|
|
| < | rujan, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
• Pokušat ću redovito pisati. Ne zbog Vas, već zbog sebe.
• Svaka sličnost sa stvarnošću je namjerna.
• Mature. Contain subject matter which may be too extreme for people under the age of 17. It can contain intense violence, blood, sexual content and strong language.
Elisabeth Uma Adair.
Alexander Evan Fiennes.
Aiden Avice.
Tara Eaves.
Vans Roy.
Anahí Garth.
Nefarius A. Fiennes.
Danielle L. Adair.
• Copyright © 2009. by Lizzie.
Porculanska lutka crne kose i plavih očiju. Porculanska lutka crvene kose i ljubičastih očiju. Porculanska lutka plave kose s pjegicama oko nosa. Gdje god da pogledao, polica je bila prepuna prekrasnih porculanskih lutki. Zamrznute u trenutku, kože bijele poput kreča, promatrale su me, smješile mi se.
Okrenuo sam im leđa, te razgledao ostatak sobe. Prekrasne stare stvari ukrašavale su tu sobu kamenih zidova. Krevet, ormar, stol sa zrcalom. Sve te stvari bile su očuvane i jedinstvene, očito magijom posebno napravljene.
Prišao sam stolu nad kojim je visjelo prekrasno zrcalo. Pogled mi je prešao preko srebrnih ukosnica, nekoliko srebrnih bočica, i zaustavio se na srebrnoj četki na čijoj poleđini je pisalo Für Elise.
Elisa, ponovio sam u sebi. "Elisa", šapat je pobjegao s mojih usana, i odjednom, više nisam vidio drveni stol koji se nalazio u toj djevojačkoj sobi.
Gledao sam niz hodnik prepun djece. Oznake na odorama djece jasno su mi govorile da se nalazim u Hogwartsu, no moj um je to odbijao prihvatiti. Stajao sam uz zid i promatrao djecu koja su me zaobilazila, ne shvaćajući što se događa. Zatim sam primjetio atraktivnu plavušu koja mi je prilazila, noseći u rukama nekoliko knjiga. Gledala me direktno u oči, pomalo ljutitim pogledom. Naposljetku mi je prišla i uzdahnula.
"Elisabeth Uma!"
Sve se zacrnilo.
• • •
Probudio sam se u svome krevetu, pokriven svilenim crnim poplunom. Osjećao sam se mamurno, glava me boljela i sve čega sam se sjećao je nekako bilo mutno. Pokušao sam ustati, no čvrsta ruka me gurnula natrag na krevet.
"Gospodaru Evan, ne smijete se još micati!" Mala vila blijedo plave kose je zapiskutala svojim visokim glasom. Pucnula je prstima i poplun se opet našao preko moga tijela.
"Jinx. Što se dogodilo?" umorno sam upitao. Njene bistre plave oči su se zacaklile, kao da je oklijevala odgovoriti na to pitanje. Pružila mi je šalicu kave te potom progovorila.
"Pronašli smo vas u Začaranom hodniku, gospodaru."
Otpio sam malo kave. U mislima sam se ponovno nalazio u onoj sobi. Porculanske lutke su me uzvišeno promatrale s polica. Znao sam da je Elisi lutka crne kose i prekrasnih zelenih očiju, odjevena u crnu baršunastu haljinicu, bila najdraža. Ali nisam znao tko je Elisa. Nalazila se tamo, negdje u pozadinih mojih sjećanja, kao san koji sam zaboravio.
Vratio sam pozornost k svojoj vili. "Jinx, ti si u ovoj obitelji najmanje 20 godine, zar ne?"
Vila je bojažljivo pogledala prema meni. "Da, gospodaru."
"Znaš li tko je Elisa?", upitao sam svoju vilu, iznenađen reakcijom koja je uslijedila.
Vila se počela tresti kao šiba na vjetru. Iz njenih očiju potekle su suze, zadržavši se poput bisera na njenim obrazima. "Ja.. ja.. ne mogu reći, gospodaru pri..." Njen glas je bio još viši nego inače, no nestabilan. Trznula se u strahu kada su iz hodnika doprijeli zvukovi hodanja. Začulo se kucanje po vratima, i prije nego sam uspio dozvoliti ulazak, vrata su se otvorila.
Visoki muškarac, crne kose i blijeda lica s oštrim crtama i tamnih podočnjaka, je zatvorio vrata za sobom i iziritirano zaokrenuo očima. Na lijevoj strani njegove crne pelerine, kraj srca, jasno se vidio znak aristokratske obitelji Este-Fiennes, već stoljećima jedine vladajuće obitelji Ascanie.
Otpio sam još malo kave. "Oče.."
• Title credits Ludwig van Beethoven - Für Elise
• Inspiration - music mostly
• • Posvećeno Rei i 'Ani' kao isprika za neoprostivo nekomentiranje.
• • • EDIT, 01. 10. 2009., 9.25h uginuo mi je pas noćas.
Svaka misao moga uma nestala je nošena valom strasti. Ostali su samo njegovi požudni poljupci, njegovo užareno tijelo na mojem, njegove prošaptane riječi. U zraku se osjećao najerotskiji miris od svih; miris znoja nastalog velikom strasti, pomiješan s blagim mirisom čokolade čiji izvor mi je bio nepoznat.
Ponovno mi je priuštio veličanstveni orgazam.
Naslonjena na lakat promatrala sam ga. Njegova čokoladno smeđa kosa bila je napola mokra, od znoja. U tamno plavim očima ocrtavao se umor, narušavajući arogantnu skladnost njegova lica. Pušio je, kao i uvijek nakon seksa.
Pogledao me, nasmješivši se. Zadržala sam svoje oči na njegovima, jednostavno uživajući u njihovoj ljepoti. Približio mi se i poljubio me. Onako kako sam voljela, onako kako me uvijek ljubio kad je bio umoran. Još uvijek zagledana u njegove oči, opustila sam se te naslonila na jastuk, dopuštajući mu da nasloni svoju glavu na moje grudi i tako spava. Cigareta se u pepeljari magično ugasila - njen žar pratila je i Aidenova svijest, gubeći se u tami.
• • •
Aiden se probudio negdje oko podneva, pospano se spustivši u društvenu i prekinuvši me u učenju. Nježno me poljubio. Njegova ruka je pomilovala moj obraz te mi promrsila kosu. Iznenađeno sam ga pogledala u oči. Ovo jutro su vukle na ljubičasto.
Moje tijelo se nesvjesno pokrenulo, zahtjevajući još jedan poljubac. Sviđala mi se ta povremena promjena iz strasti u nježnost.
"Sviđa ti se to?" upitao me je, zadržavši moj pogled svojim očima. Mogla sam vidjeti onu razigranu iskru u njima i to je automatski podignulo moju obranu.
"Ne", hladno odgovorih, "uzalud se nadaš." Mogla sam vidjeti kako njegov osmjeh nestaje, istjeran izrazom razočarenja. Osjetila sam blagu krivnju, no nisam ništa rekla. Udaljio se od mene, te još jednom me pogledavši nestao u smjeru muških spavaonica.
Iznervirano sam sklopila knjigu i bacila je na udaljeni stol. Znala sam da bih trebala otići za njim, no nisam se mogla prisiliti. Umjesto toga, izašla sam kroz zid iz društvene te se našla u hodniku osvjetljenom bakljama. Hodnici su bili pusti jer je večina učenika bila na predavanjima.
Noge su me nesvjesno odvele do zahoda Plačljive Myrtle. Umila sam se te zagledala u svoj odraz u zrcalu. Čokoladno smeđa valovita kosa uokviravala je blijedo ovalno lice, a crna olovka naglašavala izrazito zelene oči. Imala sam i nekoliko pjegica u području oko nosa. Bila sam ponosna na svoj izgled. Imala sam lijepo usklađeno lice i odlično tijelo koje sam znala upotrebljavati.
Vrata zahoda su se otvorila i ušla je djevojka plave kose i plavih očiju. Lažni osmjeh je zablistao na njenom licu.
"Uma! Vidim da opet imaš problema s prištićima" prstom je uprla u moje pjegice. Podignula sam desnu obrvu.
"Janice, pa ti si smršavila. Manje jedeš ili više bljuješ?" slatko sam se nasmijala gledajući kako osmjeh skliže s njenoga lica.
• Title credits James Morrison - You make it real
• Inspiration - friends
• • Posvećeno Dei, koja sada ide sa mnom u školu, jer me podsjetila da je Lizzie kučka.
• • Nisam zadovoljna postom, ali nemam vremena zbog škole. Sljedeći će biti bolji, nadam se.