ponedjeljak, 07.07.2008.

Ejla.--- God help me today... tomorrow...

eto da vam se ukratko javim...
tu sam...
čitam vaše komentare...
ali vam ne mogu odgovoriti...
moj komp se rastao od života...
i nikako da ga popravim...
ali nadam se da će se i to uskoro desiti...
eto fax se bliži kraju...
preživjela sam prvu godinu...
još ostalo pra ispita...
ali riješit ću ja to...

Summer Love

uskoro idem doma...
lagala bih kad bi rekla da ne želim doma...
ali lagala bi i kad bih rekla da želim...
ovdje mi je jako dobro... lijepo zabavno...
ali opet fali mi moje društvo jako jako....
neznam... ide mi se doma...
pa mi se ne ide...
ali svejedno nije na meni da donosim tu odluku...
pretpostavlja se da nakon 2 mjeseca izbivanja...
trebam se vratiti...
tako je zapisano u zvijezdama...
pa tko sam ja da se bunim....

summer 08

nisam htjela da ovaj post bude predugačak...
nemam baš puno vremena za njegovo pisanje...
stavit ću vam pjesmicu koja mi je prelijepa...
pa eto toliko od
mene...

kissy kissy

summer

Prijateljska žalost

Kome je stalo da imaš dvadeset godina
i djetinjastu ljubav, što tepa noćnoj kiši?
Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni
možda će donijeti zemlji za krilo tišu svakidašnjicu.

Kad upalim svjetiljku vidim: čudno je živjeti.
Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek).
I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi
i kako su sve tuge slične i svi zanosi isti.

A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja.
Kroz čarobne šume ptičji glas ih vodi.
Ah, pričat ću im kako polagano umiru stari parobrodi.

~Vesna Parun~


Summer


23:59 | Komentari 19 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.