAM SAMU SEBE!
Trudila sam se, ali nisam uspjela....
Toliko toga sam uništila, toliko toga sam
upropastila.... i sama sam kriva, to znam, ali nisam
znala da će sve skupa ovako ispasti....
I sada ne znam, ne znam kako sve te komadiće koji
su se razbili skupiti i spojiti, ne znam kako popraviti
sve te stvari kad ih je toliko puno....
Sada idem leći, s misli u glavi da je SUTRA NOVI
DAN! I s nadom...da će sutra možda (?!?!) biti bolje...
"Budite uvijek svjesni toga da je sve što živite i što se događa upravo u tome trenu najbolje što se moglo dogoditi za vas. Tijekom života događat će vam se različite stvari za koje ćete misliti da nisu dobre. Ono što vi podrazumjevate pod pojmom nesreće - ne postoji. Postoje samo događanja koja nam Bog šalje da bi iz temelja promijenio naš put ili da bi nam konačno otvorio oči. Zapamtite, koliko su vas događaju koje ste smatrali nesrećom sačuvali od prave nesreće."
Devet postaja mudrosti, Vlatko Kalapoš
P.S. ovo srčeko nije baš moj đir, malo je prekičasto... ali sviđa mi se ovo što piše unutra...
"...Zar nisi nikad imao osjećaj da se djeca ponekad jako čude ponašanju velikih? Kad veliki razgovaraju, vrlo je često riječ o brojkama. Kad hoće nekoga upoznati, pitaju: koliko ima novaca, koliko zarađuje, koje titule ima i kakav društveni položaj. Kad se radi o kući, jednostavno kažu: "četvrt ili pola milijuna", i već znaju o kakvoj je kući riječ.
Kad djeci pripovijedaju o prijatelju, djeca pitaju:"Skuplja li leptire? Zna li zviždati na prste? Može li se s njim igrati? Kad je riječ o kući, djecu zanimaju boje, cvijeće na prozorima. Pitaju:"Sjede li golubovi na krovu? Imaju li kanarinca?" Gdje god se pojave djeca, sve dobiva svježe lice, puno boja, topline, života.
Odrasli ništa od toga ne razumiju. Oni su takvi. Oni govore o zaradi, uvijek se brinu o novcu. "Zato djeca moraju imati puno strpljenja s velikima", kaže Mali Princ."
Nisam čitala ovu knjigu, ali pronašla sam na netu ovaj ulomak i jako mi se svidio… (pa ću i pročitat knjigu), ali eto napokon sam ga stavila i na blog jer mi se pojavio povod…
Jučer sam bila na izletu…
Kratko objašnjenje: svake godine crkva vodi djecu od 1. do 8. razreda koja idu na vjeronauk, zbor, koja su išla na zornice… na izlet! I onda im stariji budu animatori……
Ove godine sam i ja bila animator… i meni i frendici je dodijeljen 1. i 2. razred! Nisam znala da djeca mogu tako izmoriti čovjeka. 
Tamo smo bili cijeli dan…… i kući sam došla – nisam znala za sebe… noge su mi prekrivene žuljevima, nisam se više mogla pomaknuti… 
Ali s druge strane… ta djeca te mogu tako ispuniti…
Kao prvo, bila sam oduševljena mjestom gdje smo bili…… mjesto se zove Cernik i nalazi se pored Nove Gradiške i mi smo bili u nekom velikom parku-livadi-šumi, nemam ni pojam šta je to, uglavnom, mjesto je super uređeno, ma stvoreno za djecu i za igru…
A djeca……… ma posebna su… iako znaju izluditi svojim neposluhom i fiks idejama ipak su to samo djeca… i ispuni te super osjećaj kad vidiš osmijeh na njihovim licima, kada vidiš kako su oduševljeni kad im kažeš da će sada napuhati balone pa ih probušiti, kako skaču od sreće kad im se ubaciš u igru i zabiješ gol…
Ma super su mi… I ovo mi je bilo još jedno super iskustvo…
I još samo za kraj da napišem objašnjenje što se tiče bloga... Ne, nije gotovo... ali jednostavno pojavi se razdoblje kad ne znam šta napisati, kao da jedno razdoblje taj blog nije dio mog života... ali on stoji tu, neću ga brisati... pa kad mi dođe da nešto podjelim s vama, ja to i napišem....
I žao mi je i što dugo nisam komentirala vaše blogove...ali eto ... takve su bile okolnosti... ali čitam ja vaše postove kad stignem... samo ne ostavljam trag...ali javit ću se... obećajem...
Pozdrav....