petak, 23.05.2008.

Opet jedna priča o prijateljstvu....

Ovu priču sam dobila na mail, vrlo mi se sviđa...
pa sam je htjela podijeliti sa vama....
nadam se da će vam se sviđati...

Friends

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole,
vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući.
Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.

Pomislio sam: 'Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber.'

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
(tulumi i nogometna utakmica
s prijateljima sutra popodne),
zato sam samo slegnuo ramenima
i produžio dalje.

Image and video hosting by TinyPic

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku
ide grupa djece. Potrčali su k njemu,
srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu,
tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele
i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega.
Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu,
i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam
suzu u njegovim očima. dodajući mu naočale,
rekao sam: 'oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti.'
Pogledao me i rekao: 'Hej, hvala!'
na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih
koji izražavaju iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu
pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.
Pokazalo se da živi blizu mene,
pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.
Rekao je, da je prije išao u privatne škole.

Image and video hosting by TinyPic

Prije se ne bih nikada družio s nekim,
tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće
išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima
igrati nogomet. Rekao je da želi.
Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje
upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao. Moji
prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio
Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio
sam ga i rekao: 'Ti ćeš zaista nabildati mišiće
s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!'
Samo se nasmijao i dao mi
polovicu knjiga.

friends!
12:44 | Komentari 40 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 05.05.2008.

....Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori....

Eto mene...
opet pišem post....i to neki novi...
kao što sam rekla... depresija će me brzo proći....
onaj post prije bio je samo trenutak slabosti.... i trenutak pospanosti... što je bilo prouzrokovano samo jednom malom sitnicom koja me natjerala da se isplačem i da se izjadam... ali sad sam ok... zaista...
opet sam ona stara ja... sa osmjehom na usnama... krećem u novi tjedan i u nove pobjede...
iako će ovaj tjedan biti naporan... zbog svih kolokvija koje imam... ali ja se nadam da ću preživjeti...

Image and video hosting by TinyPic

želim vam svima zahvaliti na komentarima i na podršci... puno mi znače...


glitter-graphics.com

Ovo je pjesma koja mi diže samopouzdanje i natjera me da mislim pozitivno:

Gibonni - Hodaj



Ovaj post neće biti ništa posebno...
neće imati nikakve mudre misli...
samo sam htjela zamijeniti onaj post od jučer...

Vratit ću se ponovo... čim skupim malo inspiracije...

Image and video hosting by TinyPic
12:14 | Komentari 39 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 04.05.2008.

....¤....Just because she comes of strong doesn't mean she didn't fall asleep crying! Even though she acts like nothing is wrong, maybe just maybe......>> she's good at (LYING) ....¤....

Image and video hosting by TinyPic

This is the way you left me,
I'm not pretending.
No hope, no love, no glory,
No Happy Ending.
This is the way that we love,
Like it's forever.
Then live the rest of our life,
But not together.

Wake up in the morning, stumble on my life
Can't get no love without sacrifice
If anything should happen, I guess I wish you well
A little bit of heaven, but a little bit of hell

This is the hardest story that I've ever told
No hope, or love, or glory
Happy endings gone forever more
I feel as if I feel as if I'm wasted
And I'm wastin' everyday...


Image and video hosting by TinyPic

Ovo je jedna od onih noći, kad mi se plaće... kad trebam nečije rame za plakanje, trebam prijatelja... naravno 2 sata su ujutro i svi spavaju... ali ne i ja... ja sam budna... sa suzama u očima... zašto? Ne znam... gledala sam neku tipičnu teen, romantičnu komediju... u slobodnom prijevodu moderna pepeljuga... i naravno sa happy endom...
Ponekad toliko mrzim sladunjave filmiće sa sretnim završetkom, a opet ne volim one sa nesretnim... teško za shvatiti... znam ni sama sebe još uvijek ne shvaćam... i ne mogu shvatit što želim.... i zašto sam sad tako raspoložena... neznam... samo znam da mi je pjesma Strong Enough na repeat.... i ponavlja se već neko vrijeme... ali očito nikako da mi dođe do uha... zašto ovo pišem? Ne znam... trebam si olakšat dušu...moram ovo izbacit iz sebe... previše sam dugo bila dobre volje... nasmiješena... ali nitko nezna što se krije iza moje maske osmjeha... ni ja sama neznam... do pred 2 sata bila sam predobre volje... možda sam trebala otići spavati... ali ne mogu ni oka sklopiti... i onda izgleda da će moja noć završiti u suzama... kao prvo... subota na nedjelju je... svi normalni studenti i mladi ljudi trenutno vani feštaju, plešu, pjevaju, piju.... druže se i zabavljaju... ali ja nisam svaki normalan student... ja sam ja... i s tom činjenicom se trebam pomiriti...


glitter-graphics.com

This is the way you left me,
I'm not pretending.
No hope, no love, no glory,
No Happy Ending.
This is the way that we love,
Like it's forever.
Then live the rest of our life,
But not together.

2 o'clock in the morning, something's on my mind
Can't get no rest; keep walkin' around
If I pretend that nothin' ever went wrong, I can get to my sleep
I can think that we just carried on

This is the hardest story that I've ever told
No hope, or love, or glory
Happy endings gone forever more
I feel as if I feel as if I'm wasted
And I'm wastin' everyday


Image and video hosting by TinyPic

danas mi je majka u poruci ispisala citat iz neke knjige, koji ide ovako nekako:
„Princ na bijelom konju doista postoji. Samo ga treba pronaći, dočekati, prepoznati, osvojiti, zadržati... Na žalost, nemogu vam ispričati kako sam je pronašla svog princa, ali vam mogu potvrditi da ćete onoga trenutka kad ga sretnete znati. No, neke moje prijateljice izgubile su strpljenje, prepale se, pale pod utjecaj mama i okoline i udale se ne za princa, već za konja i to konja s kojim prije godinu dana ni kavu ne bi popile, da su čekale koji sat ili dan možda ih je već iza ugla čekao princ Tko čeka dočeka. Ako vam se čini da čekate predugo, izgleda da vas to dragi Bog čuva za nekog posebnog. A do tada bolje biti sama. S konjem nikako!“
I ja sam sama... i koliko god sve oko sebe uvjeravam, da mi to uopće ne smeta... očito da nije tako... jer onaj koji to najviše ističe... priča i govori o tome... taj najviše u to pokušava uvjeriti sebe, a ne druge... da i ja sam takva... uvjeravam se da mi je super... da mi nitko ne treba... tipično onoj: SAMA SEBI DOVOLJNA! Ali ne koji put vam fali ona sladunjava porukica, onaj nježni pogled, zagrljaj... osjećaj voljenosti... Koliko treba čekati? I što uopće čekam... i onako neće doći moj princ... neće se pojaviti... ne danas... ne sad... ne ove noći... a sad ga toliko trebam... i sad mi je najpotrebniji...
Sve to je došlo s nekom posebnom misijom... ne bi mi majka poslala tu poruku, pa ja gledala film s princem na bijelom konju... i na kraju završila u suzama... za sve postoji neki razlog...



This is the way you left me,
I'm not pretending.
No hope, no love, no glory,
No Happy Ending.
This is the way that we love,
Like it's forever.
Then live the rest of our life,
But not together.

A Little bit of love, little bit of love
Little bit of love, little bit of love [repeat]

I feel as if I'm wasted
And I'm wastin' everyday



glitter-graphics.com

Tako on postoji i sad... s nekim sam razlogom napisala ovaj post... i s nekim razlogom ću ga objaviti... ne zato jer trebam vaše riječi utjehe... nego samo želim reči da ne mogu više... dosta mi je onog glupog pitanja : KAKO SI? Jer će dobiti isti odgovor: DOBRO! Zašto taj odgovor jer mi je dosta objašnjavanja, zašto se ne osjećam dobro i dosta mi je objašnjavanja zašto neću doma... dosta mi je objašnjavanja zašto nemam nikog kraj sebe... i dosta mi je svega... dosta mi je glupih pitanja i glupih odgovora... dosta mi je bježanja od stvarnosti i dosta mi je skrivanja...
I sami znadete da će ovaj post uskoro zamjeniti drugi.. u kojem ću se ispričavat I ponovo uvjeravati i sebe i vas da sam dobro, da sam sretna i da mi u životu ništa ne fali...
I moja priča počet će ponovo... i opet ću se vrtiti u krug... a tko zna možda mi se jednom zavrti pa ispadnem iz kruga i nađem svoj HAPPY END! A DO TADA SVE VAS PUNO VOLIM I OSTAVLJAM VAM puno puno poljubaca i pozdrava....

This is the way you left me,
I'm not pretending.
No hope, no love, no glory,
No Happy Ending.
This is the way that we love,
Like it's forever.
To live the rest of our life,
But not together.



glitter-graphics.com
02:13 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.