subota, 24.11.2007.

Asocijacije - zakutne ulice u mozgu

Po Klaiću – asocijacija je povezanost među pojedinim odvojenim predodžbama uslijed koje jedna predodžba izaziva drugu.

Po Harry Potteru – zakutna ulica je imaginarna ulica u središtu Londona (čitaj: mozga) , ona je skrivena od bezjaka (čitaj: svih ostalih ljudi), u nju se ulazi kroz gostionicu Šuplji kotlić, te kroz zid iza nje gdje treba udariti štapićem po određenim ciglama kako bi se prolaz otvorio.

Tako zamišljam da moje misli kucnu negdje u mozgu i pred njima se otvaraju razni prolazi. Zašto to spominjem?Jer sam upravo prevrtala po knjizi tražeći jednu dječju pjesmicu za nekog dječaka kad sam naletjela na jednu posve drugu.

.Dohvati mi tata mjesec

- Dohvati mi, tata, mjesec,
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, mjesec,
Da ga rukom taknem ja!

- Mjesec mora gore sjati,
Ne smije se on skidati,.
On mora kod zvijezda biti,
Put zvijezdama svijetliti,
Da zvijezdice kući znaju,
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati
Da zec vidi večerati
Da jež vidi putovati
Da miš vidi trčkarati,
Da bi ptice mogle spati,
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrne niti
Pa da snivaš i ti.

Zastala sam da je pročitam a ona me bez pitanja vratila u vrijeme drugo, vrijeme davno, na početak moje osnovne škole. Čitajući je sada, shvatila sam da se upravo tada, kad sam je prvi put čula u OŠ, dogodio onaj klik u glavi koji me odveo jednim određenim putem kojim i danas gazim.
Upravo tada, s tom pjesmom, shvatila sam da svijet može biti drugačiji, da se nešto može ne samo vidjeti nego i osjetiti dušom, da ti se stvari koje ne vidiš mogu prikazati u glavi, tako da ih vidiš drugačijim očima. Ta me pjesma odvela na daleki put, uljuljkala me u san, svaki sam njezin stih doživjela nezemaljskim, lelujavim, dalekim a meni tako blizim. Odatle je valjda krenula i moja ljubav prema riječima, pa slikovnicama, pa knjigama. A ona je vječna.

Da ovaj trenutak, koji me upravo sad ispunio, nisam zapisala, vjerojatno bi pao u zaborav i tko zna da li bih ga se ikad više sjetila.
Eto što su ti asocijacije – kreneš a nikad ne znaš gdje ćeš stići.


13:14 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.