Greyp u svijetu odraslih ili?

Za one koji ne znaju, Greypica je postala svoj na svome.
Mislim, punoljetna je, nije se odselila. I nadam se da još duuuugo neće.
Sjećam se, bilo je ko jučer...
A eto je sad: višlja od mene (ma ko bi joj reko s onih jadnih 2 kile kad se rodila!!), pametnija, ljepša, zgodnija, srčanija, puna drskosti kad treba, umišljena kad treba, predobra i kad treba i kad ne treba... i sad bi mogla pisati odavde do beskonačnosti (sorry, svi roditelji će me razumjeti) no neću vas davit.
ALI MOJE JE DIJETE NAJLJEPŠE I NAJPAMETNIJE I NAJZGODNIJE I NAJSNALAŽLJIVIJE I..I...(malo majmunske ljubavi nikom ne škodi, hehe) [Poznati je izraz "majmunska roditeljska ljubav", pod čime se misli na roditeljsku ljubav bez pameti, razuma, razboritosti i bilo kakve logike. op.a.]

Teško je, djeco, teško - istinita je ona stara: mala djeca-mala briga; velka djeca-velka briga...

Eto, upisali smo je u auto školu, još malo pa će voziti. Ne brinite, biti ćete na vrijeme obaviješteni kad kamikaza krene.
Već sad ne spavam noćima, ko zombi, jer ne mogu zaspat ak je nema doma. Onda trčim po nju i obično još pol škvadre, pa dok to sve raspeljam po kućama, e onda domeka, pa opet nemrem zaspat. Koma. A kaj kad ode van s autom... Brrrrrr, ne smem se setit.
U svakom slučaju, stari otac i majka brinu brigu, dok pankerica uživa. Ali nek. Tak to mora biti. Sve smo mi to svojima priredili, tamo dalekih 80-ih, pa eto nam ga sad.

Pozdrav svima, sretni majka&otac