~ Sister Grimm ~
28.05.2006., nedjelja
Tijela...
|
29/09/2004 - 11/05/2005 Moje tijelo... Tvoje tijelo... I njihova tijela... Mozaici savršeno malih i velikih dijelova,boja...,pora... Ti i ja smo savršeni mozaici ,jedno do drugog,dok nam se tijela stapaju u plesu. Gledaj kako mi ruke idu sve brže,pa opet sporije...dok sežu za tobom. Gledaj svaki njihov pokret,kako ostavlja trag u sapi tvoje znatiželje. Ja plešem tebi...oslikavam te pokretima ruku! Vidiš li sliku?absorbiraj se u mene,u svaki moj pokret dok gledaš! I svaki je dodir električan,čista kemija koja prelazi u glazbu,glazba u život, Mi u tamnicu njene ljepote,da bi nas iznova oslobađala plesom... Osjećam slobodu u žilama,kako preplavljuje i najmanju stanicu... Pokreni se... Uhvati mi ruku i skoči! Skoči naprijed,nazad,ma bilo gdje... naslikajmo savršene pokrete slobode u savršeno-orgazmičnoj slobodi naših tijela dok polako spuštamo glave,sežemo rukama... i kako nam se glave nanovo uzdižu,ruke se nanovo spuštaju... oblikuju savršen oblik radosti! Radost...radost...radost !!! Čuješ li kako nam tijela vrište zadovoljstvom? Kreni,idemo dalje podizanjem nogu... Tvoja lijeva...,moja lijeva... Tvoja desna...,moja desna... Zajedno... Prevuci me svojom kožom u pokretu... Sakrij me... Nanovo otkrij me!!! Svojom bijelom kožom Roni mojom još bijeljom... Našom bijelom... U bijelom - u bijelu izmaglicu našeg disanja... Ruke lijevo!noge desno! Doljeee!!! Utopi podij u magiju naših svijetova, Pomakni granice maštanja... Osjeti užitak dok se penje ljestvama, tvojim i mojim leđima... Pokreće u želji da zaplačeš ,i istovremeno umreš od smijeha! Usne tvore blagi smiješak i pogledaš li malo bolje znat ćeš- On je tu od početka! Tako blag i nepatvoren,nježan i Iskreno Vaš, Baš kao da je tu oduvijek stopljen sa svojim borama!!! Sagvršena instant reakcija svim našim pokretima. Sve baš sve postaje pozornica,dok nam vjetar zamahuje krilima... Dok nam tijela izvode slobodu okrećući se u najljepšim krugovima radosti, I radost uživa pozivajući...,mameći nas iznova...iznova... tijela nam napušta bijelina,preobrazbom u najširu paletu boja. Boja u slike,slike u mozaike,mozaike u stanice... Pretvara nas u mozaike stanica,smijeha i zadovoljstva.... Tjera da vrištiš iz petnih žila,žile vrište orgazmom!!! Orgazmične žile dijele orgazam s tobom.... Šalju ga krvlju pravo u epicentar mozga..., A onda...??? A onda djeco buuummm!!! Prekrasno putovanje slobodom pokreta!!! Jeboteeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!! A sad se skini!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Pa kaže:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,AH ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha i još jednom!??? Ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha... ???????????????????????????????????????????????????????????????????????????????? Hm,da! HA! KOJA DOBRAAAAAAAAA............................................................................................ HM! copyright...Sister Grimm...2006 |
- 16:56 - [ ODAJE ] (6) - [ ŠKRINJA ] - #
|
EVER / AFTER
Dnevnik.hr "...vrijeme prošlo i vrijeme sadašnje... možda su oba u vremenu budućem..., a vrijeme buduće u prošlom sadržano..." T.S.Elliot .. A POISON TREE .. I was angry with my friend: I told my wrath, my wrath did end. I was angry with my foe: I told it not, my wrath did grow. And I watered it in fears Night and morning with my tears, And I sunned it with smiles And with soft deceitful wiles. And it grew both day and night, Till it bore an apple bright, And my foe beheld it shine, And he knew that it was mine, And into my garden stole When the night had veiled the pole; In the morning, glad, I see My foe outstretched beneath the tree. by William Blake 
|