~...That's what I'm afraid of. Not being enough. Not good enough, not smart enough, not pretty enough... ~

Sad kad nas samo još jedan dan dijeli od konačnog rastanka, od onog posljednjeg zbogom želim vam samo reći da sam uz vas provela najljepše 4 godine svoga života...

Uz vas sam prošla sve i smijeh i suze, razočaranja, iščekivanja, strepnje, svađe, pomirenja, veselja, zabave... sve će to zauvijek ostati u mome sjećanju...



Znam da većinu vas neću tako često viđati, možda neke od vas više nikad neću vidjeti, voljela bih da se barem ponekad sjetite mene sa osmjehom na licu i nadam se da vam nisam ništa loše učinila, a ako jesam oprostite, vjerujte mi, nisam namjerno!

Želim svima puno uspjeha u daljnjem životu, nekima na fakultetu, nekima u poslu...



... i ....

…nadam se da ćete pronaći nekoga tko će vas voljeti i tko će vam dati zaklon od kiše, no ako ne nađete, sami izgradite svoj zaklon...

…nadam se da ćete pronaći sreću u nekome i da ćete sreću dijeliti...

…nadam se da ćete imati sunčane dane, i noći obasjane tisućama zvijezda, no ako bude oblačno sjetite se da nakon kiše dolazi sunce...

…nadam se da nećete često griješiti, no ako pogriješite ne brinite jer iz grešaka se uči...

…nadam se da ćete imati više uspona nego padova, no ako padnete ne bojte se jer pad će vam dati snagu da se ustanete još više...

…nadam se da ćete sreću pronaći gdjegod da ju tražite, no ako ju ne nađete ne bojte se, jer se sreća krije tamo gdje ju najmanje očekujemo...

…nadam se da ćete pronaći svijetlo na kraju tunela, no ako ne nađete ne bojte se, ima netko tko vam osvjetljava put...

…nadam se da nećete često obolijevati, no ako se razbolite nadam se da će to biti od ljubavi...

…i na kraju nadam se da znadete da sam vam zahvalana na svakoj maloj stvari koju ste mi dali, jer na malim stvarima se grade sjećanja...



Neznam zašto, al odjednom me uhvatila nostalgija pri pomisli da ćemo sutra zadnji put svi zajedno stajati u školskom hodniku i jednostavno sam to morala podijeliti sa vama...
Želim da znate da vas sve jako volim i nosim u srcu!


p.s. posebno želim pzdraviti cure koje nisu samnom u srednjoj djelile školske klupe, ali su me pratile na svakom mom koraku i stvarno sam im zahvalna na tome... Hvala vam što ste bile uz mene u onim najgorim, ali i onim najsretnijim trenucima... Hvala vam na tome što me razumijete i što mi uvijek znadete dati najbolji svajet, što u svakom trenutku kažete što mislite i što me podržavate u svakakvim glupostima, ali i što me spuštate na zemlju kad je to potrebno!
(Maja, Nives, Janja, Tamara - HVALA!)

Hello ljudeki...
Evo mi završili i to uspješno prošli hrvatski na maturi, još struka i
G O T O V O!!!
Jedino zbog čega žalim je to kaj znam da se, vjerojatno, više nikad nećemo naći svi na okupu... Ali zato postoje telefoni, internet, mobiteli, mailovi, KAVE... i bar će neki od nas ostati u kontaktu...

Znam da sam obećala slike z maturalne, budem ih stavila (al ne još), ovo je vjerujte mi puno bolje...

Danas je frendica bila kod mene na "ajmo to nazvati - kavi" (kissek Nicky ) i iskoristila sam priliku da joj pokažem još neke slikice s coolijade koje nisam objavila na netu... I tak mi malo to proučavamo i meni dojde inspiracija za pisanje bloga... Inspiraciju crpim iz Nininih slika... a i naravno zahvaljujući Lani Buljan i Mateji Kirić koje su se našle u krivo vrijeme i na krivom mjestu... i naravno hvala Nini koja je sve to zabilježila svojim digitalcem... (olly cure, nadam se da se nebudete srdile na mene)

Evo Nine za početak, tj. za sve vas koji je ne poznajete (nemate pojima kaj propuštate) tek toliko da znate tko je snimio ove fenomenalne fotke...


Pa nebudem ja već brbljala nego, budem stavila gore par slikica iz kojih ćete vrlo lako moći zaključiti o čem se radi...
Pa počnimo:

.
.
.
.

Sve je počelo jednog lijepog, sunčanog dana, tajanstvenim došaptavanjem nekih djevojaka iz 4. c razreda...


Iz pouzdanih izvora neki od nas su saznali o ćemu se radi... No naša Matejica, sa osmjehom na licu, nije ni slutila, što je zapravo očekuje kasnije na fontani...


Dok je ona lagano pijuckala i nazdravljivala sa svojom najboljom frendicom Tanjom, nije ni zamjetila što joj se dešava iza leđa...


Odjednom iza nje se stvoriše, dva tzv. prijatelja i podigoše je u zrak... Trčečim korakom nosili su Mateju prema fontani...


Nitko s razreda nije znao što se zapravo dešava njima iza leđa, no srećom tamo se našla Sandra i na vrijeme ih obavijestila, tako da nitko nije propustio, nastavak...


Uvjerivši se da se stvarno dobro okupala, sa smješkom na licu odlazili su sa mjesta događaja...


No vidjevši da stvarno Mateja nemože sama izaći iz fontane jedan od krivaca odlući joj pomoći...


Pošto je Mateja izgledala vrlo iscrpljeno, odlući je dovesti do ostatka razreda...


Mateja vidno razočarana svojim prijateljem, svejedno mu oprosti, te zajedno odluće pozirati Nini kako bi ovjekovječili taj nesretan slučaj!


No sjetimo li se glavnih organizatora sa početka priče... pa recimo samo da je i njih stigla slatka kazna...


Evo detaljniji pogled na situaciju...


Na samom kraju, pravda je zadovoljena, osveta je slatka i našoj se Matejici vratio osmjeh na lice...


.
.
.
.

THE END

.
.
.
.

Stvarno se nadam da se cure neće ljutiti na mene... ma vi znate da vas ja jako vojim!!!!

Možda smo jednom bili NAJBOLJI prijatelji...

... sad smo još uvijek SAMO prijatelji...

... s vremenom nećete baš često nazvati...

i uopće me više nećete htjeti nazvati!

I gdje god da ste sada...

... samo vam želim reći...

... čak i da vas više nikad u životu ne vidim...

... uvijek ćete imati posebno mjesto u mom srcu!

Ja vam se divim, cjenim vas i istinski poštujem!

Ovim postom želim da:

... svi moji stari prijatelji znaju da ih nisam zaboravila ...

... a svi novi prijatelji da ću ih se uvijek sjećati!!!

Svatko treba prijatelja!

I kad se budete osjećali kao da nemate nikoga...

... sjetite se mene i.......

... neka vas utješi misao da postoji netko tko MISLI na VAS!

Jedno veliko HVALA svima vama koji ste glasovali...
To mi je jako puno značilo...
Naravno sve vaše prijedloge (ako ih imate) još prihvaćam...

Pismeni iz hrvatskog je prošao ok... naš zadnji zajednički pismeni iz hrvatskoga... završni rad...
Bilo vas je tako lijepo vidjeti svakog na svom starom mjestu... Samo Denijevo i Sandrino je bilo prazno, ali ja znam da ste vi bili sa nama duhom i svojim, ka niste bli tijelom, hvala vam na tome... kaj ste nam još uvijek podrška, i kja nas niste zaboravili u ovim trenucima kad stvarno svaka podrška dobro dođe!

Još nas očekuje usmeni iz hrvatskog i struke... iskreno ja već jedva čekam kaj sve to uskoro završi tak da se konačno malo odmorim... a ja mislim da se i svi ostali slažu samnom...

E pa to je to, za sad...
Još jedno hvala...
Bokić



MySpace Icon Code

Evo sad nešto malo drugačije, nešto što vrijedi pročitati...
Da ne čitate samo moje filozofije i gledate slikice... Budem stavila još slikice sa maturalne, al kad ih skupim sve...
Ovaj tekst sam našla na internetu...

Ovo sto slijedi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna. Ne morate zaista odgovarati na pitanja. Samo procitajte tekst do kraja i shvatit cete poruku.

1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svijetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss America.
4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.

I, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da malo nas pamti jucerasnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom podrucju. No pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuca padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

Evo jos pitanja, da vidimo kako cete sada proci.

1. Nabrojite par ucitelja koji su vam pomogli u skoli.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo tesko.
3. Nabrojite petero ljudi od kojih ste nesto vazno naucili.
4. Razmislite o par ljudi koji su ucinili da se osjece vaznim.
5. Razmislite o petero ljudi s kojima se rado druzite.

Lakse?

Pouka: Ljudi koji vas zivot cine drugacijim nisu oni s najvise diploma, najvise novaca ili najvise nagrada. To su ljudi kojima je stalo.

Pozz svima...
Znam, znam dugo nisam napisala nikakav post, i znam da sam vam još ostala dužna slike sa SRC-a i nastavak veselja zbog završetka škole, pa ih budem stavila danas.
Moram priznati da mi sve to pomalo nedostaje, škola, društvo, nisam mislila da budem to ikad rekla, al nedostaje mi dizanje na vlak i putovanja s valkom u š kolu i iz škole. Nedostaju mi lutanja školskim hodnicima pod odmorom, trčanje na kavu pod svakim slobodnim satom ili nagovaranja profesora da nas prije puste doma... Nedostaje mi sjedenje u školskoj klupi, pričanja pod satom, šaptanja... Hmm Nina kad budemo opet pisale sastavak pod gospodarskim pravom?
Više nikad se to vrijeme neće vratiti, više se nikad ti prekrasni trenuci neće ponoviti...
A toliko toga vam još imam za reći, toliko stvari koje bih podjelila sa vama, ali sva sreća što postoji internet i mobitel, pa se sa večinom čujem i ostajem u kontaktu... Nadam se da će tako i daje ostati...
No dosta mog brbljanja .... sada slikice... (one na kojima nismo baš svi tako "kulturni" )


Truba najavljuje početak zabave...


Pa onda bi bilo najbolje prvo da nazdravimo... Živjeli!


A bilo bi dobro i nešto da se pojede... Curke dobar tek!






Neki su se odlučili odmoriti, kako bi mogli što duže slaviti...


Ma budni smo i pripremamo se za povoruku maturanata!


Još samo malo, još samo malo, a ima netko vode???




Konačno smo stigli, hladovina, jej, a kaj se pije?


Pa sok, naravno!


Sok...


Hmm... SOK?


A sad... fotkanje... ptičja.......


... i žablja perspektiva...


Lana pa kam si se skrila, opće te nemam na slikama... evo našla sma jedva jednu...


Ja sam najjači ...


Ma ja sam najjači...


hej... i mi bi se slikale...


Polako pada mrak...


Najhrabriji ostaju najduže... hej pa nejdemo doma, tek je 5:30, idemo na kavu!!!


Neke je umor gotovo savladao, ali još se drže...


I vlak je stigao, vraćamo se doma, ma ne čekaj... idemo svi kod Lane...

.
.
.
.

Evo to je to kaj se tiće slavlja... nažalost ne mogu staviti sve slikice gore, iako su sve jako lijepe...
Kaj se tiće maturalne večeri, budem objavila slike kad ih sve skupim, poto sam ja jako malo slikala!