|
|
utorak, 25.01.2005.
STANOVANJE LUDOM RADOVANJE
Gledam ja Zagrebačku panoramu, gleda ona i mene.
Kažu: «Skupina ljudi u najboljim godinama, okupljena u udrugu «Zlatne godine» planira financirati i sagraditi zgradu u kojoj će živjeti, svaki u svom stanu, što sami, što sa supružnicima. Dijeliti će zajedničke prostorije i zajedničke interese. Sve je počelo s planinarima, koji se i inače druže, ali su skužili da ima više ljudi u najboljim godinama koji moraju riješiti svoj stambeni status, a neće im se ići u starački dom, tako da su proširili interesnu grupu.»
Fuck!! To je naša ideja!! Negde smo se zlanuli! Naime, već duže vrijeme naša mala grupica razmišlja kako ćemo, u najboljim godinama, otseliti nekud – čitaj na more – ne bi li se maknuli potomcima našim iz stambenih prostora. Ter ne bismo li bili manje dosadni a više voljeni kada ćemo se – rijetko – viđavati s dotičnima.
No, dobro, nek ljudi uživaju, a možda ćemo pokupiti i kakva iskustva od njih, ipak su stariji?
Inače, kako ste mogli pročitati kod naše Greypice , danas sam se pozabavila uređenjem interijera na feng shui način.
Dijete je izbezumljeno, niš ne kuži.
Nemrem reći da i ja nekaj kužim, ali ak pali…
Našla sam da nam je polje (ili kak se to već zove) novaca točno na mjestu gdje držimo koš za smeće (ispod radnog stola) i neplaćene račune (na radnom stolu). Uslijedila je akcija čišćenja, pročišćavanja i slično.
Valjda to radi, jel ak ne, ja više ne znam kak namamiti nofce k nama, a da ostanu bar neko vrijeme.
Hote, hote, na, na, mic, mic, nofc, nofc, dojdi, dojdi…
A kak vi mamite nofce?
|
ponedjeljak, 24.01.2005.
ŠMRC, KIH, KAŠLJ
Dragi dnevniče,
žao nam je kaj nismo dugo niš škrabali, i nemoj se ljutit. Bolesni smo ko psi, ma da, ko dva psa i mali štenac koji je na sreću zdrav. Samo kevće. I baulja naokolo. Valjda traži ostale male štence ne bi li se malo poigrala.
Taman se odlučismo zabljesnut kojim slovom, ali NE!!! Opet tehničke poteškoće na bložnim prostranstvima. Nema veze.
Imamo gripu ili virozu - ne znamo. Šmrca se, kašlje, slini iz nosa i hripa sve u šesnaest i sedamnaest.
Liječimo se svim općepoznatim domaćim lijekovima: špeka i luka, češnjaka, kuhanog vina i čajeka.
Pitala je Blondie jel nam treba kaj od lijekova; ma ne treba, imamo još pol bačve svojega, za sad smo sigurni. Svejedno, fala. A ni zdravima, kolko znam. nije naodmet malo se izliječiti. Dobije se bojica u licu.
Čuvajte se gripe i viroze, a ak se niste uspjeli sačuvati, gore vam je recept za izlječenje od navedenih tegoba.
Bitanga i Princeza iz šmrkavih (bogme sad i snježnih) prostranstava Vrapča.
|
četvrtak, 13.01.2005.
JER 80-TE SU BILE GODINE…
Evo ovo dijete sluša muziku 80-ih i žali se da zakaj ona nije bila mlada u tom razdoblju, jer da je i glazba i sve skupa bilo super…  Slušamo Sretno dijete i ostalu prikladnu glazbu već preko nekoliko dana vrlo intenzivno.
Ehm, nije mogla biti mlada u to doba jer sam ja onda imala godina koliko ona sada ima. A Bitanga 2 više. A isto mlad. I lep ko slika. I šarmantan. I zgodan. I sve.
I zato se rodila Greypica prije točno 17 godina. I onda su se ujo i tata napili ko nikad.
I baš na 13. I to opće nije nesretan broj, nego je najsretniji na svijetu. Koliko nam je sreće i veselja i ljubavi pružila u tom svom malom životu, neopisivo je. I hvala joj na tome.
SRETAN TI ROĐENDAN, LJUBAVI NAŠA NAJVEĆA!!!
ŽELIMO TI ZDRAVLJA, SREĆE I VESELJA!!!
I DA TI SE SVI TVOJI SNOVI OSTVARE!!! 
mam i tajo
Ona je dijete ljubavi , što se i vidi iz priloženog. Ne kaže se zabadaf da su djeca rođena iz ljubavi najljepša djeca. 
Eto, toliko od nas, staraca. 
A sad, bješte svi kod Greypice čestitati rođendančić!!! 
|
utorak, 04.01.2005.
DADDY, DADDY COOL; MAMY, MAMY COOL…
Odlučila sam biti jedna od onih cool mama koje ne gunđaju i prigovaraju. Kao, do sad to nisam bila… Ma dobro, znala sam pametovat i di treba i di ne treba  , ali pošto je nova godina počela i trebali bi donijeti neke važne odluke koje se tiču naših malih života (baš!), eto, odluka je pala.
Obećajem da od danas neću: vrištat na razbacanu odjeću; gunđat kak samo ja nekaj radim po kući (ko mi kriv kad sam kupila, zabunom, Tix); predbacivat loše ocjene; (kao, ja ih nisam imala!); ceketat oko izlazaka; buniti se jer ne nose se potkošulje; izražavat glasno svoje mišljenje oko boje kose/dužine kose/obrva/trepavica/šminke itd; i sve ostale stvari koje jednu majku ne čine cool.
Bitanga je mišljenja da bih ja trebala naučiti našu malu Potomčicu sve kuhat, sve pospremat, sve peglat i ostalo sve. Pa, nije da ne zna: zna skuhat jela nekoliko, zna popeglat (nije bogznakaj za vidjet, ali zna), zna pospremit, posaugat, oprat prozore i to.
Ja sam, pak, mišljenja da ju ne treba forsirati jer naradit će se još u životu, stigne. Ak ja stignem sve napravit, onda ju i ne tražim pomoć. Al kad tražim, uglavnom me posluša; doduše nakon 2-3 ponavljanja, ali posluša.
Što se tiče škole, tu baš i nema nekih prevelikih problema, ofkors, matematika, ali ko nije imao problema s matematikom. Ne tražimo čiste 5-ice, dovoljno je prosjek. I, eto, dijete prolazi s 4 u gimnaziji. Zadovoljni. 
Oko izlazaka smo se složili : ako sad neće izlazit, pa kad hoće?!? Vrijeme povratka kući je povremeno diskutabilno, ali i to se dogovaramo.
Alkohol i lake te teške droge:  hmm, lake, te teške droge – izuzetno antiprotivni, i nadamo se da smo joj to nekako usadili u glavicu. Alkohol – pha, toleriramo tu i tamo, sjetimo se sebe u toj dobi, pa… 
Moram pofaliti Bitangu jer on već je jedan cool dady  : gunđa samo kad je prijeko potrebno i kad ja prešutim, a neko mora biti baba roga.
I, naravno, biti ću uvijek tu za nju, bezrezervno, bez kritika, bez oštrih riječi, jer dovoljno joj je teško kaj je sad u toj dobi kojoj je… …
Kaj vi mislite koji je pristup bolji – ovaj naš ležerni ili konzervativni, stroži? Naročito me zanima mišljenje vas mlađih, zato, pera u ruke!!!
|
subota, 01.01.2005.
|
SRETNA NOVA!!!! 
