|
|
| svibanj, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Odlučila sam se za blog kao način da izbacim iz sebe emocije nakon teškog prekida.
Odlučila sam podjliti svoje osjećaje...
(dopisano nakon skoro godinu dana)
Od početka ovog bloga, prekinula sam poslije još sa 2 momka.
I svaki put mi je bilo teško.
I sve je to smješno kada prođe osjećaj osamljenosti i boli.
Ali eto ja opet bolujem od ljubavi i iako sam nakupila dosta staža u ljubavi.
(ne kažem mnogo, jer ipak imam 19 godina i još me mnogo tuga čeka-realna sam)
Željela sam obirsati stare postove jer čini mi se da ja nisam to pisala.
Ali eto, i to je dio mene. iako se mogo toga i sramim.
Ah, šta bi bilo kada bi svi kao ja ispucaali se na netu.
Pala bi mreža i sve nas ulovila jadne ne spremne.
jao jao jao. evo mene opet. opet se jadam na blogu.
obnavljam blog nakon par mjeseci. ovaj puta nisam razočarana u ljubav.
tj. jesam. ali nisam barem uplakana. samo sam tužna.
malo sam si zbunjena.
nadam se da ću ovaj puta pronaći svoje čitatelje. :)
Nije važno kuda ideš, važno je da se krećeš.
Prijatelji su oni ljudi koji su u tvom okrugu,
svi oni daleko od tebe su samo sjećanja koja
tek ponekad obnoviš.
Mamu sada mogu razumjeti, ali shvatiti ću je tek
kada si ja rodim kčer poput sebe.
Boje života možeš vidjeti tek kada zažmiriš na
nebitne stvari.
bila sam napisala podugi popis, ali se obrisao.
stoga ću sada ovako.
zamislite neku normalnu djevojku,
e pa to baš ja nisam.
Svemu dođe kraj.
Kad čovjek shvati da je voljen postane okrutan.
Nitko nije slučajno dobar.
Kolo sreće se okreće.
U ljubavi i mudar i lud dođu na isto.
Ljubav je teška bolest duše.
Ne znam ni sama koliko je prošlo da nas dvoje više nismo zajedno. Ne znam više kako su tvoje usne ljubile. Ne znam koliko je prošlo, ali znam da ovo vrijeme nije izbrisalo sjetu na tebe. Još uvijek kada prođem tvojom ulicom, sjetim se naših sretnih dana.
Osjećam da previše je prošlo. I mnogo više nego previše.
Neko novo vrijeme mi se poćelo brojiti nakon tebe. Samo vrijeme i to što te nema je drugačije, a sve je isto. Ja sam i dalje jedna bezvezna i luda i pijana inaće cura. I dalje sam ista... Samo što te mislim više ne volim. Zašto pišem mislim, a ne znam. Ne znam. Jednostavno od kada si otišao ili sam ja otišla, ne znam više ni tko je otišao. Ja jednostavo više ništa ne znam. Možda znam šta je ljubav, ali ljubav ne tražim.
Eto na šta je spalo moje pisanje. Samo na ne znanje. Ali vjeruj mi znam da misliš na mene. I znam da svaku koju ljubiš ili barem sa svakom kojom se zamišljaš. Zamišljaš i mene kraj sebe. Znam jer srca su nam još uvijek povezana. I sada je nekih jedan sat i par sitnih minutica, i sada vjerujem da ležiš u krevetu i razmišljaš onako kako ja pišem.
Tvoje misli su neki čudni valovi koji probijaju i kuće i drveće i dolaze do mene. I probijaju mi srce. No, meni to više ništa ne može, nekako sam otporna na tebe. Nekako me nije više strah što donosi sutra. Od kada tebe nema kraj mene... Ništa me ne brine. Prije si me samo ti brinuo. Samo zbog tebe su mi bile bijele vlasi.
Ne govorim da mi je bolje bez tebe. Niti lošije. niti da mi ne dostaješ. Govorim samo da živim u nekom drugom vremenu. U vremenu gdje nema prošlosti i budućnosti. Nema brige, nema ljubomore nema suza. Samo ne znaje i uživanje u sadašnjosti. Jer iz naše sam priče izvukla bitan zaključak. -Ne moj da te jebe prošlost, ne moj da te opterećuje budućnost to samo dragi Bog zna, samo živi za danas i za to da sačuaš bijele zube da se sutra možeš namsijat jućer... i okrenut zdravih zglobova novu stranicu za novi dan.
Ah, jesam sad sve nabacala... Samo opterečujem net... Ali mor