ponedjeljak, 23.11.2009.

...opet ja...

Nisam znala kad ću nastaviti pisati, ali znala sam da hoću.

Trenutno ne znam ni kako, ali znam da želim.

Neke sam stvari i zaboravila, jedva sam uspjela dobiti novu lozinku, pa ju promijeniti u neku meni prihvatljivu i zapamtljivu, a što se može, godine čine svoje…

Osjećam nostalgiju, osjećam leptiriće, osjećam….svašta nešto, kad otvorim ove stranice. Nedostaju mi ona vremena dopisivanja, ona uzbuđenja otvaranja stranica, čitanja vaših postova, razmišljanja…

Baš nisam dugo…

Čitam ponovno silne tekstove koje sam napisala….i izbrisala….i spremila kojekuda, neka ostanu, neka se nađu…..i ne mogu vjerovati da su to moje riječi i tekstovi…..čini mi se da sada sama sebi nisam ni do koljena.

Malo sam….ili puno….zahrđala…..za sve je potrebna vježba…..ali mislim da bih mogla opet…..pokušat ću.

Nedostaje mi pisanje…

A i pričam ovih dana Pužu kako me svrbe prsti, kako me opet privlači tipkovnica… vidi on da u zadnje vrijeme često otvaram vaše stranice…..pa mi kaže – piši ako ti se piše.

Pa zašto ne?

Jednostavne stvari traže jednostavna rješenja!

I tako sam evo napisala nešto malo….za početak, za novi zalet.
A malo sam i radoznala hoće li tko primjetiti da se ovdje nešto događa, da je svratila ona neka koja već dugo nije bila tu.

Pozdrav svima koji me se još sjećatewave

Svako moje i svako vaše slovo mi je falilo, svaki dancerek

Idem vas sad čitat…smijeh
19:04 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.