ponedjeljak, 12.05.2008.

Smisao u besmislenom

(ovo je davno napisano i objavljeno, al kako sam odlucila brisat skoro sve sa bloga ovaj post definitivno ostaje.)

Tu sam, negdje gdje mi mozdane vijuge izbjegavaju kontakt sa stvarnim svijetom.
Nije, ne bojim ga se.
Samo ga izbjegavam. Takva sam.
Razmisljam.
Misli lutaju po glavi, ali se ne zaustavljaju, stoga nemam nesto odredjeno o cemu razmisljam.
Pomalo me ispizdjuju ovakva stanja tupila i odlaska u Swaykaland.
Haha – Swaykaland, ne bi da sam Michael Jackson ili Peter Pan...
U svom svijetu, ne letim. Sta bi tek bilo kad bi letila???
Vracam se u proslost.
Tocnije, jedna noga mi je u proslosti, a druga šepa put buducnosti.
Da uzmem stake?
To pitam zato jer je svijet cudan, mozda zapnem.
Nisam jedina kojoj se to dogadja.
Nisam jedina koja pise nesto, a da ne zna o cemu uopce i pise.
Zar trebam znat?
Mogu i ja napisat nesto besmisleno, a da opet itekako ima smisla.
Jos sam tu.
Ziva sam i prezivljavam dane.
Ali, gubim dosta vremena.
Imam vrimena za sve, ali ne znam ga iskoristit.
Nestajem, ali sam tu.
Gubim se u prostoru i vremenu, trosim se na gluposti.
Opet sam u svom svijetu.
Tu nista nema smisla.
Fantazije?
Želje?
Strasti?
Ideali i figure.
Idealiziranje nepoznatog.
Stvaranje savrsenstva u nesavrsenom.
Ljubav?
Ne poznajem tu rijec.
Gubim se.
Budim se.
U stvarnom sam svijetu.
Kompjuter ispred mene, ja pisem.
Citam napisano, nije mi jasno odakle ovo.
Svejedno odlucujem ne brisat.
Dizem se.
Odlazim.
| 04:12 | komentiraj, ne budi voajer (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>