rememberthis

Za sve što je u svijetu posebno, pokazujemo veliko zanimanje, a ono što je unikatno, od iznimnog značenja, o tome malo znamo, to niti ne primjećujemo!
I dok svi jurimo za životom, za obavezama, ne primjećujemo vrijedne ruke naših barkarijola, taj jedinstveni pomorski taxi.



Venecija ima svoje gondolijere koji voze na romantična putovanja venecijanskim kanalima, Zadar ima barkarijole. Oni prevoze ljude koji žive u zapadnom dijelu grada s jednog kraja obale na poluotok i obratno, dok oni koji imaju malo više vremena mogu nastaviti pješice još desetak minuta do gradskog mosta kojim se ulazi u staru gradsku jezgru. Romantika zadarskih barkarijola je u tome što su se održali stoljećima do današnjih dana radeći za simboličnu naknadu prijevoza u svojim malim barkama na vesla.

Zadarski barkarijoli su jedan od zaštitnih znakova grada Zadra. Oni već 800 godina s malim barkama na vesla povezuju dva kraja gradske luke po svim vremenskim uvjetima štedeći na taj način vrijeme svojim vjernim putnicima. Ova tradicija se već stoljećima prenosi s koljena na koljeno u nekoliko obitelji, a uspjela se održati usprkos svim izazovima modernog vremena.



Danas radi 6 barkarijola i registrirani su kao obrtnici. Posao počinje ujutro u 6 sati i traje do 20 sati zimi, a ljeti od 6 sati ujutro do ponoći. Mijenjaju se svaka 3 sata. Prevoze do deset osoba odjednom na relativno uskom ulazu u luku, pri tom pazeći na ostala plovila poput jedrilica, ribarskih brodica, putničkih brodova za obližnje otoke i trajekte.



Barke su obojane u narančasto, što upućuje na pogon na vesla, a što znači da imaju prednost prolaza ispred drugih brodova. Kad bi koristili motorni pogon izgubili bi prednost prolaza, a ovako se jedino moraju sklanjati većim brodovima.
Barkarijoli su oslobođeni gradskog poreza na prihod, a otpisan im je i porez na ¨tvrtku¨. Sa Tankerkomercovom Marinom imaju dogovor oko dizanja i spuštanja barki koje tamo sami, a često i o svom trošku, popravljaju i održavaju dva do tri puta godišnje.

¨Turistička zajednica grada Zadra nedavno nam je platila tri tisuće kuna za lakove i piture za premaz brodova. Oni nam daju i majice s natpisom i znakom Turističke zajednice, jer mi i jesmo turistički djelatnici. Svi govorimo tri do četiri strana jezika i uvijek smo na usluzi strankinjama, i strancima¨ kaže Karlo Sindičić najstariji među barkarijolima.



Osim majica, zadnje dvije godine Turistička zajednica i Gradsko poglavarstvo dalo im je i kabanice za vremenske nepogode. I to bi otprilike bilo sve oko skrbi grada za svoje ¨gondolijere¨, jedinstvene po tradiciji i djelatnosti na čitavom Jadranu.
Moglo bi se kad bi se htjelo i puno više - od izrade pravih uniformi za njih, pa do one stare ideje da ih se zaposli ili dobrim dijelom sufinancira kao gradske djelatnike, čime bi nastavak te zanimljive zadarske tradicije bio osiguran. Za tri ili četiri kune koliko košta đir barkom, zbilja se ne može puno učiniti, osim u srpnju i kolovozu kada je ¨promet¨ gušći. Kada dođe zima, valja zasukati rukave i voziti često samo po jednog putnika tamo-amo. Mnoge se, kaže Sindičić, prebaci i mukte, čak i radne ljude, jer plaće nema ili kasne ...

E da je takvu posebnost i jedinstvenost dati drugima, napravili bi oni pravu turističku atrakciju, a mi..........malo tko zna što su to barkarijoli. Oni se tek u novije vrijeme spominju u turističkim brošurama, a vlastiti se grad slabo o njima brine i sjeti ih se samo povremeno, u posebnim trenucima.

A barkarijoli veslaju i veslaju........

napomena: fotografije iz ovog posta su posuđene s Googla, a u Exploreru su ogromne, ne prihvaćaju resize, zato molim koristite Mozilu.